Prije deset godina, kad bi me netko pitao bih li se našla ovdje gdje jesam, odgovorila bih: “Ja? Ma ne znam”. Poduzetništvo mi se uvijek činilo kao nešto za iskusnije ljude. Za ljude koju su nekako rođeni u to, ili za to. Za one neke tamo. One koji su već uspješno vodili tri tvrtke, a četvrta im je donosila dobit. Sigurno ne za mene.
Sve mi se to činilo nekako stranim; kao da moram pojesti još mnogo špinata da bih uopće probala igrati na takvom terenu.
Međutim, početkom ove godine, kada smo postali dio Nuqleus deeptech inkubatora, sve se promijenilo. Promijenila se moja percepcija startup ekosustava u Hrvatskoj i šire, ali i percepcija poduzetništva.
Deeptech akcelerator
Od samog početka, osjećala sam se prihvaćenom, okružena istomišljenicima koji žele, mogu i nađu vremena za tebe. Od pomoći s pronalaskom prilika za financiranje do razvoja poslovanja i brandingom, dijeljenje iskustava nije strana stvar. A ono što je najzanimljivije, definitivno nije tabu.
U ovom se ekosustavu otvoreno razgovara o neuspjesima, čak se dijele detalji o njima. Ha, takvo nešto nije baš često tamo odakle ja dolazim. Zašto bi baš ti rekao da onaj projekt koji si pisao godinu dana nije prošao jer jednostavno nije prošao? Zašto bi baš ti rekao da je to treći projekt koji nisi dobio? Što to govori o tebi kao znanstveniku? Ništa. Apsolutno ništa. Life goes on.
Međutim, svijet startupa nešto je potpuno drugačije. Investitori često vole ulagati u nekoga tko je već prošao kroz nešto slično, čak i ako je taj startup bio neuspješan. Razlog je što imaju iskustva iz kojih mogu naučiti, znaju što treba izbjeći i što poboljšati, a kako bi sljedeći put bili uspješniji.
Znanost također ide u tom smjeru, čak imamo časopise o znanstvenim neuspjesima, no to su još uvijek usko specijalizirani časopisi i ne dobivaju puno radova. Dok je Journal of Negative Results in Biomedicine ukinut u 2017. godini, Journal of Pharmaceutical Negative Results još je uvijek alive and kicking; čak je i indeksiran u WoS-u s IF od 0.13.
Not bad. Stvari se mijenjaju nabolje.
Unutarnja pitanja
S druge strane, danas dolazi do ispremješanja znanstvene i poslovne zajednice i na drugačije načine. Sve se više govori o spinoffovima i komercijalizaciji tehnologije razvijene na znanstvenim institucijama. Uostalom, tako sam ja ušla u ovaj svijet.
Ali ono o čemu se ne govori dovoljno jest činjenica da svi znanstvenici često moraju prebroditi veliki jaz kada se žele uključiti u poslovni svijet. Kako pomiriti znanstvenika u sebi, a istovremeno biti dobar biznismen?
U ranoj fazi razvoja startupa, posebice ako je on potekao iz znanstvene sfere, mala je vjerojatnost da će u timu biti netko tko je iskusan u razvoju poslovanja i pregovorima s investitorima. Tako se, osnivači startupa, često nađu u situaciji da moraju prezentirati svoje istraživanje kao nešto genijalno, bez ikakvih nedostataka. No, znamo da je znanost uvijek popraćena nesigurnostima – to je prirodno.
Pa onda osjećamo pritisak da obećavamo nešto stopostotno, umjesto da dajemo realne projekcije, kako nas je to rad u znanosti naučio. To može dovesti do percepcije da nismo dovoljno sigurni u svoju tehnologiju, iako mi znamo da to nije tako.
Ali također znamo da, ako pišemo znanstveni rad, ne smijemo tvrditi da već imamo lijek za neku bolest, jer još uvijek stvari mogu poći po zlu u bilo kojem od koraka koje vode do plasiranja proizvoda na tržište (ali i nakon toga).
