Sad kad je evidentno kako će ukapljeni prirodni plin (LNG) od početka sljedeće godine biti dostupan na istočnoj obali Jadrana, nužno je razmotriti sve mogućnosti koje se temeljem te činjenice otvaraju. Iako se o prirodnom plinu u široj javnosti uglavnom raspravlja kao o energentu za grijanje i proizvodnju električne energije, u svojoj ukapljenoj formi on ima i vrlo široku primjenu kao alternativno gorivo u prometu. Dapače, Zakonom o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva LNG je definiran kao alternativno gorivo za pogon brodskih motora u pomorskom prometu i prometu na unutrašnjim vodama, kao pogonsko gorivo teškog kamionskog prometa te u budućnosti gorivo za pogon lokomotiva u željezničkom prometu.
Temeljem tog zakona definiran je i Nacionalni okvir politike za uspostavu infrastrukture i razvoj tržišta alternativnih goriva u prometu, a taj dokument - među ostalim - određuje lokacije javno dostupnih mjesta za opskrbu LNG-om. Primjerice, predviđeno je da do 31. prosinca 2025. godine infrastruktura za prekrcaj i opskrbu LNG-a u morskim lukama mora biti dostupna unutar luke Rijeka, a do 31. prosinca 2030. godine infrastruktura za prekrcaj i opskrbu LNG-a mora biti dostupna u Puli, Zadru, Šibeniku, Splitu, Pločama i Dubrovniku te u lukama unutarnjih voda mora biti dostupna u Vukovaru i Slavonskom Brodu.
Što se cestovnog prometa tiče, do 31. prosinca 2025. godine infrastruktura za opskrbu teških teretnih vozila LNG-om mora biti dostupna na rubnim dijelovima gradova Zagreba i Rijeke, a do 31. prosinca 2030. godine na rubnim dijelovima gradova Zadra, Splita, Ploča, Slavonskog Broda i Osijeka.
Preduvjet za realizaciju te vrlo razrađene infrastrukture za distribuciju LNG-a jest dostupnost tog plina, što će osigurati krčki terminal. Utoliko, pitanje koje se nameće jest: može li Hrvatska postati regionalni hub za distribuciju ukapljenog prirodnog plina kao goriva u morskom i cestovnom transportu?
S obzirom na obvezu gradnje LNG infrastrukture za opskrbu LNG-om kao gorivom koju temeljem Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta imaju sve države članice Europske unije, definiran je obim regionalnog tržišta LNG-a kao goriva koje gravitira LNG terminalu na otoku Krku, a koji osim potreba za hrvatsko tržište uključuje i potrebe pomorskog prometa luke Kopar, Trsta i Venecije, potrebe riječnog prometa mađarskih luka na Dunavu te potrebe cestovnog prometa tržišta Slovenije, Austrije, Italije i Mađarske. Detaljna analiza tržišta LNG-a kao goriva unutar regije koja gravitira LNG terminalu dana je u Analizi regionalnog tržišta UPP-a kao goriva koju je u kolovozu 2017. godine za LNG Hrvatska d.o.o. izradio Energetski institut Hrvoje Požar.
Prema navedenim analizama u toj studiji, početne količine LNG-a kao goriva unutar regije koja gravitira LNG terminalu u periodu od 2020. do 2024. godine postupno se kreću do 200.000 kubika LNG-a godišnje. U periodu od 2025. do 2029. godine očekuje se da će regija trošiti do 523.000 kubika LNG-a kao goriva godišnje, a u 2030. godini, implementacijom LNG-a kao goriva u svim prometnim sektorima očekuje da će regija koja gravitira LNG terminalu trošiti oko 1,300.000 kubika LNG-a godišnje.
Svakako najveći tržišni potencijal LNG-a kao goriva je u pomorskom prometu. Naime, od 2020. godine operatori brodova koji plove europskim teritorijalnim morima i ekskluzivnim gospodarskim zonama moraju koristiti pogonsko gorivo koje ima manje od 0,5 posto sadržaja sumpora. Kako bi bili u skladu s odrednicama restrikcije udjela sumpora u pogonskom gorivu, LNG se tehnološki nameće kao najpovoljniji tip goriva za pogon brodskih motora.
S obzirom na voluminoznost spremnika za LNG kao gorivo, procjenjuje se kako će različiti tipovi brodova različito usvajati LNG kao pogonsko gorivo. LNG kao pogonsko brodsko gorivo prvenstveno će koristiti brodovi na stalnim rutama s kratkim udaljenostima kao što su trajekti, opskrbni brodovi, odnosno na dužim rutama kao što su kontejnerski brodovi i manji teretni brodovi s generalnim ili rasutim teretom koji imaju stalnu rutu s regularnim pristajanjem u određenim lukama te novosagrađeni kruzeri koji se grade već opremljeni za korištenje LNG-a kao goriva.
