Piše Ivica Brkljača

Velika analiza: Koliko je ljudi u Hrvatskoj zbilja bez posla, ako se toliko traži radnike?

Nezaposlenost u Hrvatskoj u usporedbi s potražnjom radne snage na tržištu
Ilustracija
 Ranko Šuvar / Hanza Media

U posljednje se vrijeme sve više govori o nedostatku radne snage u Hrvatskoj: poslodavci, naročito u nekim gospodarskim granama, moraju propuštati prilike za proširivanje opsega poslovanja i odbijati poslove jer ih nemaju s kime odraditi, kvote za uvoz radnika iz trećih zemalja sve su veće itd.

S druge strane, na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) trenutno je i dalje registrirano oko 150 tisuća nezaposlenih, a u usporedbi s drugim zemljama stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj među najvišima je u EU (iako ubrzano pada pa više nismo u skupini jedne Grčke, Španjolske ili Italije gdje je problem nezaposlenosti najviše izražen).

Da je potražnja za radnicima u Hrvatskoj doista izražena i da to nisu samo puke priče, možemo vidjeti na slici 1. OVI je mjesečni indeks (razvijen na Ekonomskom institutu, Zagreb u suradnji s portalom MojPosao) koji na temelju oglašenih slobodnih radnih mjesta pruža informacije o trenutnom stanju potražnje za radom. Na slici tako možemo vidjeti da je potražnja za radom u posljednje dvije godine zbilja na rekordnoj razini te osjetno viša nego primjerice 2007.

Definicija rada

U čemu je onda kvaka i koliko je u Hrvatskoj ljudi zbilja bez posla ako je potražnja za radnicima tako izražena?

Kada govorimo o nezaposlenim osobama i stopama nezaposlenosti, podsjetimo se kako postoji registrirana nezaposlenost i anketna nezaposlenost. Podaci o registriranoj nezaposlenosti dobiveni su iz Registra nezaposlenih osoba koji vodi Hrvatski zavod za zapošljavanje, a Registar sadrži podatke o svim nezaposlenim osobama u RH. S druge strane, Državni zavod za statistiku anketne podatke prikuplja anketnim intervjuom u privatnim kućanstvima, a rezultati Ankete o radnoj snazi procjenjuju na temelju reprezentativnoga statističkog uzorka.

Anketa o radnoj snazi, čiji se rezultati obrađuju i objavljuju za tromjesečno razdoblje, pruža najpotpuniji i međunarodno usporediv podatak o zaposlenosti i nezaposlenosti jer je usklađena s metodološkim konceptima Eurostata i Međunarodne organizacije rada (ILO). Anketa se koristi najširom definicijom rada i jedini je statistički izvor koji implicitno uključuje i sivu ekonomiju jer ne radi razliku između legalnog rada i rada na crno.

Kada govorimo o definiciji nezaposlene osobe, u Anketi o radnoj snazi nezaposlene osobe jesu osobe koje prema međunarodnoj definiciji u referentnom tjednu nisu obavljale nikakav posao za novac ili plaćanje u naturi, aktivno su tražile posao u razdoblju od četiri tjedna prije anketiranja, eventualni ponuđeni posao mogle bi početi obavljati u sljedeća dva tjedna te osobe koje su pronašle posao na kojem će početi raditi u skoroj budućnosti nakon anketiranja.

S druge strane, registrirana nezaposlena osoba jest osoba prijavljena kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno svaka osoba koja zadovoljava kriterije koje definiraju Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti te sam HZZ.

Dakle, anketna i registrirana nezaposlenost razlikuju se zbog različitih definicija i metodoloških obilježja. Ipak, u tablici 1 možemo vidjeti kako se broj nezaposlenih osoba registriranih u HZZ-u u pravilu ne razlikuje značajno od broja nezaposlenih prema Anketi.

Raskorak

Tako je prema nedavno objavljenoj Anketi o radnoj snazi za treće tromjesečje 2018. (podaci iz Ankete stižu najsporije) prosječan broj nezaposlenih u RH bio 133 tisuće, dok je istodobno broj registriranih nezaposlenih osoba u HZZ-u bio za tisuću veći.

