Usvajanjem zakona o zaštiti interesa Slovenskog državnog holdinga (SDH) u Novoj ljubljanskoj banci, slovenska Vlada premijera Mira Cerara na odlasku ispunila je i posljednji uvjet za davanje javne ponude (IPO) za prodaju Nove ljubljanske banke. Očekuje se da će IPO za NLB biti objavljen u listopadu ove godine nakon što se ispita interes tržišta, a cijena dionice NLB-a mogla bi se kretati između 55 i 71 eura.
U jesensku javnu ponudu NLB-a će paket od pedeset posto dioničkog kapitala plus jedna dionica, u skladu s obvezama koje je Slovenija preuzela u aranžmanu s Europskom komisijom. Taj aranžman predviđa privatizaciju 75 posto plus jedna dionica kapitala Nove ljubljanske banke do kraja 2019., tako da će slovenska Vlada morati posegnuti za novom javnom ponudom već iduće godine.
Ovogodišnji IPO NLB-a biti će priređen praktički u zadnji trenutak, jer se Slovenija obvezala prvi dio NLB-a prodati do kraja ove godine. Nije tajna da je slovenska Vlada odugovlačila s prodajom najveće slovenske banke dok god je mogla.
Jedan od razloga za spomenuto odugovlačenje bile su obveze NLB-a prema hrvatskim štedišama koji su nakon dugotrajne sudske bitke uspjeli, pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu u ljeto 2014., dobiti pravo na povrat štednje koja im je oduzeta u postupku likvidacije Glavne filijale Ljubljanske banke Zagreb ranih devedesetih.
Po proglašenju neovisnosti 1991., podsjetimo, Slovenija je ustavnim zakonom osnovala Novu ljubljansku banku koju je proglasila nenadležnom za štedne uloge hrvatskih i štediša iz BiH, ostavljajući ih 'staroj' Ljubljanskoj banci koja je pak naslijedila samo dugove bez imovine.
Famoznom presudom 'Ališić i drugi' iz Strasbourga Sloveniji je stavljena obveza obeštećenja hrvatskih štediša koji su ranih devedesetih potraživali od NLB-a oko 312 milijuna tadašnjih njemačkih maraka bez kamata. I ne samo to, po logici presude iz Strasbourga, Slovenija je počela gubiti sporove od Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb koje su po slomu Glavne filijale Ljubljanske banke u Zagrebu preuzele dio devizne štednje naših štediša u Ljubljanskoj banci u vrijednosti tadašnjih 412 milijuna njemačkih maraka pa sada potražuju svoj novac od Slovenije natrag.
Slovenska Vlada spomenute obveze NLB-a slijedom presuda iz Strasbourga prebacila je na Slovenski državni holding pa je uoči IPO NLB-a bilo potrebno donijeti spomenuti zakon o zaštiti interesa SDH-a u javnoj ponudi Nove ljubljanske banke. To bi moglo značiti da budući sudionici IPO trebaju računati s mogućnošću da će SDH jednoga dana zatraži da mu NLB vrati sve što je slovenska država platila za dugove 'stare' Ljubljanske banke.
- Zakon o zaštiti državnog interesa u NLB-u ne znači da Nova ljubljanska banka priznaje da je sljednica otvorenih postupaka protiv stare Ljubljanske banke – upozorila je ministrica financija Mateja Vraničar Erman, nadodavši kako je za Sloveniju bio manji rizik donijeti bilokakav zakon o odnosu SDH-a i NLB-a, nego ništa ne učitniti. Drugim riječima, u slovenskoj Vladi svjesni su kako spomenuti zakon Zagrebačka banka i Privredna banka Zagreb ne mogu protumačiti nikako drugačije nego kao priznanje da je NLB odgovorna za dugove 'stare' Ljubljanske banke.
Prema podacima slovenskih medija, Zaba i PBZ dosada su od SDH-a naplatiti oko 25 milijuna eura na ime prijenosa stare devizne štednje iz Glavne filijale Ljubljanske banke Zagreb. Isti izvori barataju s 170 milijuna eura potencijalne ukupne naplate dvaju hrvatskih banaka od Slovenije temeljeme prenesene devizne štednje iz Ljubljanske banke.