Do prije samo godinu dana tržišta su špekulirala o tajmingu prvog podizanja kamatnih stopa u eurozoni. Usporavanje ekonomskog rasta u drugoj polovici prošle te početkom ove godine pokazalo je kako eurozona i dalje treba značajnu potporu monetarne politike. Europska središnja banka (ECB) na ovotjednom je sastanku propustila reagirati novim mjerama labavljenja monetarne politike, ali je svojom retorikom pružila tržištima jasan znak da će one biti implementirane već na sljedećem sastanku u rujnu.
Aktualni čelnik ECB-a, Mario Draghi, istaknuo je kako banka ima prostora za daljnje smanjenje kamatnih stopa unatoč tome što je depozitna kamatna stopa, odnosno kamatna stopa koju banke primaju za prekonoćno polaganje novca kod središnje banke, već na razini od -0,4 posto.
Za razliku od američke središnje banke koja je uspjela u proteklih nekoliko godina normalizirati kamatnjak, ECB je u novi silazni ciklus ušao s mnogo užim manevarskim prostorom. Bilo kako bilo, i najvećim je optimistima postalo jasno kako ne samo da je nova runda smanjenja kamata u eurozoni i više nego izgledna, nego će i nakon toga kamatne stope ostati na niskim razinama u produljenom razdoblju.
Ako promotrimo graf u prilogu, lako možemo uočiti kako su prinosi u Njemačkoj i Japanu u negativnom teritoriju sve do dospijeća od preko deset godina. Prije nekoliko desetljeća ideja da zemlja ima negativne kamatne stope vjerojatno se činila nezamislivom i onima s najbujnijom maštom.
Grafički prikaz
Ako je obveznica neke zemlje izdana uz negativan prinos, investitor koji ju je kupio primit će niži ukupni povrat (kamatne stope te ukupnu vrijednost kada obveznica dospije) nego što je vrijednost inicijalno uloženog novca. Drugim riječima, investitori plaćaju za privilegij da posude novac određenim zemljama za koje se uobičajeno smatra da su bez rizika za investitora.
Mogu pretpostaviti da dobar dio vas koji čita ovaj članak misli zašto bi netko uopće ulagao novac pod takvim uvjetima. To je logično pitanje. Dio odgovora leži u činjenici da možda očekujete da će prinosi zabilježiti još snažniji pad, a s obzirom na to da se prinosi i cijene obveznica kreću inverzno, ostvarit ćete kapitalni dobitak jer će u tom slučaju cijena obveznice porasti. Ali ako zanemarimo potonje, možemo zaključiti kako je racionalan investitor suočen s dva izbora: može izabrati držati gotovinu umjesto prihvaćanja negativnih kamatnih stopa ili tražiti veću stopu prinosa ulaganjem u rizičnije oblike imovina kao što su zemlje koje imaju niži kreditni rejting ili ulaganja u dioničko tržište.
Nažalost, mirovinski fondovi nisu suočeni s istim izborom kao što je pojedinac jer regulativa od njih zahtijeva da drže određen postotak obveznica u svojim portfeljima. Za to postoje i razlozi, ali to je druga i preduga priča da bismo se njome bavili u ovom tekstu.
ECB je na svom posljednjem sastanku istaknuo kako je svjestan izazova koje negativne kamatne stope predstavljaju za poslovanje bankarskog sektora, ali o negativnim učincima koje one imaju na mirovinske fondove rijetko se priča te sve uglavnom ostaje na razini akademskih radova. I dok možete izabrati hoćete li ili ne držati obveznice ili dionice neke banke, mirovinskim fondovima morate biti izloženi pod pretpostavkom da radite.
Izvedba mirovinskih fondova u proteklim godinama kada su prinosi padali, što zbog pada prinosa u svjetskom okruženju a što zbog snažne makroekonomske i fiskalne izvedbe domaće ekonomije, nisu nužno najbolji indikator buduće izvedbe ako kamatne stope ostanu na niskim razinama u produljenom razdoblju.
Pad prinosa u ranijim je godinama rezultirao nižim kamatnim prihodima, ali je istodobno radi rasta cijena obveznica kreiran kapitalni dobitak. Jednom kada kamatne stope dotaknu dno, ovaj pozitivni učinak će nestati te će mirovinski fondovi biti suočeni s nižim kamatnim prihodima koje istodobno neće moći kompenzirati kapitalnim dobicima jer njih neće biti.
Dodatno, u ciklusu rasta prinosa kamatni će prihodi i dalje biti relativno niski na početku jer će ciklus početi s niskih razina, a uz istodobno ostvarivanje kapitalnih gubitaka radi pada cijena obveznica.
Osim navedenoga, Hrvatska se suočava i s teškom demografskom situacijom te odseljavanjem mladog radno sposobnog stanovništva koje je glavni nositelj uplata u mirovinske fondove. Moramo se stoga zapitati možemo li uopće računati da će mirovinski fondovi u budućnosti moći izdržati spomenute pritiske te generirati dovoljno sredstava kako bi nam osigurali primjerene isplate u starosti.