S obzirom na to da su se anketirane osobe izjašnjavale i o prijavljenosti službi za zapošljavanje (HZZ-u), usporedba podataka pokazuje da je od ukupno 133 tisuće nezaposlenih prema Anketi, njih 93 tisuće ili 69,8% bilo prijavljeno i u HZZ-u, dok 30,2% anketno nezaposlenih nije bilo zainteresirano za prijavu u HZZ. Istodobno, od ukupno 134 tisuće registriranih u HZZ-u, njih 41 tisuću ili 30,4% nije zadovoljavalo anketne (međunarodne) kriterije nezaposlenosti.

Drugim riječima, iako dio onih koji se na “burzi” vode kao nezaposleni to po međunarodnim kriterijima nezaposlenosti nisu, otprilike isti broj ljudi nije prijavljen (registriran) u HZZ-u kao nezaposlen iako su bez posla i zbilja traže posao. Na slici 2 to je i grafički prikazano.

Tri vrste

Dakle, iako je nezaposlenost posljednjih godina drastično pala te je tako prestala biti glavni problem hrvatskog gospodarstva, još uvijek veliki broj ljudi ne uspijeva pronaći odgovarajući (željeni?) posao. Na vrhuncu prošle turističke sezone više od 130 tisuća ljudi bilo je nezaposleno iako su aktivno tražili posao.

To nam kazuje kako je strukturna nezaposlenost u Hrvatskoj visoka. Naime, postoje tri vrste nezaposlenosti: frikcijska, ciklična i strukturna.

Frikcijska ili normalna nezaposlenost nastaje jer je dio radnika uvijek u procesu prelaska s jednog radnog mjesta na drugo (obično u drugi grad ili regiju) te zbog novih ulazaka u svijet rada kad mlade osobe po završetku školovanja tek kreću u potragu za prvim zaposlenjem.

Cikličnu nezaposlenost uzrokuju poslovni ciklusi: u fazi gospodarske recesije osjetno se smanjuju potrebe za radnicima (uz istodobno nesmanjenu ponudu) pa je dio radnika nezaposlen.

Strukturna nezaposlenost pak posljedica je nesklada između ponude i potražnje za radnicima odnosno do nje dolazi kada postoji raskorak između vještina koje se traže za raspoložive poslove i znanja i sposobnosti (ili motivacije za rad) što ih imaju ljudi koje traže posao. Uzrok mogu biti tehnološke ili neke druge promjene, no osnovno obilježje strukturno nezaposlenih je nedostatak tržišno potrebnih kvalifikacija.

Dakle, relativno veliki broj nezaposlenih u Hrvatskoj uz istodobni manjak radne snage, ukazuje na neke druge, strukturne probleme i neusklađenost obrazovnog sustava i tržišta rada.

Ipak, možemo vidjeti i neke pozitivne pomake koji se, možemo tako reći, događaju spontano. Primjerice, zbog iseljavanja i poodmakle faze gospodarske ekspanzije u kojoj se nalazimo, a koji su utjecali na rast plaća i općenito poboljšanje radnih uvjeta u Hrvatskoj, veseli vidjeti kako se dio ljudi vraća iz neaktivnosti (neaktivne su one radno sposobne osobe koje niti rade niti aktivno traže posao). Tako je, prema Anketi o radnoj snazi, u trećem tromjesečju 2018. čak 37% nezaposlenih osoba bilo neaktivno u trećem tromjesečju 2017., što znači da dio potencijalnih (obeshrabrenih) radnika očito procjenjuje kako sada mogu pronaći posao.

Isto tako, ako promotrimo strukturu nezaposlenih prema duljini traženja posla, možemo vidjeti kako je od 133 tisuće nezaposlenih u trećem tromjesečju 2018. njih 40% bilo nezaposleno kraće od 5 mjeseci, oko 16% ih je bilo nezaposleno između 6 i 11 mjeseci, 16% između godine dana i 23 mjeseca te 22% nezaposlenih ili nešto manje od 30 tisuća ljudi bilo je nezaposleno dulje od dvije godine. Kada to usporedimo s istim razdobljem 2017., vidimo kako je došlo ne samo do pada broja nezaposlenih za 33 tisuće osoba nego je i sve manji udio dugotrajno nezaposlenih osoba. Ipak, činjenica da je petina nezaposlenih u tom statusu dulje od 24 mjeseca ukazuje da je nezaposlenost u Hrvatskoj primarno strukturne naravi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 10:24