Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Male i velike, dobre i loše - odluke čine naše živote onakvima kakvi jesu. Najvažnija i najhrabrija odluka u životu karlovačkog poljoprivrednika Ivana Petrunića zbila se prije dvije godine - bio je to povik prema karlovačkim vatrogascima: "Pustite kuću, spasite mi štalu i blago!"
Vatra je izbila u kotlovnici koja se nalazi točno između njegove obiteljske kuće te štale i gospodarskih objekata. Svi objekti na imanju, međutim, "vezani" su istim krovištem. Reakcija vatrogasaca je bila brza, ali je vatra bila snažnija. Petrunić je gledao kako mu guta imanje koju su stvarale četiri generacije, da bi spasio jedno, morao je žrtvovati drugo. Izbor je bio lak. Na kraju su spašene njegove životinje.
PROČITAJTE VIŠE Josip staro naslijeđeno imanje razvija modernim tehnologijama
Dobri ljudi, znani i neznani skupili su 70.000 eura za sanaciju štete, Ivan se othrvao, a tamo gdje je gorjelo, ako se planovi ostvare, otvorit će već krajem godine siranu. Svoje dobrotvore nije zaboravio, držeći se najispravnije životne filozofije "dobro se dobrim vraća", uzore im njive i podijeli pokoji sir koji majka napravi ne tražeći, naravno, ništa zauzvrat.
"Vuklo" ga doma
Dolazimo na njegovo imanje na Drežnik, karlovačku gradsku četvrt koja se naslanja na sami centar grada. Jedina je to farma krava u bližoj okolici, do samoga središta grada ima manje od 800 metara zračne linije. Ivan živi s majkom i ocem, koji je nedavno pao s ljestvi i slomio nogu, pa je cijeli posao pao na njega. No, ako se netko naučio nositi s poteškoćama, onda on zasigurno jest.
- Mi smo u zelenoj zoni i odolijevamo urbanizaciji. U 10 kilometara oko nas nema niti jedne krave - šali se Ivan.
Otkad zna za sebe, u njihovoj su štali bile dvije-tri krave, koje bi donosile dodatnu zaradu. Ivan je prvi koji se odlučio poljoprivredi potpuno posvetiti. Odluka nije bila laka, ali zbog nje ne žali.
- Završio sam za kuhara i godinama bio u struci, ali me "vuklo" doma, radio sezonu na moru ili u pizzeriji preko puta kuće. Prije otprilike 15 godina počeo sam se baviti pčelarstvom, došao sam do 60 košnica, te sam na oko 2000 kvadrata zasadio voćnjak. No, shvatio sam da mala gospodarstva koja se bave mljekarstvom i proizvodnjom sireva umiru, ponuda na karlovačkoj tržnici svela se na nekoliko bakica i pomislio da bi to ipak mogla biti moja prilika na tržištu - kaže nam Ivan.
Njegov zaokret je počeo prije četiri godina, još ima voćnjak, ostavio je šest košnica pčela i ima lijep povrtnjak, no zato se štala dobrano popunila. Priznaje da se našao na životnom raskrižju, ili će se potpuno posvetiti obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ili će biti onaj koji će "zabiti posljednji čavao". Odlučio se za prvu opciju.
- Tada smo još imali samo tri krave, onda smo krenuli u širenje stada, kupili smo nekoliko krava i ostavljali žensku telad, sada sam na 22 grla, a nadam se da će krajem ljeta biti još prinova. Dogodila nam se gotovo nevjerojatna stvar, od 20 teladi dobili smo samo dva muška. Kad je teljenje, tata samo prati da bude žensko tele - kaže Ivan.
PROČITAJTE VIŠE Oliver: ‘Moj proizvod moraju si moći priuštiti i čistačica i direktor‘
Na bivšem požarištu - mini sirana
Najmlađi član njegova OPG-a je Karlo, telić star tek dva tjedna koji je dobio ime po Ivanovu kolegi, jer su rođeni na isti dan, do njega je u boksu Valentina, koja je na svijet došla na Valentinovo, a najneobičnije ime ima telac Tahm Kench, animirano čudovište iz videoigrice, on je došao s kravom koju su kupili, a ime mu je očito dao najmlađi iz te obitelji farmera. Status najsnažnijega goveda nosi bik Boro, jedan od četiri grla boškarina koje je Ivan pridružio svome stadu.
Otprije dva mjeseca Ivan je postao profesionalni poljoprivrednik kao formalni zaposlenik vlastitog OPG-a, te se nakon kuharske karijere, pa onda i poslova u kojima je radio kao dostavljač, potpuno posvetio svom poljoprivrednom gospodarstvu.
- U suradnji sa stručnjacima radimo na tehnološkom elaboratu, već je uplaćena akontacija za opremu i idemo na siranu. Mlijeko koje sada proizvodimo ne isporučujemo nikamo, ostavljamo za vlastitu telad, pa ako imamo viška, radije kupim novo žensko tele da okrupnim stado. Prodajem višak ratarskih kultura, uglavnom kukuruz. Sve proizvode buduće sirane planiramo plasirati na kućnom pragu za lokalno karlovačko tržište na kojemu je potražnja sve veća, a proizvodnja sve manja. Uvijek i u svemu postoji rizik, ali ja mislim da u ovom slučaju ne možemo ne uspjeti - kaže Ivan.
Novo postrojenje trebalo bi proraditi tamo gdje je prije dvije godine izbio požar i umalo progutao sve što su Ivan i njegovi preci stjecali jedno stoljeće.
Spasili su me, želim im vratiti
- Moram priznati da smo u jednom trenutku došli pred zid i nismo znali što i kako dalje. Međutim, u samo 24 sata moje prijateljice iz srednje škole pokrenule su akciju u koju se uključio velik broj ljudi i skupljeno je dovoljno da saniramo sve. Žrtvovao sam kuću radi štale, na nju je vezan sjenik u kojem je bilo 4000 bala, da je vatra to zahvatila, ostali bismo doslovce bez svega. To je moj dodatni motiv, nešto vratiti lokalnoj zajednici koja je prepoznala naš trud i pomogla kada nam je bilo najteže, na neki način osjećam obvezu da im pokažem da nas je vrijedilo spasiti, jer zahvaljujući njima smo preživjeli, nova sirana bit će rezultat tuđe dobrote - kaže emotivno Ivan.
Jedan novitet će se dogoditi i na poljima koje Ivan obrađuje, uz kukuruz, ječam, pšenicu, stočni grašak, tritikal, zob, ove godine, kaže, uvodi testnu proizvodnju suncokreta na jedan hektar zemljišta, kao vjerojatno jedini poljoprivrednik na širem karlovačkom području, a u tome će mu dobro doći pomoć Poljoprivrednog instituta iz Osijeka, s kojim surađuje. Poljoprivrednici su to izbjegavali zbog karlovačke magle, no Ivan smatra da su se klimatskim promjenama stekli preduvjeti za uzgoj te kulture.
Komentari
0