Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Oliver Arman želi zadržati obiteljsku vinariju baš onakvom kakvom ju je davnih devedesetih godina prošlog stoljeća stvorio njegov otac Franc. Želja mu je da ostane intimna, a da imaju osoban kontakt sa svakim gostom, domaću atmosferu. I baš zbog toga se on kao nova generacija istarskih vinara, ponikla iz perjanica istarskog vinskog svijeta, nije odlučio za gradnju nove vinarije.
PROČITAJTE VIŠE Kreće izbor najboljeg mladog poljoprivrednika Hrvatske
- Ne želim biti vlasnik vinarije, nego vinar. Kada se krenulo s pretpristupnim fondovima EU i kada su financiranja za vinarstvo bila značajnija, počeo sam i ja, kao i mnogi drugi istarski vinari, raditi projekt za novu kušaonicu. No, uvijek sam htio biti drugačiji, pa sam na kraju odustao od "megalomanskog" projekta, neke velike kušaonice, nadogradnje vinarije. Kada sam vidio u kojem smjeru idu takvi projekti, odlučio sam zadržati autohtonost same vinarije kakva jest - kaže nam taj 37-godišnji vinar iz Nardući kraj Vižinade u Istri. Mjesto je to koje je poznato po odličnim vinarijama, među kojima je i njegova obiteljska. Kaže nam da se divi svojim kolegama koji su se odlučili na tako velik iskorak.
- Ali meni je i dalje gušt kada mi dođe gost i kada s njim mogu sjesti, popiti čašu vina i popričati. To je ono što mnogi gosti vinarija žele - doticaj s vinarom. A kada napraviš veliku vinariju, automatski moraš zaposliti nekoliko ljudi i tu se gubi taj domaćinski ugođaj, zbog kojega ljudi dolaze kod nas. Trenutno vinariju vodimo ja i supruga Aida, koja je magistrica vinarstva, a uvijek su prisutni i otac s kojim je sve počelo te moja majka. Imamo taj direktan obiteljski pristup - kaže nam dalje u toj maloj kušaonici Oliver Arman koji je od malih nogu u poljoprivredi. Dodaje da mu je to bio sasvim logičan izbor nakon što se njegov otac probio u vinskom svijetu. Počeo je s 2000 buteljki 1996. godine. Od tada do danas ta je mala obiteljska vinarija narasla na 120 tisuća litara godišnje, većinom terana i malvazije. I to je ta količina na kojoj će vinarija više-manje ostati.
- Preuzeo sam OPG na sebe, a to je za mene bio logičan slijed. U životu se nečime moraš baviti, a vinarstvo je lijepo i financijski produktivno te mi je gušt to raditi. Nikad otac i majka nisu uvjetovali što moram raditi u životu, a pogotovo ne da se bavim poljoprivredom. Da me sada pitate čime bih se bavio, a da nisam poljoprivrednik, teško da bih vam dao odgovor, ali vjerojatno ne bih bio u nekom uredu za kompjutorom jer bi me to izludilo. Ne volim se baviti dokumentacijom. Ostao sam u vinarstvu jer to volim - ističe Arman koji je u Poreču završio srednju poljoprivrednu školu, a poslije i specijalistički studij vinarstva. U obitelji je šesta generacija vinara. Njegova se obitelj oduvijek bavila poljoprivredom, a on je učio od oca Franca i djeda Edoarda. Otac se polako povlači iz tog posla, no i dalje je prisutan. Kaže da odlično surađuju, da se znaju nekad i porječkati jer su obojica horoskopski Ovnovi, ali da na kraju zajedno stvore odličan proizvod.
- Moja se obitelj uvijek bavila poljoprivredom, prije svega za vlastite potrebe, a višak bi išao na tržište kako bi se od toga nešto zaradilo. Većina je bila za podmirivanje životnih obaveza, odnosno potreba obitelji. Moglo bi se reći da sam u ruke dobio dobro pripremljen "cok" i na meni je bilo da ga lijepo i elegantno otešem te da dovedem vinariju na neku ljepšu i višu razinu - dodaje.
PROČITAJTE VIŠE Josip je ostao na selu i sad staro naslijeđeno imanje razvija modernim tehnologijama
Najzahtjevniji dio godine kod Armana je berba koja traje mjesec dana. Kaže nam da se polovica bere ručno, a polovica strojno.
- Definitivno favoriziram strojnu berbu zbog brzine i smanjene oksidacije mošta. I osjeća se razliku u kvaliteti. Na početku sam mislio da je strojna berba lošija od ručne, ali zapravo ispada da je kontra. Ako imate dobru zdravstvenu situaciju u vinogradu, ako vas vrijeme posluži, puno je bolja strojna berba, nego ručna jer ubrano grožđe ne oksidira i ne grije se. Usto je brža. Primjerice, jedan hektar vinograda će vam jedna cijeli dan brati 20 ljudi, a stroj to odradi u dva sata - kaže Arman. A strojno se bere ujutro kada temperature nisu visoke.
Inače, Armani obrađuju 73 tisuće loza na oko 25 hektara, a od toga naprave 14 različitih etiketa vina, većinom terana i malvazije. Uz to proizvode dvije žestice i maslinovo ulje. Površine pod nasadima neće puno povećavati. Ove godine zasadili su dva nova hektara. Zanimljivo je da svoja vina ne šalju na natjecanja i izložbe, i to od 2015. godine. Ističe da je glavni razlog tome subjektivnost pri ocjenjivanju vina.
- Ocjenjivanje vina je jako subjektivan proces. Kada ste ocjenjivač i imate dva loša uzorka uzastopno, a nakon toga dobijete jedan prosječno dobar uzorak, vi ćete ga ocijeniti natprosječno dobro jer su prva dva bila loša. Ako imate tri dobra vina jedan za drugim, prvi će dobiti najviše bodova, dok sljedeća dva, bez obzira na to što su kvalitetno blizu, dobit će manju ocjenu jer je već prvi uzorak "istrošio" osjetilne pupoljke. Naravno da su nagrade i natjecanja odlična stvar za marketing, ali na kraju sve ovisi o tome koliko si konstanta na tržištu, odnosno kolika ti je standardizacija proizvoda. Ja se iskreno jako trudim da mi svake godine malvazija bude ista - objašnjava Arman.
Njegova je filozofija proizvodnje napraviti iznadprosječan, visokokvalitetan proizvod po pristupačnoj cijeni. U stvaranju njihovih vina sudjeluju svi - od enologa Maura Bressana do oca i supruge.
- Moj proizvod moraju si moći priuštiti i čistačica i direktor. Nikada nisam volio to pretjerivanje s cijenama i zato možda nismo toliko marketinški eksponirani - kaže nam ovaj vinar. Zato je njegov životni moto "Mali proizvođač tekuće sreće".
- Nagrada je za samog čovjeka kada iz zemlje uzgojite jednu lozu koja vam daje grožđe, od čega napraviš vino koje razveseli ljude. Jer, na kraju, ako si tužan, popiješ pa se razveseliš, ako si veseo, popiješ i još si veseliji. U ovom poslu to je uvijek win-win situacija - zaključuje Arman.
Komentari
0