Cijena američke državne desetogodišnje obveznice prvi put je nakon više od četiri godine zaronila u područje koje kupcima omogućava godišnji prinos veći od 3%. Od vremena neposredno nakon vrhunca financijske krize prinos na ove obveznice bio je ispod te razine i tek je u nekoliko navrata, a posljednji put u prosincu 2013. tržište nakratko “testiralo” ovu granicu. Razina prinosa ove obveznice ima i psihološki utjecaj - na njoj se temelji stopa hipotekarnih kredita u SAD-u.
Ona je ujedno i nagrada investitorima za preuzimanje sistemskog rizika - onog dijela rizika ulaganja koji se ne može diversificirati bez obzira na to koliko pametno raspoređivali jaja po raznim košarama. Kolektivna percepcija rizika, a time i stopa zahtijevanog prinosa, na tržištu se neprekidno usklađuje s novim informacijama, a investitori trenutačno procjenjuju trend nastavka akumuliranja ekonomskih pokazatelja i ostalih argumenata koji, sudeći prema trendu povećanja zahtijevanog prinosa, ukazuju na povećan učinak sistemskog rizika. Američko gospodarstvo u ovom trenutku - za razliku od gospodarstva EU - izgleda otporno na povećanu percepciju sistemskog rizika.
Do sada je čak 80% kompanija najvećeg svjetskog gospodarstva objavilo kvartalne rezultate bolje od očekivanih. Otkud onda razlog za povećan sistemski rizik? Primjer razloga je potencijalna protekcionistička spirala kojom prijeti Trump. Macron je na svoj način u Bijeloj kući prošli tjedan pokušao utjecati na gospodarsku retoriku Trumpove administracije; iduća na redu je Merkel.
Nadalje, američka središnja banka povećavanjem eskontne stope povećava i trošak kamata svim tvrtkama - što zbog dodatnog troška nepovoljno djeluje na prosječnu zaradu po dionici - pogotovo onih kompanija koje su godinama koristile jeftinu financijsku polugu. Eskontna stopa će se u Americi vrlo vjerojatno povećavati za po 0,25% u još dva navrata ove godine, a u idućoj još nekoliko puta. Za očekivati je stoga i nastavak povećanja volatilnosti dioničkih tržišta i repozicioniranje ulaganja institucionalnih investitora koji nakon desetogodišnjeg posta imaju izbor obilja korporativnih obveznica investicijske razine koje trenutačno nude 4 - 6% povrata, uz značajno manju volatilnost u odnosu na dionice.
Prinos na državne US obveznice dospijeća 2 godine također raste i trenutačno iznosi 2,5%, što u volatilnim razdobljima dodatno privlači dio investitora iz dionica u obveznice. Tako je u samo posljednjih mjesec dana - prema podacima FactSet-a - iz dioničkih ETF-ova “izašlo” blizu 900 milijuna USD, dok je u istom razdoblju u obvezničke ETF-ove dospijeća do 2 godine investirano novih 5,4 milijarde USD. Prinos na njemačku desetogodišnju obveznicu tijekom ove godine se udvostručio, ali unatoč tome trenutačno iznosi samo 0,65% i jasno je da razlika prinosa od 2,35% u odnosu na američku obveznicu istog dospijeća stavlja aprecijacijski pritisak na dolar u odnosu na euro.
Gdje onda ulažu strani institucionalni investitori? Prošli mjesec su japanski fondovi životnog osiguranja plasirali do sada maksimalan iznos sredstava stranih ulaganja - preko 7,5 milijardi eura - i ovaj trend se na mjesečnoj razini nastavlja. Japanci su već godinama gladni prinosa, a prinos na 10-godišnju japansku državnu obveznicu trenutačno iznosi mizernih 0,05%, tako da tamošnji institucionalni investitori povećavaju svoja strana ulaganja, ali ne isključivo u korist američkih državnih obveznica kako bi se dalo zaključiti uzimajući u obzir navedeni 235 bb spread američke i njemačke obveznice.
Naime, valutna izloženost igra veliku ulogu i investitori se žele zaštititi od rizika deprecijacije USD odnosno eura ako im je referentna valuta JPY. Zaštita od rizika valutne izloženosti USD trenutačno je skuplja u odnosu na euro, tako da je prinos nakon plaćanja valutne zaštite na 10-godišnju francusku obveznicu 120 bb a na 10-godišnju američku obveznicu samo 55 bb - što zasad još uvijek usmjerava dio ulaganja s Istoka prema EU.
Pitanje je hoće li podizanje kamatnih stopa i veći prinosi u Americi vrlo skoro povući za sobom i zahtijevane prinose u EU. Trenutačna situacija zasad još ne škodi Europi - kretanje EUR/USD tečaja olakšava poziciju EU kompanijama, dok se Mario Draghi nada i stranim investitorima koji bi svojim povećanim ulaganjima u EU potpomogli nastavak relativno niskog okružja kamatnih stopa. Mario Draghi trudi se produljiti razdoblje jeftinog novca kako bi neke još uvijek prezadužene članice EU smogle gospodarski rast i fiskalne discipline te se vratile u prihvatljive okvire zaduženosti. Potrebno je privući ozbiljne investicije Istoka i kontrolirati retoriku Trumpa. Mission impossible.