Croatia Airlines savršen je dokaz kako je država loš gospodar koji ne zna što bi radio sa svojim vlasništvom. Punih sedam godina traje lutanje vlasnika nad vlastitom imovinom, lutanje koje je porezne obveznike dosad stajalo više od milijardu kuna, a zabrinutost vlasnika zbog toga i nije nešto vidljiva.
U tih sedam godina država je prvo tvrtku dokapitalizirala sa 650 milijuna kuna kako bi se ostvario “čisti start” za privatizaciju. Godinu dana poslije, 2013., država je samostalno krenula u prodaju tvrtke. Obilazila se Indonezija, koketiralo s Kinom, najavljivala čudesa, a na međunarodni natječaj javilo se ukupno - nula ponuditelja. Onda je 2014. godine osnovano Vladino povjerenstvo kako bi odabralo konzultante koji bi za otprilike dva milijuna kuna našli strateškog partnera. Odabrani fond Svjetske banke je 2015. našao zainteresirane - Lufthansu, Turkish Airlines i Aegean. No, onda su došli parlamentarni izbori i nova vlast kojoj je sve od one prošle bilo neupotrebljivo i ogavno, a fond Svjetske banke je zaboravljen. Prvo što je novi gazda napravio bilo je da je maknuo tvrtku s liste strateških državnih kompanija, a predsjedniku Uprave, kojemu je istekao mandat, dali su tvrtku na šestomjesečno upravljanje. Bilo je to u lipnju 2016. godine.
Otad je prošlo više od dvije i pol godine, a Vlada nije uspjela okončati niti jedan od tri raspisana natječaja za direktora tvrtke, nego redovito svakih šest mjeseci produljuje mandat za još toliko. Posljednji je natječaj raspisan prije godinu dana, još je aktualan, ali zbog unutarnjih političkih nadigravanja i osobnih interesa pojedinaca tvrtka neće dobiti šefa na puni mandat. A onda 2018. novi preokret. Tvrtka je vraćena na popis od posebnog interesa. “Pa, kud prirodnije da CA, koji je nacionalna zrakoplovna kompanija, nisu to samo krila zrakoplova, to su krila jedne nacije, jedne države, da bude na popisu od posebnog interesa”, zaključio je tada ministar državne imovine Goran Marić te na opće čuđenje najavio restrukturiranje i dokapitalizaciju već restrukturirane i dokapitalizirane tvrtke. Srećom, ostalo je samo na riječima. Za to vrijeme polugodišnji predsjednik Uprave vapi za 250 milijuna kuna svježeg kapitala kroz ulazak strateškog partnera kako bi “krila nacije” mogla i dalje letjeti.
Uprava nakon odobrenja vlasnika raspisuje natječaj za financijskog savjetnika koji, eto, još nije odabran, a trebao je biti. A vlasnik po dobrom starom običaju ponovno osniva povjerenstvo čiji je cilj “dovođenje kvalitetnog strateškog partnera”. Tvrdi resorni ministar Oleg Butković. Nakon pet godina čisti déjà vu. A za to vrijeme tvrtka bilježi gubitke. Posljednji podatak iz rujna 2018. govori o 34 milijuna kuna, koji bi bio još veći da vlasnik svake godine u tvrtku ne ubaci 75 milijuna kuna poreznih obveznika za potporu domaćim letovima. Uz malu digresiju - to sljedeće godine namjerava povećati na 100 i više milijuna kuna.
“Zašto nitko ne želi kupiti Croatia Airlines? Vrlo jednostavno. CA je mala kompanija, ima mali broj aviona i nakon što su prodali zaštitna vremena u Londonu, nema nijednog racionalnog, ekonomskog razloga da bi jedna kompanija sada kupila CA jer ona može slobodno letjeti nevezano da dolazi na nacionalno tržište kao što je Hrvatska”, poručio je prošle godine Siniša Hajdaš Dončić koji je dva puta pokušao prodati kompaniju. Možda će i Oleg Butković to ponavljati kad ode iz ministarske fotelje?