Novi hrvatski robot nema ruke, noge, trup, glavu čak ni rep. Oblika je kugle odnosno sfere. Taman je poput Zvijezde smrti, a pokretljiv kao Sphero BB-8 iz Zvjezdanih ratova.
Tako barem izgleda sada u fazi prototipa.
Za razliku od drugih robota ovaj nema cilj, ali ima svrhu. Kad bude gotov, postat će dio umjetničke instalacije "Je li ovo život?" hrvatskog umjetnika Hrvoja Hiršla, i to kako bi vas potaknuo da promislite - korisničko iskustvo života!
Danas nema nijednog propulzivnog proizvođača softvera, hardvera, prehrambenih proizvoda, putovanja, bilo čega, a da nije fokusiran na korisničko iskustvo.
Hiršl je svoju umjetničku instalaciju zamislio kao roj 30 sfernih robota od kojih je svaki autonoman, neovisno odlučuje o svom kretanju, punjenju baterije i interakciji s okolinom.
Alternativna interakcija
- Ideja je da posjetitelji urone u roj sfernih robota i testiraju interakciju s njima. To nije klasična interakcija s digitalnim uređajima koje imamo danas, ona koja je odmah servilna i responzivna, nego alternativni oblik interakcije koja nas potiče na promišljanje jesmo li dio veće strukture - kaže Hiršl.
Predstavlja se ne samo kao umjetnik nego i voditelj umjetničkog projekta "Je li ovo život?".
Da je riječ o komercijalnom proizvodu, a ne umjetničkoj instalaciji, Hiršl bi bio - osnivač startupa.
Ovaj je projekt zamislio prije 10-ak godina kad je muzej ZKM u Karlsruheu pokazao interes da takvu instalaciju izloži u sklopu izložbe "Open codes", koja je programski kod željela pokazati u različitim aspektima - od Morseova i genetskog koda pa sve do vizualne reprezentacije jednog od najpoznatijih algoritama za umjetni život - Boidova algoritma.
- Boidov algoritam opisuje kretanje ptica, riba i insekata, a ja sam dodao interakciju s publikom. Riječ je o konceptu koji se danas koristi posvuda za opisivanje grupnih, decentraliziranih i samoorganizirajućih sistema te ugrađuje u sustave za sprečavanje kolizije pametnih, autonomnih vozila i kretanje rojeva dronova - kaže Hiršl.
Softver koji se koristi Boidovim algoritmom poslužio je za izradu simulacija borbi u filmu "Gospodar prstenova", a ta se tehnologija iskušala i u igri Half-Life. Hiršl dodaje da se koriste i za proučavanje ponašanja ljudi u velikim skupinama što se primjenjuje u arhitekturi i na društvenim mrežama.
- Slični principi su područje interesa marketinških tvrtki i državnih agencija, kako bi mogli pratiti promjene u opredjeljenju velikog broja ljudi, poput arapskog proljeća u Tunisu i prosvjeda žutih prsluka u Francuskoj. U prirodi takva ponašanja nazivamo kolektivnom inteligencijom, gdje bez centralne koordinacije dobivamo odlike sinkroniziranog inteligentnog ponašanja velikog broja jedinki. Jedinke se ponašaju kao jedan organizam, iako to nisu - kaže Hiršl.
Od neuspjeha do startupa
Muzej ZKM u Karlsruheu za tu ga je instalaciju, temeljenu na Boidovu algoritmu, glatko odbio.
Bila je preskupa!
Hiršl je procijenio da projekt može realizirati s budžetom od 250.000 eura.
Uslijedio je novi udarac. Uvršten je u zadnji krug selekcije za izložbu "AI: More than Human" u muzeju Barbican u Londonu, ali i tamo je problem bio budžet.
- Shvatio sam da ako želim podići svoju umjetničku produkciju na novu razinu i realizirati projekte koji su i do 100 puta kompleksniji od bilo čega što sam do tada realizirao, da moram naći drugačiji pristup problemu, tj. da projekt moram segmentirati na manje cjeline te postupno za svaku fazu tražiti nove financije. Odlučio sam cijeli proces produkcije projekta organizirati kao svojevrsni startup - kaže Hiršl.
Njegov umjetnički startup sad raste kao i drugi startupi: od prototipa skalira prema punom proizvodu.
Paralelno, traži novčana sredstva i radi na proizvodu. Hiršl kaže da je za fazu prototipa prikupio 17 tisuća eura. Upravo su se prijavili za fond Creative Europe i čekaju rezultat krajem ove godine.
Proizvodno, danas je "Je li ovo život?" tehnološki najsloženiji umjetnički projekt u Hrvatskoj s partnerima koje bi poželjele najveće kompanije na svijetu.
