RASPRAVA UOČI IZBORA

Žena (50) bolovala od karcinoma debelog crijeva, liječnici sumnjali na hemoroide: ‘Pet mjeseci je pokušavala saznati, umrla je‘

Na portalu Jutarnji.hr u utorak možete pratiti sučeljavanje pet najvećih stranaka o zdravstvu

Ilustrativna fotografija

 Wavebreak Media Ltd/Wavebreak/Profimedia/Wavebreak Media Ltd/wavebreak/profimedia

Građani u Hrvatskoj su složni, hrvatsko zdravstvo dramatično je lošije nego prije četiri godine, a velika ih većina tvrdi da će svoj glas dati onima koji ponude konkretna rješenja za probleme u zdravstvenom sustavu. To pokazuju rezultati istraživanja o stanju zdravstva u Hrvatskoj koje je u veljači za HealthComm Forum provela agencija Ipsos. Malo nas je, stari smo, nezdravo živimo i rano umiremo. Živimo kraće i sa znatno manjim prosječnim brojem zdravih godina u odnosu na građane Slovenije, Mađarske, Austrije, Poljske i još 15 zemalja Europske unije.

Hrvatski zdravstveni sustav je podfinanciran u odnosu na ostale zemlje EU te je dugoročno neodrživ, a loši demografski trendovi prijete njegovu opstanku. Dakle, zdravstvo kao rijetko koja tema dotiče i ostavlja dubinski trag na sve građane u društvu. Stoga buduća Vlada mora ponuditi novu viziju zdravstva, o čemu ćemo razgovarati 9. travnja na trećem predizbornom sučeljavanju u organizaciji Jutarnjeg lista uz partnere Koaliciju udruga u zdravstvu, HealthComm Forum te Hrvatsku udrugu poslodavaca.

Kupac usluga

U Udruzi poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) imaju visoka očekivanja od svake Vlade, pa i buduće. Ističu kako mjere koje treba poduzeti trebaju ići u smjeru očuvanja financijske stabilnosti sustava, privlačenja zdravstvenog kadra i depolitizacije menadžmenta zdravstvenih ustanova, kao i reguliranja javno-privatnog rada unutar sustava javnog zdravstva. Iz UPUZ-a posebno ističu važnost i potrebu preispitivanja uloge Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koji dobro posluje u okviru sadašnje regulative, no njegovu ulogu treba redefinirati kao kupca zdravstvenih usluga i samo jedne strane u pregovorima, a ne apsolutnog regulatora, odnosno nalogodavca i kontrolora zdravstvenih ustanova.

Predlažu nekoliko konkretnih rješenja po različitim segmentima javnog zdravstva. Kad je u pitanju primarna zdravstvena zaštita, UPUZ smatra ključnim da domovi zdravlja i dalje budu temelj primarne zdravstvene zaštite na lokalnoj razini, s tim da troškovi u domovima zdravlja budu regulirani i plaćeni uz realnu cijenu zdravstvenih usluga. UPUZ je podržao prijenos osnivačkih prava bolnica na državu, jer smatraju da bi to trebalo dovesti do boljih uvjeta poslovanja, no ništa se neće promijeniti bez promjene uvjeta poslovanja te promjene statusa menadžmenta bolnica. Izbori bi pak mogli tu donijeti nove probleme koji su nam već dobro poznati.

"Ministar je učinio hrabar potez, preuzimajući odgovornost za sve bolnice, uključujući područja kao što su liste čekanja, financije i javna nabava. No, s obzirom na to da smo usred izbornog procesa te da je moguća promjena upravljačkih struktura, prepoznajemo opasnost od kaotičnog preustroja, koji bi mogao nastati uslijed političkog rješavanja upravnih vijeća ustanova ili postavljanja ravnatelja bez adekvatnog iskustva ili upravljačkih vještina", kaže Dražen Jurković, predsjednik UPUZ-a.

image

Dražen Jurković

Bruno Konjevic/Cropix

UPUZ je jako zabrinut zbog nedavnih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koje bi mogle ozbiljno ugroziti kvalitetu, dostupnost i kontinuitet zdravstvene skrbi za građane.

