“A gle, ovo nam dođe kao teretana, ali umjesto da je platimo, oni plate nama”, kroz smijeh mi priča 20-godišnji Robert.
Mlad i energičan, student managementa u hotelijerstvu, odmah je pristao na ponudu da radi u jednom od najpoznatijih međunarodnih hotelskih lanaca.
Stripanje
I to kao dio, kako ih u šali nazivaju, “Hiltonovih stripera” - mladih studenata koji se ne boje malo težeg, fizičkog posla.
Ne, ne, nisu to ona vrsta stripera - Robert, Niko i Matej rade u domaćinstvu Hiltonovih zagrebačkih hotela, i to na specifičnoj vrsti posla.
Oni presvlače odnosno “stripaju” madrace što je posao koji je, zbog zahtjevnih standarda u visokom hotelijerstvu, danas postao pretežak za sobarice.
“Mi zapravo u sobu dođemo prije sobarice kako bismo skinuli plahtu i presvlaku s madraca te postavili novu posteljinu. Nije nam teško, dapače, volimo fizički posao. Osim toga, ovo je bila baš dobra prilika da malo upoznam kako funkcionira hotel s obzirom na to će mi to biti struka. No, računam na to da ću od ovog posla kroz život dalje napredovati, možda do neke voditeljske pozicije. Počeo sam raditi negdje na ljeto, a posao je super jer ga mogu uskladiti s obvezama na faksu”, priča mi 20-godišnji Zagrepčanin Niko Marjanović.
Hiltonove sobarice i više su im nego zahvalne.
Kako nam je pojasnila voditeljica hotela Ana Bogović, zbog zahtjevnih Hiltonovih standarda, madraci koji se koriste u ovom hotelskom lancu iz godine u godinu sve su teži, a uzmemo li u obzir da sobarica u prosjeku dnevno pospremi 15-ak soba, posao “housekeepinga” postaje joj fizički sve naporniji.
Težak posao
“Naši madraci su prilično veliki pa smo u Hiltonu, po uzoru na strana hotelska iskustva, odlučili biti malo moderniji i prestati na rad u domaćinstvu gledati isključivo kao ženski posao”, kaže Bogović.
Točnije, dimenzije tih madraca su 180 puta 210 centimetara, s visinom oko 35 centimetara.
Nadalje, king size madrac teži i do 40 kilograma što bi, kad bi taj posao obavljala isključivo sobarica, značilo da bi u jednom radnom danu u prosjeku trebala podići i do 600 kilograma, a to je već impresivna težina, čak i za muškarce.
U pomoć joj zato uskače i 21-godišnji Zagrepčanin Matej Tomić.
On je student poslovne ekonomije, a posao hotelskog “stripera” došao mu je kao naručen.
Iskustvo
“Nisam odabrao studij turizma, ali je turizam ionako povezan s ekonomijom pa mi ovo zbilja dođe kao dobro iskustvo. Puno pričamo i šalimo se, a mogu i naučiti kako se brzo i efikasno rješavaju neki svakodnevni problemi i situacije na radnom mjestu. Uz sve to, dobijem i dobar džeparac, a sobarice nas sve vole jer im pomažemo i malo uveselimo svakodnevicu”, objašnjava nam Matej dok nam pokazuje kako se “stripa” krevet.
Studentima je to zbilja čas posla: ulete u sobu te u pet minuta promijene posteljinu, ali pritom iznesu i smeće, sklone dasku za peglanje - a ako treba, čak i malo dodatno popeglaju plahtu kako bi krevet izgledao tip-top.
Tek nakon svega toga nastupa sobarica koja dovršava sobu: do savršenstva poravnava posteljinu, slaže ručnike, briše prašinu, usisava te pere kupaonicu.
'Hrabar' potez
Zahvaljujući poslu koji prije nje odrade studenti, znatno joj se skrati prosječno vrijeme potrebno za pospremanje sobe, a što je dosta bitno u velikim hotelskim sustavima.
Kako nam je pojasnila kluster generalna managerica za Hilton u Zagrebu Josipa Jutt Ferlan, ova je tvrtka odlučila napraviti “hrabar” potez te u hrvatsko hotelijerstvo također u većoj mjeri uvesti mušku radnu snagu na poslove koji su donedavno bili rezervirani gotovo isključivo za žene.
“Ako svugdje u svijetu muškarci mogu obavljati poslove u domaćinstvu, ne vidimo razloga zašto bi u Hrvatskoj bilo drugačije. Naravno, kod nas je to pomalo izazovan proces zbog percepcije da posao uređivanja hotelskih soba ne rade muškarci, no s obzirom na fizičke zahtjeve tog posla danas, vjerujte mi da se naši mladići koji rade u domaćinstvu zbog toga ne osjećaju ništa manje muškima”, pojasnila je Jutt.
Baš to fizičko opterećenje koje dolazi uz posao sobarice, a ne prvenstveno iznos plaće, danas je glavni razlog zašto hotelijeri na tržištu najveći nedostatak radnika osjećaju upravo u domaćinstvu, jer se sve manji broj žena interesira raditi tako težak posao kao što je pospremanje soba.
“Nama, dakle, nije preostalo ništa drugo nego da se prilagodimo tržištu, i to smo napravili. Ako želimo držati do standarda, a naši nam gosti nikada ne prigovaraju da se nisu dobro naspavali, onda ljude koji vode brigu moramo rasteretiti fizičkog posla kako bi bez opterećenja mogli te standarde i implementirati”, otkriva nam Jutt.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....