Dok je trajala agonija s Uljanikom, HBOR na poslu s Brodosplitom zaradio 3,5 milijuna eura

Iako je prošla i ova godina bila obilježena rastom averzije banaka, baš kao i opće javnosti, prema financiranju brodogradnje koja nas je naviknula da prije svega proizvodi gubitke, u pozadini priče o bezuspješnim pokušajima spašavanja Uljanika realiziran je jedan od kvalitetnijih brodograđevnih poslova koji otkriva dvije vrlo bitne stvari: a) brodogradnja u Hrvatskoj ima smisla jer može biti profitabilna te b) posljedično ima smisla podržavati i financijski pratiti brodogradnju. Ispalo je, naime, da je hrvatska razvojna banka u vlasništvu države - HBOR - uspjela usporedno dok je trajala financijska agonija Uljanika u poslu s drugim brodogradilištem, Brodosplitom, zaraditi lijepih 3,5 milijuna eura.

Fokus na tonaži

No, valja obratiti pažnju kako je ranija praksa države bila da potiče i prati brodogradilišta koja su producirala "tonažu" (kao Uljanik koje je praktički sve brodove radio s velikim gubicima), a ne ona koja su pažljivo birala te vodila poslove kako bi realizirala profite. U drugom slučaju radi se o Brodosplitu, koji je, što je zanimljivo, godinama dobivao negativna mišljenja državne kompanije zadužene za praćenje kvalitete poslovanja brodogradilišta, a koja je bila fokusirana na praćenje tonaže.

U analizi tijeka događaja do postizanja financijskog dogovora između Brodosplita i HBOR-a, koji je omogućio razvojnoj banci visoku zaradu, treba primijetiti visoku razinu zabrinutosti hrvatskih javnih institucija prema bilo kakvom aranžmanu s brodogradilištima, pogotovo prema detaljima koji bi mogli izazvati negativne kritike u javnosti u slučaju propasti posla.

Jedan od problema bio je premostiti bojazan percepcije kako je uopće složen model financiranja gradnje broda Polar Expeditionsa.

Kako za hrvatsko brodogradilište više nije moguće složiti ugovor u kojem brod jednostavno radite za kupca te je za gradnju Polar Expeditionsa Brodosplit morao osnovati tvrtku na Maršalovim Otocima koja je kao kupac potpisala ugovor s tim istim Brodosplitom te istodobno i ugovor o dugoročnom čarteru s uglednom kompanijom Oceanwide Expeditions iz Nizozemske, koja se ujedno obvezala na otkup broda najkasnije u roku od deset godina te je po prirodi posla de facto bila naručitelj kupac broda. Iako je iz ovog modela razvidno da postoji ugledni kupac te ima smisla financijski podržati taj posao, u atmosferi propadanja hrvatske brodogradnje to nije bila laka odluka.

Nova narudžba

Na kraju je ta novogradnja 484 (brod je tijekom gradnje kršten imenom Hondius) isporučena sredinom ove godine uz posebnu medijsku pozornost jer se radilo o polarnom kruzeru koji je prvi dobio klasu Polar PC6 Lloyd registra kako bi jamčio potpunu sigurnost turistima. Već u rujnu 2019. Charterer je odlučio iskoristiti pravo kupnje broda te je Brodosplit zaradio dogovorenih 45 milijuna eura, a, podsjetimo, HBOR-u je od toga posla, koji je trajao oko dvije godine, otišlo 3,5 milijuna eura.

Valja dodati kako je Charterer prilikom isporuke prvog polarnog kruzera Brodosplita naručio još jedan isti brod, ali uz 11,1 posto višu cijenu.

U polarnim kruzerima dodana vrijednost procjenjuje se na 50 posto, a hrvatska komponenta na 70 posto.

Ispada da na pametno odabranim velikim poslovima u brodogradnji HBOR može zaraditi novac kojim može financijski pratiti desetke malih poduzetnika ili početnika.