"Sustav specijalističkog usavršavanja zahtijeva temeljitu promjenu, a ne parcijalne izmjene koje ‘rješavaju‘ problem pojedinca, ali ne i sustava. Ministarstvo zdravstva trebalo je ustrojiti nacionalno raspisivanje specijalizacija i centralno financiranje te tako preuzeti cjelokupnu strategiju specijalizacija i ljudskih resursa za odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Na neki je način zdravstvena administracija ‘sama sebi pucala u nogu‘ preuzimajući osnivačka prava na sebe, istodobno ostajući bez ikakvih alata i mogućnosti za planinarenjem kadrovske politike", kaže Jurković. Stimulativni model trebalo je urediti kroz Zakon o plaćama i Uredbu o koeficijentima, a ne da se prepusti lokalnoj upravi koja ima različite financijske mogućnosti.

Propuštena prilika

UPUZ i dalje upozorava da treba redefinirati cijene usluga koja plaća HZZO na ekonomskoj osnovi, uzimajući u obzir sve troškovne aspekte njihova pružanja, uključujući povrat priznavanja troška amortizacije u zdravstvenom sustavu. "Osim toga, cijene trebaju biti realne, jer HZZO plaća u prosjeku 50 posto od realne cijene zdravstvene usluge. U proces definiranja cijena nužno je uključiti predstavnike pružatelja zdravstvenih usluga te definirati kliničke smjernice kao bitan segment u određivanju troškova zdravstvene usluge", kaže Jurković.

Iako pozdravljaju povećanje plaća u zdravstvu, upozoravaju na nelogičnosti u primjeni koeficijenata, tako da ima situacija gdje su radna mjesta ravnatelja, zamjenika i pomoćnika ravnatelja manje plaćena nego ona odjelnih liječnika. Također smatraju da je opet propuštena prilika za reguliranjem javno-privatnog rada zdravstvenih radnika, ponajprije liječnika. Takav je rad često u javnosti percipiran kao netransparentnost sustava te dovodi do povećanja listi čekanja i nedostupnosti zdravstvene zaštite.

Iz Hrvatske liječničke komore (HLK) podsjećaju da se od nove Vlade očekuju funkcionalno spajanje i akreditacija bolnica, informatizacija cijelog sustava, racionalizacija javne nabave i financijska stabilizacija sustava. Glavni fokus pritom treba biti na ishodima liječenja, kvaliteti zdravstvene zaštite i sigurnosti pacijenata.

"Ključno je donošenje Zakona o radno-pravnom statusu liječnika, kao i obvezujućih vremensko-kadrovskih normativa. Zakonom o radno-pravnom statusu treba legalizirati prekovremeni rad liječnika, definirati pripravnost i dežurstva te omogućiti modele privlačenja i zadržavanja liječnika u manje atraktivnim sredinama kao u deficitarne specijalizacije. Također, liječnici očekuju da se kroz taj zakon definira uvećana osnovica za plaće liječnika kako bismo zadržali liječnike u Hrvatskoj i u javnom sustavu. Nužno je i uvođenje obvezujućih vremensko-kadrovskih normativa, umjesto sadašnjeg nezadovoljavajućeg dokumenta koji treba temeljito revidirati, dopuniti i učiniti ga obvezujućim", ističu u Komori.

image

Predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić

Davor Pongracic/Cropix

Usto je hitno potrebno provesti reformu specijalističkog usavršavanja, sustav koji je zastario, krcat je problemima i nedovoljno kvalitetan za zahtjeve suvremenog zdravstva.

"Liječnička komora je još 2016. godine izradila model nacionalnih specijalizacija, prema kojima bi se liječnik specijalizirao za RH koja bi iz zasebnog fonda financirala specijalizacije. Novi model predviđa centralizaciju planiranja, financiranja, raspisivanja, dodjeljivanja i nadzora provođenja specijalističkog usavršavanja", podsjećaju u HLK.

