Darko je otvorio salon za tetoviranje i otkrio nam kako zaraditi 9.000 kuna mjesečno

Bilo je to davno, prije podosta godina, kada je u jednim dnevnim novinama izašla priča o djevojci koja je svoje tijelo odlučila ukrasiti kineskim simbolom. Tetovirala je riječ ljubav. Barem je tako vjerovala. Sve dok nije ušla u jedan kineski restoran gdje joj je serviran točan prijevod. Na tijelu joj je zapravo pisalo “ja sam kung fu borac”. Daleko je to od ljubavi, zar ne? Druga priča (koja dosad nije bila u novinama) kaže da je jedna djevojka odlučila tetovirati kineski horoskopski - znak pijetla. Odlučila je to vrlo mlada, nije imala ni 18 godina, i vrlo naivna. Naime, postoji nešto što se zove dvoznačje - pijetao je istovremeno značio kurva. Pojasnio joj je to jedan Kinez i to “samo” 15 godina nakon samog čina tetoviranja. Štoviše, kako joj je rekao, svako dijete u Kini prije bi pročitalo kurva, nego pijetao.

Takvih priča ima tisuće, a majstori za tetoviranje su ih puni. Nerijetko im dolaze ljudi, osim na prvo ili deseto tetoviranje, i na prepravke. Mnogo ih je imao i Darko Pligl - Dare, vlasnik zagrebačkog tattoo studija Lotus, koji se nedavno doselio iz Baranje i otvorio vlastiti studio za tetoviranje. Lotus prostor je potpuni zen, nije napadan i ne izgleda kao nekakvo bajkersko svratište niti vrišti mračnjački uređenim kičem. Možda su zato i najčešći Darkovi klijenti žene, poslovnjaci, menadžeri...

- Prepravaka tetovaža je u početku bilo jako mnogo jer su se ljudi tetovirali jako mladi i jer nije bilo te scene kod nas. Jedino si se mogao tetovirati u nečijoj kući. Možda ljudi nisu u trenutku tetoviranja svjesni da je to za cijeli život. Kad shvate da to ne mora izgledati tako ružno kako izgleda, onda će doći na prepravke jer je lasersko skidanje skupo i ostavlja ožiljak. To je zapravo spaljena koža - objašnjava nam Darko, koji tetovira posljednjih 15 godina, ali uvijek je to bilo za nekog drugog.

Foto: Boris Kovačev / CROPIX

On je itekako svjestan težine svojeg posla. Stresno je, kaže, jer označavaš nekog za cijeli život. Tetovaže, kao što je poznato, žive i umiru sa svojim nositeljima. Drugim riječima, trajne su i zato ne bi trebalo biti svejedno što tetoviramo jer osim što nam se tijelo mijenja, mijenjaju nam se i promišljanja, stavovi... S godinama se mijenja sve. Pa i trendovi. Tetoviranje je običaj star više od 12 tisuća godina, koji danas služi najčešće samo kao ukras na tijelu, a ne kao oznaka preljubništva, robova, izopćenika.

Počeci su jako teški

I gledajući kroz prizmu laika, čini se da se time isplati baviti. Osim što danas gotovo svatko ima barem jednu tetovažu (neki su čak i predmet sprdnje kao djevojke s početka teksta) i tetoviranje posljednje desetljeće doživljava svoj boom, nije to ni tako jeftin sport. Doduše, nije jeftin za one koji se žele tetovirati jer najmanje tetovaže su par stotina kuna. Za one koji tetoviraju to je, čini se, baš dobar posao. Ipak, mnogo ljudi još tetovira u svojim domovima. Takve informacije barem do nas dopiru. Naime, kako napominje naš sugovornik, počeci su jako teški. Odmah se pitamo zašto. Treba puno kapitala, prakse, čega? Ako smo talentirani i želimo trajno unositi tintu u nečiju kožu, ali ne samo u svom domu, nego profesionalno, otvoriti studio, koliko nam treba za start? Koliko nam je potrebno za opremiti jedan mali tattoo studio? Koliko bismo dnevno morali išarati ljudi da bismo od toga mogli živjeti? Međutim, Darko ne misli toliko na financijske početke. Kaže da bi nas start za jedan mali studio od 20-ak kvadrata, s uređenjem, opremom i svim popratnim materijalom, mogao stajati 50-ak tisuća kuna. Darko misli na iskustvo, praksu, znanje... Kao što je poznato, škola za tetoviranje u Hrvatskoj ne postoji. Tattoo majstori su mahom samouki, lijepo crtaju. Jednostavno su talentirani i osjetili su “poziv”. Vježbaju i dobivaju iskustvo ako ih netko iskusniji primi u svoj tattoo studio i da šansu da se usavrše. Kako kaže naš sugovornik koji je po struci strojar, škola ti ne daje prednost niti te određuje:

- Moraš imati interes u vizualnom izražavanju i puno iskustva u tetoviranju - napominje.

