Crne prognoze

Rat protiv plastike: Nastavi li se ovako, za 30 godina u morima će je biti više nego ribe!

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.2.2019. u 17:05

AUTOR:

OBJAVLJENO:

9.2.2019. u 17:05

Srećko Niketić / Božidar Vukičević / HANZA MEDIA

Onečišćenje plastikom, ilustracija

Od udaljenih otoka u Pacifiku pa sve do Arktika, na Zemlji ne postoji mjesto na kojem nema plastike. Nastave li se sadašnji trendovi, do 2050. godine naši oceani imat će više plastike nego ribe, dramatično upozorava UN. Da se naš Plavi planet posljednjih godina suočava s novom globalnom ekološkom krizom izazvanom masovnom, višegodišnjom uporabom plastike, svjedoče brojni katastrofični apeli s naslovnica svjetskih medija. “Planet ili plastika?” upozorio je u lipnju prošle godine magazin National Geographic koji je na naslovnici objavio fotografiju goleme sante leda koja zapravo predstavlja plastičnu vrećicu u oceanu. Prema izvještaju UNEP-a (Program za okoliš UN-a) u svijetu se svake minute koristi 10 milijuna plastičnih vrećica, odnosno 5600 milijardi na godišnjoj razini. “Kada bismo ih spojili, vrećicama bi mogli omotati Zemlju sedam puta svakih sat vremena. No, poput većine plastičnog otpada, plastične vrećice jedva da se recikliraju”, upozorili su iz UNEP-a.

Plastiku masovno koristimo jer je vrlo praktična: savitljiva je, lagana, lako obradiva i jeftina, a u njenoj je proizvodnji osnovna sirovina nafta. Procjenjuje se da je od početka masovne proizvodnje plastike 1950-ih godina do danas proizvedeno 8,3 milijarde tona toga materijala, od čega je 80 posto, odnosno 6,3 milijarde tona postalo otpad. Od toga otpada, 79 posto je završilo na odlagalištima, 12 posto je spaljeno, a svega devet posto reciklirano.

U porama našeg života

- Plastika prijeti cjelokupnom okolišu jer je jeftina i lako dostupna. Problem je u ljudskoj prirodi: kad imamo nešto jeftino i lako dostupno, počnemo to koristiti u neograničenoj količini te sami sebe dovodimo u situaciju da smo u velikim problemima - rekao je dr. Sandi Orlić, viši znanstveni suradnik Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

Najveći je problem što se oko 40 posto plastike koju proizvedemo pretvara u predmete za jednokratnu upotrebu, a svima njima potrebno je puno vremena za razgradnju. - Problem s plastikom je da se ona jako teško razgrađuje, neke vrste traju i više od 500 godina. Sudjelovao sam u jednoj panel-diskusiji gdje smo raspravljali o tome je li reciklaža dobar put u smanjenju plastike u svijetu. Neki je zajednički stav bio da baš i nije jer je pitanje koliko ćete energije i resursa iskoristiti da nešto reciklirate. Mislim da je puno pametniji put da se smanji količina plastike koja se upotrebljava. To je teško jer je plastika ušla u svaku poru našeg života. No, mislim da je taj put rješavanja problema izvediv - istaknuo je Orlić.

Mora i oceani su posebno ranjivi jer u njima završi oko osam milijuna plastike godišnje. Problemi se nastavljaju i ispod površine mora pa znanstvenici sve češće nalaze naslage plastike na dnu oceana, čak i na dubinama od 10 kilometara, u Marijanskoj brazdi. - Problem plastike je globalan: taj se plastični otpad samo gomila u moru, a ne izlazi iz njega. Treba biti svjestan da je otpad na površini samo 15 do 17 posto onoga što je dospjelo u more. Ostalo je sve potonulo na morsko dno. Dakle, imamo golemo smetlište plastike koje se nalazi na morskom dnu - rekao je dr. Pero Tutman, znanstveni savjetnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

- Problem je što se plastika u moru ne razgrađuje nego se usitnjava i od toga nastaje mikroplastika. Riječ je plastici koja je manja od pet milimetara. Ta mikroplastika na sebe navlači velike količine teških metala, virusa i bakterija, ali u koncentracijama i do 1000 puta većim od onih u moru. Sve to dospijeva u probavni sustav riba i ostalih morskih organizama. Pretpostavka je da se u određenom trenutku teški metali ispuštaju i da se to ugrađuje u organizam. No, još nije poznat mehanizam kako to djeluje ni što se točno događa s mikroplastikom kad dođe u probavni trakt. Istraživanja su još u tijeku i to je otvoreno pitanje - naglasio je Tutman.