Navode i nužnost reforme bolničkog sustava i hitne medicine u smjeru objedinjene javne nabave s ciljem ušteda te funkcionalno spajanje bolnica. "Podsjećamo na Masterplan bolnica koji je donesen još 2014. bez ijednog glasa protiv. Provedeno nije ništa. Potrebno je provesti akreditaciju bolničkih ustanova kako bi se točno znalo koja se usluga može dobiti u kojoj ustanovi, poštujući parametre kvalitete i sigurnosti bolesnika te učinkovitu vertikalnu i regionalnu suradnju bolničkih ustanova u korist pacijenata. Primarnu zdravstvenu zaštitu treba ojačati i učiniti atraktivnijom za liječnike, smanjiti njihovo administrativno opterećenje, smanjiti broj pacijenata po liječniku i omogućiti grupne prakse liječnika. Iznimno je bitno također definirati posebne poticaje za liječnike u PZZ-u u manje atraktivnim područjima. Sve to će omogućiti i kvalitetniju prevenciju i rasterećenje bolničkog sustava. Kako su postojeći liječnici u PZZ-u u značajnoj mjeri stariji od 60 godina, žurno je potrebno privući što više mladih liječnika u taj dio sustava", kažu u Komori.

Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) isto već godinama, s ostalim krovnim liječničkim organizacijama, predlaže nužne reforme sustava, no kažu da se većina prijedloga liječničke struke odbija.

Jedan od prijedloga HUBOL-a usmjeren je na depolitizaciju upravljanja zdravstvenim sustavom, a sadrži promjene u načinu izbora ravnatelja, liječnika na rukovodećim pozicijama i upravnih vijeća zdravstvenih ustanova. Predlažemo ograničenje broja mandata ravnatelja i drugih rukovodećih pozicija na dva mandata, objavljivanje životopisa svih kandidata za rukovodeće pozicije, objavljivanje svih troškova ustanova kao i ishoda liječenja za svaku bolnicu.

Predlažu potom potpunu reformu bolničkog sustava i sustava hitne medicinske pomoći.

"Hrvatske bolnice potrebno je funkcionalno povezati i akreditirati, što treba biti povezano s uvođenjem praćenja ishoda liječenja i kontrole kvalitete. Ovo bi rezultiralo kako većom učinkovitošću, tako i povećanom kvalitetom liječenja i usluge. Posebnu pozornost nužno je posvetiti izgradnji kapaciteta palijativne skrbi osiguranjem nužnog broja kreveta, kao i ugovaranjem stalne dostupnosti palijativne skrbi od strane HZZO-a.

Nije bio prioritet

Cijeli sustav potrebno je informatički povezati, a pritom treba pronaći platformu koja će biti puno jednostavnija, brža i pouzdanija za korištenje nego što je sadašnja informatička platforma kojom se koristi bolnički sustav", smatraju u HUBOL-u.

Podsjećaju kako je preopterećenost hitnih bolničkih prijema rezultat nedovoljno dostupne primarne zdravstvene zaštite, koja treba biti stup i temelj cijelog javnog zdravstvenog sustava, no niti jednoj političkoj opciji u Hrvatskoj dostupno javno zdravstvo nikada stvarno nije bilo ključni programski prioritet.

HUBOL smatra da je na kadrovsku krizu i odljev liječnika moguće utjecati donošenjem Zakona o radno-pravnom statusu liječnika, donošenjem revidiranih i obvezujućih vremensko-kadrovskih normativa, kao i uvođenjem modela nacionalnih specijalizacija te prenošenjem upravljanja tim procesom na HLK.

image

Malo nas je, stari smo, nezdravo živimo i rano umiremo. Živimo kraće i sa znatno manjim brojem zdravih godina

Neja Markicevic/Cropix

Važna karika hrvatskog zdravstvenog sustava je i domaća generička farmaceutska industrija, i službeno strateški važna industrija za RH, koja je osim što opskrbljuje sustav lijekovima i snažna karika gospodarstva. Generički lijekovi čine čak 68 posto terapija za samo osam posto udjela u budžetu te time značajno pridonose dostupnosti lijekova velikom broju građana.