Samo sam volio crtati

On je, kako se sam skromno izražava, jednostavno jako volio crtati. Onda su ga prijatelji počeli moliti da im crta pa su neke crteže počeli koristiti i za ukrašavanje svojih tijela. Ponekad bi za to dobio i proviziju. Svidjelo mu se na prvi pogled, priča nam, i bilo mu je zanimljivo.

- Prvo sam crtao samo na papiru, a potom sam probao u jednom tattoo studiju. No na papiru je lijepo crtati, ali na koži mi je bilo stresno. Čak sam rekao da neću to više raditi, ali nisam se u potpunosti odmaknuo. Nisam skroz odustao iako sam u međuvremenu radio i neke druge poslove. Kako sam postajao iskusniji, naviknuo sam se i opustio dovoljno da izađe sva kreativnost iz mene. Ohrabrio sam se i odlučio na vlastiti studio. Postalo mi je zamorno raditi jedno pa drugo i uglavnom za druge pa sam odlučio riskirati - tako počinje poduzetnička priča jednog od sada već mnogih tattoo majstora u Hrvatskoj, koji je doselio u Zagreb iz Baranje jer, kako sam kaže, u Baranji otvarati tattoo studio s obzirom na standard i broj ljudi nema smisla.

Foto: Boris Kovačev / CROPIX

Darko je dobio poticaje za samozapošljavanje od 30-ak tisuća kuna, otvorio je paušalni obrt i na zagrebačkom Vrbiku unajmio mali prostor od 18 kvadrata koji ga mjesečno košta 1500 kuna. Pritom valja napomenuti da je takva cijena prava rijetkost. Uložio je još 10-ak tisuća kuna u uređivanje tog prostora, što podrazumijeva bojanje zidova i namještaj, dok je iznos poticaja mahom otišao na opremu. Nešto od opreme može se naručiti u Hrvatskoj, ali ne sve. Potreban je stol za tetoviranje koji može biti obični masažni stol, što je oko 1000 kuna. Nadalje, treba nam mašinica za tetoviranje, a cijene se kreću od 2000 do 4000 kuna. Postoje i skuplje, ali ne mnogo. Darko ih ima šest, ali, realno, trebaju nam dvije, maksimalno četiri, kao rezerva. Jedna je za ocrtavanje, jedna za sjenčanje i popunjavanje i te su osnovne. Dio koji se drži i stavlja na mašinicu, tzv. gripovi, su oko 200 kuna i na dvije mašinice minimalno trebaju dva.

Dio opreme su i špicevi, što je relativno jeftino, 50-ak kuna, a to je dio kroz koji prolazi igla. Njih treba doslovce more jer idu po veličini igle i ima ih tri vrste. Za sjene, za linije, za velike sjene. Gume, čepići i slično su 10 kuna po tetovaži i to se odmah baca. To je, dakle, jednokratno. Igle su jeftine i kutija običnih u kojoj je 50 komada je 100 kuna, a one kvalitetnije su 200 kuna. Treba nam i napajanje koje daje struju mašinici. Cijena napajanja je oko 2000 kuna. Potrebni su i kabeli koji nam omogućuju da spojimo mašinicu na napajanje, što je sitniji trošak, od 100, 200 kuna.

- Ja ih imam više jer kad radim s dvije mašinice, onda mi trebaju barem dva. Ima različitih kablova, ovisno o mašinici - pojašnjava Darko.

Osim svega toga, tu su i sitne potrepštine, kao što su samoljepljive folije, drvene špatule, rukavice... Što se tiče boja, Darko koristi brend Intenze koji nudi široku paletu boja jer je, kaže, kvalitetan i ima dobra iskustva s njihovim bojama. Veće bočice su 360 kuna i mogu trajati mjesecima, a najčešće se uzima crna jer se najčešće i koristi. Manje bočice stoje 120 kuna i isto tako mogu trajati mjesecima, pa i do godinu dana jer se manje koriste, budući da su to neke druge boje, poput plave ili ljubičaste. U Lotusu se nudi paleta od 11 boja plus četiri nijanse crne i bijela. Treba više nijansi crne jer se ne koriste iste nijanse kad se radi bojanje ili sjene. Najveći izdatak su sterilizator koji je oko 5000 kuna i ultrazvučni čistač od oko 4500 kuna. Ima, naravno, i jeftinijih i skupljih.

- Neka oprema postoji kod nas, ali sam s nekima baš razočaran. Kad sam radio troškovnik za poticaje, fokusirao sam se na ono što se može nabaviti u Hrvatskoj, ali kad sam krenuo u nabavku opreme, ispali su krajnje neozbiljni i onda sam krenuo nabavljati većinom izvana neke skuplje stvari jer ne želim riskirati - nastavlja Darko, koji je morao kupiti laptop koji je platio 5000 kuna, plus program za crtanje za koji je izdvojio isto toliko.

