Znanstvenici simulirali uvjete Marsa i Mjeseca i uspjeli uzgojiti rajčicu, grašak, raž...

Kad je najveći svemirski vizionar današnjice Elon Musk prije tri godine najavio stvaranje kolonije na Marsu, mnogi su znanstvenici upozorili na problem opskrbe hranom jer bi stalno slanje zaliha sa Zemlje bilo preskupo i nepraktično. No, znanstvenici pod vodstvom dr. Wiegera Wamelinka sa Sveučilišta Wageningen proizveli su usjeve na simulatoru tla kakvo postoji na Marsu i Mjesecu i o tome objavili studiju u časopisu Open Agriculture.

Poriluk

Nizozemski znanstvenici eksperimentirali su sa 10 kultura, uključujući vrtni kres, rukolu, rajčicu, rotkvicu, raž, kvinoju, špinat, vlasac, grašak i poriluk. Posadili su ih u tri vrste tla: jedna je bila tipično tlo u našim vrtovima, druga vrsta tla bila je slična onome na Mjesecu, a treća je bila slična onome na Marsu.

Devet od deset zasijanih kultura dobro je raslo i znanstvenici su ubrali jestive dijelove. Jedino povrće koje nije uspjelo dobro rasti u “svemirskim uvjetima” bio je špinat. Rotkvica, kres i raž narasli su do faze u kojoj su znanstvenici mogli skupljati sjeme. Nadalje, tim je mogao ubrati rajčicu i grašak s lunarnih i marsovskih tla. Luk i poriluk neprestano su rasli, ali sporije od onih u zemaljskom vrtu. Kvinoja je cvjetala, ali nije dala sjeme. - Bili smo oduševljeni kad smo vidjeli da se zarumenila prva rajčica ikad uzgojena na marsovskom tlu. To znači da je napravljen važan korak prema održivom zatvorenom poljoprivrednom ekosustavu - rekao je dr. Wieger Wamelink.

Uzgoj

Istaknuo je da je ukupna biomasa koju su stvorili usjevi na zemaljskom i marsovskom tlu bila gotovo ista, a ona u Mjesečevu tlu znatno niža. To znači da će lunarni kolonisti možda trebati poduzeti dodatne korake na Mjesečevoj površini prije uzgoja biljaka.

Prehrana ljudi u svemiru jedan je od najvećih izazova za buduće naseljenike na Mjesecu i Marsu. Iskustva astronauta s Međunarodne svemirske stanice (ISS) pokazuju da bestežinsko stanje zahtijeva povećan unos kalorija jer tijelo ne miruje praktički nikad. S druge strane, redistribucija tjelesnih tekućina rezultira ne samo podbuhlim licem astronauta nego i gubitkom okusa i mirisa hrane, slično kao kod prehlade.

Prehrana

Praktički sva hrana za astronaute isušuje se zamrzavanjem na Zemlji, a zatim se na ISS-u rehidrira i zagrijava. Pritom se sa Zemlje svakih šest mjeseci šalju nove zalihe. Za dulje svemirske misije, primjerice u bazi na Mjesecu ili Marsu, takav način opskrbe bit će preskup. Prošli mjesec u časopisu New Space američki znanstvenici zaključili su da će se tijekom prvih sto godina na Marsu naseljenici ipak najviše oslanjati na velike isporuke hrane sa Zemlje.