Hardverski dio Hiršlovih sfernih robota razvija tim na Sveučilištu TU Delft u Nizozemskoj. Riječ je o jednom od tri najveća tehnološka fakulteta u Europi i jednom od deset najvećih na svijetu, pandan je američkom MIT-u.
To sveučilište ima vlastiti nuklearni reaktor, testni Hyperloop, prototip kuća za istraživanje energetske učinkovitosti, čak i jedan od najvećih Faradayevih kaveza na svijetu gdje se testiraju struje vrlo visokih naboja.
Softverski dio projekta radi tim u LARICS Labu, laboratoriju za robotiku i inteligentne sustave zagrebačkog FER-a, najvećeg tehnološkog fakulteta u Hrvatskoj. U Zagrebu se razvija softver koji upravlja kretanjem sfernih robota, zatim onim koji im daje percepciju i onim koji im omogućuje da samostalno donose odluke.
Pomicanje granica
Teun Verkerk, voditelj rezidencijalnog programa Crossing Parallels na TU Delftu, kaže da ga je oduševila kompleksnost tehnologije, koju je Hiršl kao umjetnik, elegantno i jednostavno, učinio nevidljivom.
- I prije smo na TU Delftu imali umjetnike koji su radili tehnološki vrlo kompleksne umjetničke projekte, ali sferni roboti iz projekta 'Je li ovo život?' to podižu na novu razinu. K tome, TU Delft nikada nije surađivao na kompleksnijem umjetničkom projektu s toliko inženjera, obrtnika i instituta - kaže Verkerk.
Razloga za to je više.
Hiršlovi sferni roboti funkcioniraju kao sustav koji može raditi kontinuirano i bez ljudskog održavanja.
U finalnoj instalaciji, od njih trideset, šest će uvijek samostalno otići na punjenje i potom, kad se napune, vratiti se među ostale robote. Nadalje, ovi sferni roboti međusobno komuniciraju slično Wi-Fiju. Koriste se ultraširokim radiovalovima koji su kratkog dometa, velike propusnosti i vrlo niske energetske potrošnje.
A povrh svega toga, Hiršl je tražio da vanjska ljuska sfernih robota bude izrađena od porculana. Drugim riječima, instalacija "Je li ovo život?" neće izgledati kao roj robota, nego kao roj naizgled živih, porculanskih kugli koje će reagirati na vaše kretnje.
- Porculan je jedan od najčvršćih materijala, velike otpornosti na vanjske utjecaje te propušta radiovalove. Oklop Space Shuttlea izrađen je od porculanskih ploča. Da, krhak je, odnosno ne trpi udarce, ali to našim robotima neće biti problem jer slijede Boidsov algoritam i fluidno se gibaju - kaže Hiršl.
Porculanske oplate u Hrvatskoj izrađuju umjetnici Dražen Vitolović i Rino Banka, a Hiršl kaže da su prvi testovi iznad svih očekivanja i samo dokazuju da entuzijazam i iskustvo ponekad mogu nadmašiti ustaljene norme i velike resurse koje imaju svjetski poznate tvrtke.
Spasonosni algoritmi
- Smatram da je važno da se u nove tehnologije uključi što širi krug ljudi. Danas smo u vremenu automatizacije svega, i to ne smije biti posao samo inženjera i znanstvenika - ističe Hiršl.
Pojašnjava da su inženjeri, kad su krenuli s izradom sfernih robota koji se danas kreću vlastitom rotacijom, imali jednostavnije prijedloge. Predložili su da se na kugle dodaju kotači ili da se unutar kugli koriste Sphero igračke. No, navodi da bi to zakinulo iskustvo publike.
- Zato je važno da u procesu definiranja zajedničke budućnosti imamo što širi raspon profesija, uključujući i umjetnike i filozofe, one koji promišljaju i humanu stranu društva, jer ako smo orijentirani samo prema najjednostavnijem rješenju, to ne znači nužno da će ono biti i najbolje - kaže Hiršl.
Dodaje da su TU Delft i LARICS Lab za sve te izazove pronašli rješenje. Za LARICS Lab kaže da je napravio fantastičan posao s algoritmima.
- Isprva su se kugle tresle i vrludale, ali nakon puno linija koda i mnogo testiranja dobili smo savršeno fluidno kretanje. Ovdje matematika kompenzira fizikalne nedostatke robota te na nekoj razini izgleda kao da se protivi zakonima fizike - kaže Hiršl.
Tamara Petrović, voditeljica razvoja robotskog softvera za projekt "Je li ovo život?" i docentica LARICS Laba na FER-u, kaže da su tijekom prošle godine izradili i testirali tri prototipa robota, a sad smo spremni za skaliranje sustava na desetak kugli. Ističe da primjenjuju agilni pristup razvoju.