Tetovaže su skupe

Dio opreme koji nije direktno vezan uz tetoviranje i potrošan je podrazumijeva sanitarije za pranje, papir... Mjesečni trošak tih potrepština je 300-tinjak kuna, dok se, kako pojašnjava Darko, direktni trošak tetoviranja računa po tetovaži. U Lotusu je početna cijena tetoviranja 200 kuna i Darko računa po veličini - 10 kuna po četvornom centimetru. Cijena se, dakle, može popeti na nekoliko tisuća kuna, ovisno o veličini tetovaže.

- Moj trenutačni život u Zagrebu stoji me oko šest tisuća kuna. To je oko tjedan dana posla, ako se u prosjeku dnevno napravi tetovaža od 500 do 1000 kuna. S time sam na nuli. Recimo, radim najviše custom tetovaže. Ima tu mnogo utrošenog vremena i truda. Pripremim dvije, tri skice i to onda ulazi u cijenu. Nije toliko velik trošak materijal kod tetoviranja. Tetovaže su skupe jer treba jako mnogo vremena da se svlada. Barem pet godina prakse da bi bio na nekom prihvatljivom nivou. Ja baš pažljivo pristupam, želim se u potpunosti posvetiti i biti profesionalan - ističe novopečeni poduzetnik, koji se najviše reklamira putem Facebooka jer mu se to pokazalo najisplativije i najefikasnije.

Osvrće se i na same početke pa se prisjeća vremena bivše Jugoslavije i JNA motiva, kada nije bilo tattoo salona, već su se ljudi tetovirali kod kuće. Ili po zatvorima. Nije bilo opcija za otvaranje salona, tako da do negdje 1990-ih ta scena nije postojala. U međuvremenu se otvorio velik broj salona, a i trendovi su se promijenili. Kineski znakovi više nisu hit, a JNA motivi još manje.

- U potpunosti sam izbacio kataloge, dok većina još drži fascikle s crtežima. Najbolji mi je individualni pristup. Dođete kod mene, popričamo, ja pripremim vaše ideje i to je to - kaže Darko, koji primjećuje da se danas sve više ide u smjeru realnih tetovaža, portreta, više je naglasak na umjetničkom izražaju.

Osim toga, kod nas ljudi i dalje rade manje tetovaže jer dugo nismo imali tu scenu, dok je vani češće šaranje cijelog ili barem dobrog dijela tijela. Na posao onih koji trajno ukrašavaju tuđa tijela dosta utječe i to što mnoštvo poznatih - od nogometaša do pjevača - ima brojne tetovaže, a to je dobar marketing koji doprinosi razvoju cijele scene.

Na daljnji razvoj i scene i samog posla računa i Darko. S vremenom planira zaposliti nekoga i onda polako širiti:

- Želim još dignuti kvalitetu i prepoznatljivost brenda kojem ljudi mogu vjerovati - naglašava.

Upale, trovanja i komplikacije

Svima koji se žele tetovirati savjetuje da im na prvome mjestu mora biti higijena jer u protivnom može doći do upale, trovanja i drugih komplikacija. Moraju znati kakvi su uvjeti potrebni za tetoviranje, čak i da je to privatno kod nekog kod kuće, kakvi su mu radovi i pristup poslu. Darko, recimo, odbija tetovirati pojedine dijelove tijela, poput dlanova ili stopala jer se na tom dijelu često boja razlije. Isto tako, mlađi od 18 godina mogu se tetovirati samo uz pristanak roditelja/skrbnika, a ispod 16 se ne tetovira. Štoviše, vlasnik Lotusa savjetuje da tetoviranje u ranoj dobi nije ni dobro jer se koža mijenja. Ne preporučuje ni tetoviranje osobe pod utjecajem alkohola jer to utječe na širenje kapilara pa tetovaža jako krvari, teško je raditi, cijeli proces zacjeljivanja traje dulje od uobičajenih 10-ak dana i ne ispadne kvalitetno. A što se tiče svih onih koji se još nisu odlučili na vlastiti tattoo salon, činjenica je da je to među rijetkim poslovima gdje možeš za nekoliko sati posla zaraditi 500-tinjak kuna. Prema našoj skromnijoj računici, ako dnevno u prosjeku napravimo tetovaža u vrijednosti od 700-tinjak kuna, lako se možemo popeti do fine zarade od 9000 kuna. Međutim, da bi uspio, taj posao jednostavno moraš voljeti raditi. Iako je možda frustrirajuće i stresno u početku, sve se te “bolesti” daju prijeći. Uz mnogo truda, naravno.