Rimčeve sugestije otvaraju velik broj pitanja o definiranju razvojne strategije zemlje

Smanjiti porez za visoke plaće, povezati sveučilišta i investitore, poticati međunarodne veze s inovacijskim središtima, napraviti stazu za testiranje automobila...

Mjere, njih 19, za privlačenje inovativnih kompanija i talenata u hrvatsku autoindustriju koje je osnivač Rimac Automobila Mate Rimac iznio na nedavnoj konferenciji Američke gospodarske komore i Jutarnjeg lista o e-mobilnosti nisu nikakva znanstvena fantastika. Suvremene su, prate trendove, koje su bolji od nas davno prepoznali i pripremili teren. Poput Mađara koji su razvili pametnu mrežu mamaca za investitore pa sektor čini skoro 30 posto industrijske proizvodnje i zapošljava 180 tisuća radnika, poput Čeha koji 41 milijardu dolara prihoda ostvaruju od autoindustrije (Hrvatska manje od milijardu) ili Slovaka koji samo automobile i dijelove izvoze u vrijednosti od 20 milijardi dolara.

Dok je Hrvatska propuštala sve valove investiranja u regiju u posljednjih 20 godina, autoindustrija je narasla do te razine da bi, da je država, bila četvrta po veličini na svijetu. Toliko je moćna i velika. Usporedbe radi, Hrvatska ima oko četiri milijuna stanovnika i BDP od 60-ak milijardi dolara, Hyundai zapošljava 262 tisuće ljudi i ostvaruje prihode od 217 milijardi dolara. Optimisti će reći da Hrvatska ima šanse u privlačenju velikih investitora, kao i druge spomenute zemlje od kojih su neke počele od nule, ali proaktivnijim poticajnim mjerama u suvremenoj autoindustriji. Poput onih koje je izdvojio Rimac. Iako se neke već provode, ali nedovoljno dobro, neke su provedive odmah, neke u dugoročnom periodu, a neke su ipak teže izvedive. Ako govorimo o izgradnji staze za testiranje autonomnih i električnih automobila i dodjeli zemljišta na otocima, gradnja bi bila manje izgledna zbog prostornih planova. Stoga smo u pokušaju testiranja provedivosti 19 mjera i kod znanosti i struke naišli na isti zaključak: prvo treba odrediti onu mrsku riječ - strategiju - i reći što želimo i na koji način ćemo do toga doći.

Ako želimo suvremenu autoindustriju, Rimčeve sugestije više su nego utemeljene, no otvaraju šira pitanja o definiranju razvojne strategije i poticanju novih djelatnosti temeljenih na suvremenim tehnologijama i inovacijama. Hrvatska, složit će se svi, treba nastaviti prilagođavati poticaje prema područjima u kojima se može pozicionirati u tržišnim nišama. Među njima je i hvatanje prilike za uključivanje u recentne trendove okrenute električnim vozilima. No suvremena autoindustrija iziskuje i stimulativne uvjete za život i rad kadrova visokostručnih u novim tehnologijama, pa i prilagodbu poreznog sustava.

Velika je stvar što je Rimac u takvoj industriji ostvario svjetski uspjeh. Taj trenutak treba iskoristiti pa branša smatra da je ključno uvezati sve dionike te s takvom mrežom ući u svjetska i europska udruženja i početi graditi poziciju. U tome značajnu ulogu imaju dobavljači i proizvođači dijelova, kao veliki poslodavci i investitori, od kojih na globalnoj razini dolazi gotovo 50 posto inovacija u branši. U Hrvatskoj je danas aktivno oko sto proizvođača i dobavljača koji isporučuju proizvode i komponente najvećim brendovima. I dobro su integrirani u globalni lanac opskrbe.

AD Plastik proizvodi plastične dijelove interijera i eksterijera za Renault, Daimler, Fiat, Ford, Volkswagen, Nissan, Mitsubishi, Lipik Glas proizvodi vjetrobranska stakla za Aston Martin, Ferrari, Bentley, londonske taksije, LTH Metal Cast aluminijske odljevke za Daimler, Audi, BMW... Zakonska regulativa inovacija je dobra, no naši sugovornici primjećuju da nedostaju mjere za ojačavanje industrije, njezine konkurentnosti i privlačenje velikih investicija. Zato u AD Plastiku podržavaju svaki oblik poticanja, ali naglašavaju da se prvo moramo usmjeriti na poticanje izvoza i privlačenje nekog od velikih proizvođača. Na taj bi se način, smatraju, najviše pokrenula automobilska industrija, a posredno i razvoj cjelog gospodarstva.