Većina plastičnog otpada u oceanima nakupljena je na pet područja i to u Sjevernom Pacifiku, Sjevernom Atlantiku, Južnom Pacifiku, Južnom Atlantiku i Indijskom oceanu. Mediteran, u koji spada i Jadran, klasificira se kao šesto po veličini područje za akumulaciju plastičnog otpada na planetu, s procjenom između 1000 i 3000 tona plastike i prosječno 115.000 čestica mikroplastike po četvornome kilometru.

- Što se tiče Jadranskog mora, možemo zasad biti zadovoljni jer je relativno čisto, no ako se sadašnji trendovi unosa plastike nastave, onda moramo početi raditi na intenzivnom rješavanju toga problema - rekao je Pero Tutman koji je sudjelovao u međunarodnom projektu DeFishGear. Taj trogodišnji projekt okupio je znanstvenike i nevladine aktiviste iz sedam zemalja Jadransko-jonske regije, Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Grčke, Italije, Crne Gore i Slovenije.

Četiri hrvatske plaže

U sklopu projekta znanstvenici su, među ostalim, istraživali prisutnost plastičnog otpada na otvorenom moru, na morskom dnu, u ribarskim mrežama i plažama. Analiza jedne tone smeća koja je prikupljena na četiri hrvatske plaže, Zaglav na otoku Visu, gradske plaže Punta u Omišu, plaže uz ušće rijeke Neretve te Saplunare na otoku Mljetu, pokazala da je u njoj 50 posto plastike, 30 posto drveta, 10 posto metala, šest posto tekstila, itd. Najučestaliji predmeti su komadići plastike i stiropora veličine od 2,5 do 50 cm, štapići za uši, te plastični čepovi svih namjena, omoti slatkiša, slamke i miješalice za napitke, te opušci cigareta. U sklopu projekta DeFishGear znanstvenici su uspješno surađivali s ribarima koje su uključili u aktivnosti “fishing for liter” (ribarenje za otpadom).

Plastični otpad iz Azije

- Ta je aktivnost zadnjih 20-30 godina jako intenzivna u zemljama zapadne i sjeverne Europe, naročito na Baltičkom moru, a označava prikupljanje otpada iz mora koji se nađe u koćarskim lovinama. Koćarima se daju vreće za smeće, a na mjestima gdje iskrcavaju ribu formiraju se prihvatni centri s kontejnerima za otpad iz mora. Na projektu DeFishGear ostvarili smo izvrsnu suradnju s ribarima iz ribarske zadruge Adria iz Tribunja i ribarske zadruge Hvar s otoka Hvara. Ta aktivnost je trajala oko godinu dana, a ribari su prikupili gotovo 30 tona otpada koji se našao na dnu - rekao je Tutman.

Naglasio je kako je sad u sklopu novog projekta ML- REPAIR “fishing for liter” proširen na cijeli Jadran.

- U projekt je uključeno 118 ribara i 36 ribarskih brodova od Istre do Dubrovnika. Ribarima smo podijelili vreće za smeće, te dopremili kontejnere u niz ribarskih luka. Također, ribarima smo podijelili formulare u koje će popisivati otpad koji nađu po kategorijama. Nadalje, neki će ribari dobiti tablete s aplikacijom koja će biti pojednostavljeni formular. Ribari u ovim aktivnostima sudjeluju dobrovoljno. Njima se ne isplaćuju nikakve naknade, ali im se zauzvrat kupuje ribarska odjeća i obuća - naglasio je Tutman.

Prema podacima za 2016. godinu, u svijetu je proizvedeno 280 milijuna tona plastike. Glavni proizvođač plastičnih materijala je Kina (27,8 posto), zatim Europa (18,5 posto) i zemlje članice Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini ili NAFTA-e (18,5 posto). No, pet azijskih zemalja odgovorno je za 80 posto plastičnog otpada koji završava u oceanima: Kina, Vijetnam, Filipini, Indonezija i Tajland. Svjesna ozbiljnosti problema, Europska komisija (EK) je krajem svibnja prošle godine iznijela prijedlog Direktive o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš koji je u međuvremenu usuglašen s Vijećem EU i Europskim parlamentom.