Upravo stoga je nužno, uz legislativne promjene na razini EU koje se upravo događaju, primijeniti i poticajnu nacionalnu regulativu, smatraju u Udruzi proizvođača lijekova Hrvatske udruge poslodavaca (HUP UPL).

"Prije svega potrebno je unaprijediti regulativu koja će omogućiti bržu penetraciju generičkih i biosličnih lijekova u bolnički sustav, kao i njihovo brže uvrštavanje na listu lijekova HZZO-a. Država mora biti svjesna da, uz to što bi time napravila dodatni korak u dostupnosti terapija za velik broj pacijenata, što šira upotreba generičkih i biosličnih lijekova donosi i sve veće financijske uštede u zdravstvenom sustavu. Također, kako bi se osigurala dugoročna dostupnost esencijalnih lijekova, nužno je bolje razumijevanje trenutnih i dugoročnih pritisaka na proizvodnju lijekova, kako radi nekoliko centi ne bismo ugrozili provjerene i dokazane terapije nužne za terapiju većine pacijenata", kažu u UPL, koji već dulje upozorava na neodrživost preniskih cijena osnovnih lijekova.

Zahtjev novoj vladi: Vizija kako imati moderno, funkcionalno, održivo i dostupno zdravstvo

Građani su razočarani jer ne vide da javnozdravstveni sustav ispunjava svoju temeljnu funkciju, pa pravo na zdravlje postaje nezaobilazno političko pitanje. Ako žele ostvariti dobar rezultat, političke elite će u predizbornoj kampanji morati dati odgovor kako preokrenuti katastrofalan trend i ponuditi novu viziju zdravstva, kaže Nina Išek Međugorac, direktorica HealthComm Foruma i izvršna direktorica Val grupe.

"O nagomilanim izazovima i problemima već godinama, gotovo jednoglasno, govore i svi relevantni dionici u sustavu, od poslodavačkih i udruga pacijenata do stručnih medicinskih komora, industrije i institucija. Svi su složni da je vrijeme za novi društveni ugovor u zdravstvu. Od buduće Vlade stoga trebamo viziju, a od svih političkih elita konsenzus kako postići moderno, funkcionalno, održivo i dostupno zdravstvo, spremno odgovoriti na demografske izazove te loše zdravstvene pokazatelje, zdravstvo koje će biti orijentirano prema pacijentima. Trebamo viziju kako postići zdravstvo koje je bazirano na podacima o ishodima liječenja, temeljem kojih će se unaprjeđivati skrb o pacijentima", zaključuje Išek Međugorac te podsjeća da će se o svemu tome razgovarati na ovogodišnjem HealthComm Forumu koji će se 6. i 7. lipnja održati u Zagrebu.

Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, krovne organizacije udruga pacijenata u Hrvatskoj, podsjeća da se svaki drugi građanin RH u proteklih pet godina suočio s teškom bolešću, bilo osobno bilo u obitelji.

"U tom smislu, svaki je drugi građanin korisnik zdravstvenog sustava. Važno je napomenuti da je svaki građanin pacijent u trenutku kad prima bilo koju zdravstvenu uslugu, čak i kad kupuje bezreceptni lijek u ljekarni. Iako zdravstvena administracija u istom periodu naglašava kako je pacijent u središtu zdravstvenog sustava, osjećaj je upravo tih istih pacijenata da nisu ni blizu središta zdravstvenog sustava. Vrijeme je da se pokrenemo i poduzmemo konkretne mjere za poboljšanje zdravlja građana, zdravstvenog sustava i ishoda liječenja. Za to je potreban opći društveni konsenzus svih dionika u društvu kako je zdravlje nacije jedan od najvažnijih resursa naše zemlje. Konsenzus mora uključiti Vladu, resorna ministarstava, poslodavce, strukovne udruge, civilno društvo, komore i političare", kaže Belina.