- Navedene mjere mahom su dugoročne, iziskuju ozbiljna ulaganja i jasnu strategiju. Ako govorimo o ulasku zaposlenika u vlasničku strukturu, kod privatnih tvrtki to je moguće i danas kupovinom dionica na tržištu ili odlukom vlasnika. Mi smo proveli privatizaciju po načelu ESOP-a i naši zaposlenici imaju udio u vlasništvu. Kod državnih tvrtki to je opet odluka vlasnika, države – ističu u toj tvrtki.

Mjere koje bi njima pomogle odnose se, prije svega, na promjenu porezne politike. Pritom misle na smanjenje davanja na plaće i poticajniju investicijsku politiku, posebice kad govorimo o razvoju i istraživanju. Prema analizi HAMAG-BICRO-a, kroz 19 natječaja kojima se potiče ulaganje u istraživanje i razvoj raspoloživa je alokacija od 952 milijuna eura. Tome još možemo dodati 308 milijuna eura namijenjenih za razvoj IKT infrastrukture, odnosno 1,3 milijarde eura sredstava EU. No nedostaje kvalitetno strateško upravljanje pa se sredstva rasprše bez značajnijih vidljivih učinaka.

- Jednako je i s potencijalnim stranim investitorima koji žele vidjeti dugoročnu stabilnost i usmjerenost države ciljanim strateškim projektima – jasni su u HGK.

Što se tiče smanjenje davanja na plaće, u HGK napominju da se ne radi samo o visini poreza zaposlenika s visokim primanjima nego i o poreznom tretmanu njihovih primanja, usluga i aktivnosti, osobito stručnjaka iz inozemstva (prijevoz, najamnina, vrtić i sl.). U Hrvatskoj se najviše plaće oporezuju 36%, što je iznad svjetskog prosjeka (31,2%) i europskog prosjeka (31,9%). U tri posljednja kruga poreznih reformi pozornost je usmjerena na potrebu stimulativnijeg tretmana visokostručnih kadrova, tako da su smanjivane stope oporezivanja i šireni porezni razredi. No poslodavci ističu da pomaci nisu dostatni. Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, smanjenje opterećenja troškova rada vidi kao nužne korake za zadržavanje kvalitetnih i kvalificiranih ljudi..

Jasnog je stava kad je u pitanju obrazovni i zdravstveni sustav, koji nisu konkurentni, pa je teže privući stručnjake da presele obitelji u Hrvatsku. Zbog toga kaže da je nužno da Ministarstvo financija dodatno zdravstveno osiguranje koje plaća poslodavac također tretira kao porezno priznati trošak. Hrvatski poslodavci iz različitih industrija već su ukazivali na potrebu pojednostavljenja procedura pri zapošljavanju stranih radnika i izmjene pravnih propisa kako bi se omogućilo brže spajanje obitelji. Ta se mjera može ostvariti relativno brzo, smatraju u HGK.

No neke od poticajnih mjera su ipak utrka na duge staze. Jedna od važnih za razvoj autoindustrije koju izdvajaju sami proizvođači jest veća angažiranost sveučilišta u razvoju kadrova i unapređenju programa. Uključivanje novih studijskih programa poput električnog inženjeringa pametan je potez i naši sugovornici se slažu s Rimcem, no napominju da bi isto trebalo uskladiti s reformom školskog sustava i budućim potrebama tržišta rada, što opet zahtijeva dugoročnu strategiju razvoja. U HGK upozoravaju da bi nam se mogao dogoditi prevelik pritisak IT i STEM stručnjaka pa ćemo opet imati odljev skupo školovanog kadra.

Pojedina sveučilišta i visoka učilišta u svojim programima već imaju strojno učenje i umjetnu inteligenciju, no tek trebaprivući takav profil predavača. Podržavaju i investiranje u 5G mrežu, osnivanje instituta za autonomna vozila jer je to budućnost. Struka generalno podržava sve proaktivnije mjere koje mogu pomoći hrvatskoj autoindustriji u boljem pozicioniranju. No ističe da za njihovu provedbu treba sveobuhvatan pristup i program s jasno definiranim kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim mjerama te ciljevima. Stoga, ako Hrvatska odluči jače krenuti u tom smjeru, a prognoze govore da će autoindustrija i dalje rasti, čak i ne treba izmišljati toplu vodu.

Tekst je u potpunosti preuzet iz novog broja Globusa