Utoliko, do 2030. godine razvio bi se potencijal primjene LNG-a kao goriva na hrvatskoj strani Jadrana u iznosu oko 388.000 prostornih metara LNG-a godišnje. S obzirom na interes koji su iskazale slovenske i talijanske luke za opskrbu LNG-om kao gorivom s LNG terminala na otoku Krku te na osnovi analize provedene kroz Posejdon MED Project, do 2030. godine potrebe Luke Kopar kreću se od oko 24.000 kubika LNG-a, potrebe luke Trsta od 48.300 kubika LNG-a te luke Venecija od oko 350.000 kubika LNG-a godišnje. Ukupno, za pomorski promet unutar regije koja gravitira LNG terminalu do 2030. godine količine LNG-a kao goriva kreću se oko 800.000 prostornih metara LNG-a godišnje.
A dodatni potencijali postoje i u cestovnom prometu.
Strateški dokumenti na prometnicama Republike Hrvatske već 2030. godini predviđaju prometovanje oko 1000 teških teretnih vozila s pogonom na LNG. A uračunavajući i susjedne države za cestovni promet unutar regije koja gravitira LNG terminalu do 2030. godine količine LNG-a kreću se oko 440.000 kubika LNG-a godišnje.
Da bi se taj potencijal iskoristio, potrebno je organizirati otpremu LNG-a s terminala prema mjestima potrošnje. Ključni korak u tom procesu trebala bi biti gradnja LNG bunker stanice u Rijeci. Riječ je o svojevrsnom mini terminalu gdje bi se ukapljeni plin dopremao morskim putem iz Omišlja posebnim brodom, a onda dalje otpremao svim granam prometa - brodom, autocisternama ili željeznicom.
Kako naglašavaju u tvrtki LNG Hrvatska, za realizaciju LNG Bunker stanice, s obzirom na potrebu opskrbe stanice LNG-om, preduvjet je najam ili kupovina, odnosno operiranje LNG opskrbnog broda u Jadranu koji će preuzimati LNG s LNG terminala i dopremati ga na Bunker stanicu. Na području Jadrana nema LNG opskrbnih brodova na raspolaganju za najam. Kapitalni troškovi gradnje novog LNG opskrbnog broda kapaciteta 3500 kubika procijenjeni su na oko 50 milijuna eura, a operativni troškovi procijenjeni su na 2,37 milijuna eura godišnje (oko 6500 eura/dnevno). Kapitalni troškovi gradnje LNG Bunker stanice procijenjeni su na 39,8 milijuna eura, a operativni troškovi na 0,6 milijuna eura godišnje. S obzirom na zavisnost, za realizaciju LNG Bunker stanice i LNG opskrbnog broda kapitalni troškovi procjenjuju se na oko 90 milijuna eura, a operativni godišnji troškovi na oko tri milijuna eura.
Riječ je o znatnim investicijama, a s obzirom na visoke kapitalne i operativne troškove te trenutni status razvijenosti tržišta upotrebe LNG-a unutar regije koja gravitira LNG terminalu, a koja se za period od 2021. do 2024. godine kreće na razini do 200.000 kubika LNG-a godišnje, kao i činjenicu da LNG Bunker stanica ne može biti u funkciji bez LNG opskrbnog broda, na procijenjenom obujmu tržišta stručnjaci smatraju kako je upitna isplativost potrebne istovremene gradnje LNG Bunker stanice i nabavke LNG opskrbnog broda prije 2025. godine.
U konačnici, opskrba tržišta Republike Hrvatske i regije LNG-om kao gorivom za upotrebu u cestovnom, teškom kamionskom prometu, u prijelaznom periodu manje potražnje za LNG-om do 2025. godine planirana je s LNG terminala na otoku Krku izravnim pretovarom LNG-a iz FSRU broda u LNG cisterne, koje će ga distribuirali do krajnjih korisnika za upotrebu u prometu.
Kombinacijom opskrbe LNG-om kao gorivom s LNG terminala putem pretovara LNG-a na LNG cisterne i LNG opskrbni brod, zadovoljile bi se potrebe pomorskog prometa Jadrana te cestovnog prometa na osnovnim koridorima TEN-T mreže Hrvatske, Slovenije i Mađarske do 2025. godine, a koje su procijenjene do 200.000 kubika LNG-a godišnje.
Ukapljeni prirodni plina svakako će u budućnosti igrati važnu ulogu u dekarbonizaciji transporta. Ti potencijali neće biti realizirani odjednom, no početkom operativnog poslovanja LNG terminala na Krku započeo je nereverzibilni proces. Za nadati se da će prilike koje se sada otvaraju hrvatskoj privredi biti iskorišteni.
Tekst preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa