Carbon farming ili proizvodnja ugljika u poljoprivredi jedna je od važnijih mjera Europske komisije kojom se želi postići da se pri obradi zemlje i poslije na farmama pri uzgoju stoke, što prije riješe problemi s ugljičnim dioksidom ili visokim emisijama metana i dušikova oksida. Studija EK identificira mogućnosti i ograničenja za uzgoj ugljika, opcije za financiranje i otvorena pitanja koja je potrebno riješiti kako bi se uzgoj ugljika povećao na način koji pruža snažno ublažavanje klimatskih promjena i ciljeve Zelenog dogovora EU. Komisija Vijeću EU-a i Europskom Parlamentu podnosi prijedloge i inicijative objavljene u okviru zelenog plana.
Uzgoj ugljika odnosi se na praksu upravljanja farmama kojima je cilj ublažavanje klimatskih promjena u poljoprivredi. To uključuje upravljanje zemljom i stokom, svim nakupinama ugljika u tlu, materijalima i vegetacijom, ali i tokovima ugljičnog dioksida (CO2), metana (CH4) i dušikova oksida (N2O). Uključuje i uklanjanje ugljika (sekvestraciju i trajno skladištenje ugljika u tlu i biomasi), izbjegnute emisije (sprečavanje gubitka već uskladištenog ugljika) i smanjenje emisija (tj. smanjenje stakleničkih plinova ispod trenutačnih razina emisija na farmama). Svi poljoprivredni sustavi mogu ublažiti posljedice, iako se razina potencijala za ublažavanje razlikuje u različitim vrstama farmi i različitim geografskim područjima.
Uzgoj ugljika također se odnosi na poslovni model kojem je cilj poboljšati ublažavanje klimatskih promjena plaćajući poljoprivrednicima da provode klimatski prihvatljive prakse upravljanja farmama. Financiranje može doći iz javnih fondova, kao što je Zajednička poljoprivredna politika (CAP), ili privatnih izvora putem lanaca opskrbe ili tržišta ugljika. Ti različiti izvori financiranja nude različite mogućnosti i rizike za poljoprivrednike i za postizanje klimatskih ciljeva.
Poljoprivreda ugljika dobiva sve veću pozornost posljednjih godina, što odražava potrebu da poljoprivreda pridonese ispunjavanju klimatskih ciljeva EU i da se prilagodi klimatskim utjecajima. U prosincu 2021. Europska komisija objavila je "Inicijativu za uzgoj ugljika", a 2022. razvit će regulatorni okvir za certifikaciju uklanjanja ugljika, a obje će nuditi poticaje poljoprivrednicima za unapređenje proizvodnje ugljika unutar EU.
Negativni učinci
Uzgoj ugljika u Europi nudi znatan potencijal za ublažavanje klimatskih promjena, međutim, postoji znatna znanstvena nesigurnost u vezi s razmjerom potencijala. Potrebna je, navodi se, poboljšana znanstvena osnova za kreiranje politike. Treba financirati istraživanja koja imaju integrirani pristup koji obuhvaća cijeli sustav, uzimajući u obzir interakcije između različitih opcija uzgoja ugljika, prepreke za usvajanje, interakcije s promjenama u obrascima potrošnje i utjecaje na druge okolišne i društveno-ekonomske ciljeve.
Uzgoj ugljika može donijeti zajedničke koristi poljoprivrednicima i društvu, ali također predstavlja rizike kojima je potrebno pažljivo upravljati. Poljoprivredne prakse koje rade s prirodnim procesima mogu imati koristi za biološku raznolikost, vodu, zdravlje tla i dobrobit životinja. Poljoprivrednici također mogu imati koristi od poboljšanja produktivnosti, smanjenih troškova i poboljšane otpornosti farme. Neke prakse uzgoja ugljika, međutim, mogu imati negativne učinke i dovesti do kompromisa (npr. za zdravlje tla, biološku raznolikost ili dobrobit životinja). Kako bi se povećao dobitak i izbjegli kompromisi, uzgoj ugljika mora biti osmišljen sa zaštitnim mjerama i poticajima koji favoriziraju akcije s višestrukim prednostima.
Dva ključna pitanja predstavljaju izazove za povećanje proizvodnje ugljika:
1) Troškovi i točnost praćenja, izvješćivanja i verifikacije (MRV): točan MRV važan je kako bi se osiguralo da uzgoj ugljika donosi stvarno ublažavanje, ali je skup i stoga se smatra ključnom preprekom za financijaše i poljoprivrednike.
2) Nestalnost: ugljik izdvojen i pohranjen u tlu i biomasi može se namjerno ili nenamjerno pustiti natrag u atmosferu, poništavajući svaku pozitivnu klimatsku korist uzgoja ugljika.
Bioraznolikost
Korištenje uzgoja ugljika za ublažavanje emisija ugljika u drugim sektorima predstavlja znatne rizike zbog relativno visokog rizika od nestalnosti, neizvjesnosti uzgoja ugljika. Ublažavanje proizvodnje ugljika trebalo bi biti dodatno i ne smije smanjiti klimatske ambicije u drugim sektorima. Razvoj uzgoja ugljika znatno će ovisiti o tome kako će se klimatska politika EU razvijati u sljedećim godinama. Europski zakon o klimi iz 2021. i paket Fit for 55 postavljaju ambicioznije ciljeve za poljoprivredu i korištenje zemljišta, upozoravajući na veću ulogu uzgoja ugljika u budućnosti.
Bliske veze između uzgoja ugljika i bioraznolikosti znače da uzgoj ugljika može pomoći u postizanju ciljeva politike bioraznolikosti, i obrnuto. 40% područja Natura 2000 je poljoprivredno zemljište, što nudi potencijal da se Direktive o prirodi koriste za provedbu aktivnosti uzgoja ugljika pogodnih za biološku raznolikost.
Ublažavanja
Tamo gdje uzgoj ugljika dovodi do obnove degradiranih staništa, može donijeti korist za klimu, kao i za Strategiju biološke raznolikosti EU i nadolazeći Plan obnove prirode EU. Kako bi se osigurala dobitna dobit, uzgoj ugljika mora pratiti utjecaje na biološku raznolikost, uzeti u obzir lokalni kontekst i isključiti mjere ublažavanja koje su štetne za biološku raznolikost. Zajednička poljoprivredna politika nudi najznačajnije mogućnosti i prepreke širokom prihvaćanju proizvodnje ugljika. Države članice imaju znatnu fleksibilnost u načinu raspodjele sredstava ZPP-a i moraju iskoristiti priliku da podrže učinkovitu akciju uzgoja ugljika, koju mora pratiti Europska komisija, zaključuje se u studiji.