- Dogovor između Vijeća EU, Europskog parlamenta i Europske komisije bio je jedan od najboljih božićnih poklona za planet Zemlju, jer je 19. prosinca postignut dogovor između te tri institucije oko konačnog teksta Direktive. Pošto je u siječnju postignuti dogovor potvrđen na Odboru za okoliš, sigurnost hrane i javno zdravlje, još se treba izglasati na plenarnoj sjednici što će se najvjerojatnije dogoditi u ožujku 2019. godine Nakon toga slijedi formalni dio procedure i objava u službenog vjesniku EU koja će biti u svibnju ili lipnju 2019. otkad počinje teći rok za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo svake države članice EU - pojašnjava Davor Škrlec, zastupnik u Europskom parlamentu iz redova Zelenih. Mjere koje predviđa Direktiva idu u rasponu od potpune zabrane nekih proizvoda do obaveze recikliranja drugih.

- Plastika se većinom proizvodi iz fosilnih goriva, vrlo mali postotak materijala se vraća u proizvodnju, a posebno je taj problem istaknut kod plastičnih predmeta za jednokratnu uporabu, poput plastične galanterije, kozmetičkih proizvoda i plastične ambalaže. Osim plastike koju jednokratno koristimo, u Direktivi je istaknut problem ribarskih mreža, koje odbačene u morski okoliš stvaraju veliki problem raznim morskim organizmima koji ugibaju zbog njihove konzumacije ili što postaju za njih smrtonosne klopke - kazao je Škrlec.

Istaknuo je kako su se na udaru našli i opušci cigareta, posebno filteri, koji su također istaknuti u analizama, a nemaju sposobnost biorazgradivosti.

- Direktiva zato uvodi potpunu zabranu određenih kategorija proizvoda i ambiciozne ciljeve za prikupljanje plastične ambalaže, naročito plastičnih boca, što treba potaknuti dizajnere i proizvođače na veću primjenu inovacija i novih materijala. Produžena odgovornost proizvođača postaje jedna ključnih komponenti provedbe - naglasio je Škrlec.

Neovisno o Direktivi koja će ove godine stupiti na snagu, neke su članice EU već ranije najavile “rat plastici”.

- Irska je već prije nekoliko godina zabranila upotrebu laganih plastičnih vrećica i obvezu naplate vrećica u trgovinama, nama susjedna Italija je isto tako već uvela neke zabrane, a nordijske zemlje su naravno uvijek predvodnik u politikama zaštite okoliša. Ali moram se osvrnuti na jedan detalj koji sam uočio u trgovinama u Bruxellesu. Na odjelima voća i povrća više se ne koriste lagane plastične vrećice za kupovinu nego su na raspolaganju isključivo papirnate vrećice - kazao je Škrlec.

Građani ispred političara

Nažalost, Hrvatska ne spada u zemlje koje prednjače u zbrinjavanju otpada, uključujući i plastični.

- Hrvatska redovno odabire opcije u javnim politikama EU koje su najmanje ambiciozne, a najbolji primjer je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži. Prodavatelj je obvezan na mjestima na kojima besplatno daje vrlo lagane plastične vrećice za nošenje istaknuti vidljivu obavijest potrošačima o štedljivom i racionalnom korištenju ovih vrećica oznakom: ‘Vrećice koristiti štedljivo’. Prava mjera bi bila da se plastične vrećice naplaćuju, a papirnate vrećice dijele besplatno. Vrlo brzo bi se smanjila upravo količina plastičnog otpada koji nastaje iz ambalaže za jednokratnu uporabu, a u tu kategoriju se još mogu svrstati i razne plastične posude za pakiranje hrane koje isto tako imaju kratak životni vijek uporabe - rekao je Škrlec.

Naš europarlamentarac smatra kako još uvijek moramo uložiti puno truda da svi koji su na pozicijama i donose odluke prepoznaju prilike koje pružaju nove ili izmijenjene javne politike EU, jer su one prilike za uspješnije gospodarstvo Hrvatske. - Naravno da se mora ulagati u kontinuirano informiranje i obrazovanje građana, ali u razgovoru s ljudima uvijek mi se čini kako je većina naših građana ispred prosjeka naših političara i državnih službenika koji donose odluke - zaključio je Škrlec.