- Meni se projekt jako sviđa, jer na jedinstven način povezuje robotiku i umjetnost, a to je i na robotičkim konferencijama sve učestalija tema. Znanstveno gledajući, ovaj projekt ima nekoliko vrlo zanimljivih izazova i primjena - kaže Tamara Petrović.
Različito od umjetne inteligencije
Pojašnjava da je to tip decentraliziranog sustava u kojem je zanimljivo istraživati kako lokalne interakcije utječu na ponašanje sustava u cjelini, što je važno za pametni promet. Drugi zanimljiv aspekt projekta su protokoli za komunikaciju, koje je LARICS Lab razvio kako bi se postigao konsenzus, odnosno kako bi pametne porculanske kugle donijele zajedničke odluke.
- Primjerice, kako da sustav kugli donese zajedničku odluku kako zaobići prepreke u prostoru, a slično je potrebno i rojevima dronova koji služe za nadzor nekih područja - kaže Petrović.
Marko Križmančić, doktorand i asistent LARICS Laba na FER-u, kaže da u ovom projektu ne bi govorio u kontekstu umjetne inteligencije koliko - umjetnog života.
Nije izjava koju očekujete od IT stručnjaka, ali proučavanje umjetnog života također je dio računalnih znanosti. Riječ je o simulacijama koje se intenzivno koriste u robotici i biokemiji.
- Upotrebljavam termin umjetni život, jer umjetna inteligencija ima neki cilj. Pokušava riješiti neki problem na brz i efikasan način. Kod umjetnog života nije cilj riješiti neki problem, već nešto simulirati, odnosno stvoriti okruženje u kojem višeagentni sustav sam pronađe rješenje - zaključuje Križmančić.
Kako umjetnik vidi tehnologiju
Podizanje svijesti
Hrvoje Hiršl o projektu "Je li ovo život?"
Naglasak na samosvijesti i spojevima baziranim na ugljiku je dosta problematičan jer smo sve svjesniji da je to samo jedna od manifestacija života i izrazito je antropocentričan pogled na stvarnost. Mene zanima jesu li ovi principi ponašanja isto oblik života. Ne samo ponašaju li se bića po tom principu nego je li i sam princip neki oblik života. Ako shvaćamo strukturu (negentropija) kao manifestaciju života, onda bi iz toga proizlazilo da je sve što stvara strukturu neka razina (oblik) života, uključujući (možda) i ideje i koncepte, jer upravo iz njih nastaju mnoge strukture i organizacije koje nas okružuju. Upravo ove spekulativne prakse su područje gdje umjetnost dobro djeluje.
Naravno, u samom projektu naglašenija su mnoga druga pitanja poput podizanja svijesti o čovječanstvu kao jednom organizmu i međuovisnosti pojedinaca jednih o drugima. Samo iskustvo promatranja robotske instalacije imat će i određenu razinu kontemplativnosti jer roboti će se kretati jako sporo i fluidno te će se posjetitelji moći kretati kroz njih, sjesti, čak i leći unutar jata.
Stav umjetnika
Ne postoji umjetnost bez tehnologije
Hrvoje Hiršl ističe da je sva umjetnost tehnološka umjetnost, jer je usko vezana uz medij putem kojeg prenosi poruku. To znači da se ne može govoriti o umjetnosti a da se ne spomene i tehnologija.
- To bi također značilo da je sva umjetnost medijska ili da se, jednostavno, taj prilog 'medijska' ukloni, jer se dodaje umjetnosti koja koristi tehnologije nastale u zadnjih 70-ak godina - kaže Hiršl.
Navodi da je tijekom studija povijesti medijskih umjetnosti u Kremsu u Austriji istraživao preteče robota poput mehaničkog Turčina za šah i gadgete poput zootropa koji mehanički stvaraju iluziju gledanja videa.
Ima to i širi kontekst, pojašnjava, kada danas govorimo o "mehaničkim Turcima", referira se na prekarne radnike na servisu Amazon kojima se postavlja radni zadatak, obično neka repetitivna radnja koju algoritam i dalje teško može obavljati, onda oni obavljaju taj posao.
- Oni su svojevrsni mekani roboti za prepoznavanje slika i uređivanje velikih nesređenih podatkovnih baza. Idejom robota su se bavili stari Kinezi, Grci, Arapi, a poslije i Čeh Karel Čapek, koji mu je i dao ime - kaže Hiršl.
**Priča o najsloženijem umjetničkom projektu u Europi - Je li ovo život? - a koji nastaje poput startupa objavljena je u novom broju magazina STARTUP REPORT 2022 Q2 kojeg možete preuzeti u digitalnoj verziji (PDF) i slobodno shareati s prijateljima preko WhatsAppa, Vibera, Discorda, LinkedIna, Slacka pa i maila.
BESPLATNO: Preuzimite novi broj magazina STARTUP REPORT 2022 Q2