Donosimo iskustva pacijenata

Ponekad se čini da zdravstveni sustav ne poduzima sve da nam pomogne

Ovo je iskustvo obitelji 50-godišnje pacijentice koja je bolovala od metastatskog karcinoma debelog crijeva, i nedavno je preminula

Poznato je da je palijativna skrb jedna od najslabijih karika hrvatskog zdravstvenog sustava, no detalji su najpoznatiji onima koji su se sami našli u situaciji da ovise o tuđoj pomoći, ili pak njihovim obiteljima koji su često nemoćni učiniti puno da njihovi najbliži što manje pate. Ponekad je frustracija još i jača kad osjetimo da se nije dovoljno poduzelo da bismo živjeli kvalitetnije ili čak dulje.

Sve to prošla je obitelj 50-godišnje pacijentice koja je bolovala od metastatskog karcinoma debelog crijeva, koji je na žalost toliko napredovao da su prognoze bile jako slabe. Njezina sestrična, još uvijek potresena procesom liječenja i tretmana, ispričala nam je što ju je najviše boljelo u na žalost relativno kratkom razdoblju bolovanja njezine rođakinje koja je preminula sad u ožujku.

"Na žalost dogodilo se da je moja sestrična oko pet mjeseci pokušavala saznati što joj se događa, a prva sumnja liječnika bili su hemeroidi, završilo je lošom dijagnozom metastatskog tumora koji se već proširio na jetru. Operirana je dobila stomu u kolovozu prošle godine, i u rujnu su je odmah poslali na kemoterapiju, bez da naprave gensku profilaciju kako bi saznali na koju bi terapiju eventualno mogla reagirati. Zašto to spominjem? Zato što je liječnica na njeno zadnje otpusno pismo, kad je već bila u terminalnoj fazi i gledali smo kako se boriti s dekubitusom, napisala da je preporuka genska profilacija. Moja sestrična je deset dana nakon toga preminula, a vi meni recite je li sustav napravio sve da ovoj pacijentici produži život ili mu da bolju kvalitetu? Rekla bih da nije, i to je ono što me jako ljuti i boli", ispričala nam je naša sugovornica koja je željela ostati anonimna, a inače je godinama bila aktivna oko promicanja prava pacijenata. Otpusno pismo koje spominje doživjela je kao crvenu zastavicu kojom joj je sustav zamahao pred nosom.

"Svi smo, pa i pacijentica, znali da se radi o neizlječivoj bolesti i da je liječenje vrlo ograničeno, no pitamo se kako je genska profilacija opcija kad je pacijent na samrti, a nije na početku liječenja? Kako se ovakvom pacijentu daje potopna kemoterapija, iako se unaprijed zna ta to neće pomoći, i kako je uopće nekome palo na pamet na kraju životnog puta pacijenta predložiti gensku profilaciju. Kakvi su to protokoli liječenja?", pita se ova žena. Druga priča je bila palijativna skrb koja je također borba, pogotovo ako niste probitačni i jako dobro komunicirate i kucate na vrata, a žalosno je to da sve ovisi i dobroj volji osoba na koje naiđete. Tako ova pacijentica nije imala sreće s obiteljskim liječnikom čija je pomoć bila slaba, dok su mobilni palijativni timovi bili vrlo efikasni, iako su potkapacitirani i zatrpani.

Muke malignih pacijenata pogoršava sustav


Gotovo godinu dana trajala je agonija pacijentice s mikrocelularnim karcinomom pluća i njezine obitelji

Gotovo godinu dana trajala je agonija pacijentice s mikrocelularnim karcinomom pluća i njezine obitelji, što im je dodatno otežao hrvatski sustav zdravstva i nelogičnosti na koje su nailazili na tom mučnom putu. Iskustvo liječenja pacijentice koja je nažalost nedavno preminula prenijela nam je njezina kći koja je željela ostati anonimna, u nadi da će uz javnost osvijestiti donositelje odluka koji su u mogućnosti mijenjati stvari.

Pacijentica je dijagnozu dobila u lipnju prošle godine, i već je tu počela njihova borba sa sustavom.