Zanimljivo, ovdje pomaže neki automatski skepticizam kod ljudi u startup ekosustavu, gdje se na kraju nađete na pola puta, pa se znanstvenik i biznismen u tebi ne moraju toliko boriti.
I to me dovodi do sljedeće lekcije koju sam naučila nakon ulaska u svijet startupa.
Prednost standardizacije
Kada se probudite ujutro, ako uživate u onome što radite, nije nužno da to bude potpuno novo ili drastično drugačije od postojećeg stanja na tržištu. U svijetu tehnologije, konkurencija potiče napredak. Različiti mobiteli postoje jer svaki nudi nešto što drugi možda nema. Ili smo samo razvili ogroman brand loyalty. Rezultat je isti.
Standardizacija je dovela do zdrave tržišne utakmice i, osobno, najviše volim konkurenciju. Znam, čudno.
Često ljudi okolišaju pričati o njoj, a neki se čak i srame spomenuti svoje konkurente. Kod mene to nije tako.
Kada mi postave pitanje o konkurenciji, s oduševljenjem nabrojim sve tvrtke koje su već uspješne. To ne znači da naša neće uspjeti, to samo znači da postoji potražnja za onim što nudimo. Uostalom, konkurencija je zdrava. Ona nas potiče da sagledamo stvari s drugačijeg gledišta.
Možda ćemo vidjeti nešto vrijedno truda!
Ponekad ljudi pokušavaju smisliti nešto drastično drugačije, ali je važno razmisliti o stvarnoj koristi takvog noviteta.
Smislene inovacije
Ako već postoji funkcionalno rješenje poput okruglog kotača, zašto ne bismo radili na njegovom poboljšanju umjesto da forsiramo potpuno novi koncept poput četvrtastog kotača samo da bismo mogli reći da je to nešto novo?
Možda je potrebna samo drugačija perspektiva na nešto postojeće kako bismo ga unaprijedili? Fine.
Možda bi četvrtasti kotač bio koristan za nešto drugo ili nam treba okrugli kotač koji je napravljen od boljeg materijala, a koji povećava trenje bez da utječe na potrošnju goriva? Sigurnija vožnja u zimskim uvjetima bez udarca na naš novčanik? Sign me up!
Nije sramota ako vaša ideja nije potpuno inovativna, već je nadogradnja postojećeg koncepta.
Štoviše, takve bi se inovacije trebale poticati.
Vijagrin poučak
Pogledajte primjer Viagre, koja je originalno bila zamišljena kao lijek za hipertenziju, ili povišeni krvni tlak. Svi znamo da se to drastično razlikuje od njenog današnjeg korištenja. Na kraju, važno je razmisliti o tome kako svojim radom možemo pomoći društvu i unaprijediti život ljudi.
Ne mora sve biti potpuno novo, već ponekad trebamo pronaći načine kako da već postojeće tehnologije i koncepte učinimo boljima i korisnijima za dobrobit svih.
Naravno, uvijek može biti bolje.
Uvijek možemo stvoriti više prilika za financiranje mladih poduzetnika, ali i ponuditi im razne tečajeve koji će ih opremiti za snalaženje u poslovnoj sferi. Ali na tome se već radi, pogotovo u MedTech i HealthTech svijetu, a koji je doživio pravi mali boom proteklog desetljeća.
Od Nuqleusa do Get Started in Health Innovation na nacionalnoj, do Labena Ventures iz Slovenije i Health VentureLaba iz Mađarske na regionalnoj sferi, mladi poduzetnici imaju sve više prilika ući u startup ekosustav pod budnim vodstvom iskusnih mentora.
U konačnici, iako i ovo, kao i svaki drugi put koji odaberemo, ima svojih dobrih i loših dana, sretna sam da mogu biti dio svjetle budućnosti našeg ekosustava, a koja se stvara već i danas.