"Teškom mukom, to jest nakon našeg velikog angažmana i plaćanja svih potrebnih pretraga i snimanja u privatnim laboratorijima i klinikama, moja je majka u srpnju primljena na Jordanovac, gdje su je na prve pretrage u svibnju ‘žurno‘ naručili za kraj rujna, s vodom u plućima, pa po saniranju na kemoterapiju u dnevnoj bolnici. Nakon trećeg ciklusa morala je biti hospitalizirana, nakon čega se dobro oporavila i sve do početka siječnja mogla je jesti i normalno funkcionirati", ispričala nam je naša sugovornica.

Od sredine siječnja, kad je bila na ranijoj kontroli na Jordanovcu zbog pogoršanog nalaza CT-a, opet napravljenog u privatnoj klinici, jer ju je Jordanovac naručio na kontrolu tek sredinom veljače, njezina liječnica ju više ne želi liječiti kemoterapijom, već je mamu poslala na zračenje, za koje je sredinom listopada isprva bila zaključila da joj ne treba.

"Nakon zračenja trebala je uslijediti kemoterapija, što je liječnica opet odgodila, navodno zbog mučnina koje je mama dobila poslije zračenja, iako je došlo do promjene u terapiji boli, odnosno smanjena je količina morfija kako bi se moglo lakše pratiti efekte kemoterapije. U međuvremenu mama više nije mogla gutati", otkriva kći pacijentice koju je zapravo najviše zaboljelo ono što slijedi.

"Unatoč svemu tome, doktorica je ponovno odbila hospitalizirati našu mamu, iako je potvrdila da je u zdravstvenom stanju koje zahtijeva bolničko liječenje i infuziju, i to uz objašnjenje da je zabranjena hospitalizacija putem kontrolnih pregleda te su one sada moguće samo putem prijema na hitnoj. Za to smo već znali da mama nema šanse sve dok ne dobije povišenu temperaturu.

Iako nam je svima bilo jasno da se radi o smrtnoj bolesti koja je neizlječiva, no sa svim postupanjima, odlaganjima tretmana i zamjeranjima što smo plaćali pretrage u privatnim ustanovama, osjećali smo da u javnom zdravstvu nemaju obzira prema pacijentima, kojima je valjda bolje da umiru kod kuće bez liječničke pomoći", kaže naša sugovornica, uz napomenu da njezina mama zadnja dva mjeseca nije mogla ni hodati uz stepenice kako bi došla do kuće nakon odlaska liječniku, a sanitet je posebna priča.

"Zagrebački sanitetski prijevoz u totalnom je rasulu, koristili smo ga samo dvaput, prvi put kad je mama zakasnila na snimanje jer su došli dva sata nakon dogovorenog termina, a drugi put kad oko 14 sati nismo uspjeli naći niti jedan privatni sanitet da ju vrati kući, pa je čekala četiri sata. Potom su je htjeli uzeti na zračenje samo ako se obvežemo da će točno u 14 sati biti dovezena i najkasnije u 15 sati odvezena sa zračenja, što smo uspjeli plativši privatne sanitete da čekaju mamu ispred bolnice dok traje zračenje", kaže njezina kći. Dodatan trošak je bilo plaćanje krvnih nalaza, jer je bilo nemoguće napraviti ih u javnom sustavu na vrijeme prije pregleda.

"Da u Hrvatskoj postoji privatna bolnica za ovu vrstu onkoloških bolesnika, tu bismo opciju već odavno iskoristili i ne bismo mučili mamu i cijelu obitelj sa svim ovim opisanim", kaže naša sugovornica. Ipak, pohvaljuje palijativnu službu iz Laginjine, patronažu iz Kneza Borne i obiteljskog liječnika koji su sve napravili da im pomognu. Njezina majka je do dana kad je preminula bila kod kuće te je ovaj svijet napustila samo par sati nakon što su je napokon primili u Rockefellerovu bolnicu kao palijativnu plućnu pacijenticu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. svibanj 2024 21:03