Jedna škola političke teorije tvrdi da se ratovi koji mijenjaju povijest ponavljaju otprilike svakih 85 godina, jer nove generacije zaborave iskustva svojih predaka. Ako je to točno, novi svjetski rat bi upravo trebao početi, podsjeća Politico. A ipak, kako kaže Andrew Mitchell, dugogodišnji konzervativni zastupnik i bivši ministar za međunarodni razvoj u britanskoj vladi, gomilaju se dokazi da svijet ide u pogrešnom smjeru, a vlade su izgubile osjećaj za vrijednost „razgovora umjesto rata“.
Slabljenje diplomatskog instinkta vidi se ne samo u retorici nego i u proračunima. Industrijalizirani Zapad brzo smanjuje ulaganja u meku moć, reže razvojnu pomoć (službena pomoć bogatijih država i međunarodnih institucija namijenjena podržavanju razvoja siromašnijih zemalja) i smanjuje diplomatske mreže, dok istodobno preusmjerava sredstva na obranu.
U tijeku su misteriozni sastanci velikih igrača: Sprema li se Amerika za globalni monetarni obračun?
Od kraja Hladnog rata vojni izdaci nikada nisu rasli tako brzo kao 2024., kada su porasli 9,4 posto i dosegnuli najvišu razinu ikada zabilježenu, pokazuju podaci Stockholmskog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI). Nasuprot tome, prema izvješću OECD-a, službena razvojna pomoć (ODA) bogatih zemalja pala je 9 % u istoj godini. OECD predviđa nova rezanja od najmanje 9 %, a možda i do 17 % ove godine.
„Po prvi put u gotovo 30 godina, Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države sve su smanjile svoju razvojnu pomoć 2024.“, navodi OECD. „Ako provedu najavljena smanjenja i 2025., to će biti prvi put u povijesti da su sve četiri države rezale ODA dvije godine zaredom.“
Diplomatske službe također se smanjuju, a Donald Trump postavio je ton smanjivanjem osoblja u State Departmentu. Analitičari upozoravaju: kako se bogate zemlje povlače iz diplomacije i smanjuju razvojne pomoći da bi jačale svoje vojske, prostor preuzimaju „nepouzdane“ sile poput Rusije, Kine i Turske, okrećući afričke i azijske države protiv Zapada.
Rezultat, kažu, mogao bi biti mnogo opasniji svijet. Ako geopolitika funkcionira kao tržište, trend je jasan: mnogi su lideri odlučili prodavati mir, a kupovati rat.
Prodaja mira, kupnja rata
Vojna potrošnja raste globalno. Kineski obrambeni izdaci, drugi najveći u svijetu, porasli su 7 % između 2023. i 2024. Ruska potrošnja skočila je 38 posto.
Potaknute strahovima da bi se Trump mogao udaljiti od saveznika, članice NATO-a su u lipnju prihvatile novi cilj, izdvajanje 5 % BDP-a za obranu do 2035. Trump, prikazan kao „tata“ saveza, bio je zadovoljan što će Europa konačno plaćati svoj dio.
No, zapravo je utrka u naoružavanju započela ranije. Rat u Ukrajini učinio je obrambena ulaganja hitnim prioritetom Sjeverne i Istočne Europe. Vojni izdaci Europe porasli su 17 % u 2024. na 693 milijarde dolara, i to prije nego što je to Trump zahtijevao. Jedan argument glasi: snažno naoružanje odvraća protivnike. Ursula von der Leyen u ožujku je poručila: „Vrijeme je za mir kroz snagu.“
Kritičari odgovaraju da utrka u naoružavanju vodi u rat, no strateg Greg Kennedy za Politico kaže: „Oružje ne ubija, vlade ubijaju. Problem su režimi koji su spremni upotrijebiti vojnu moć.“ Idealno, tvrdi Kennedy, snažna vojska ide uz snažnu diplomaciju. No, ako Europa mora birati, morala bi prvo obnoviti vojnu moć.
Plaća se mir
Trump je odmah nakon povratka na vlast zamrznuo milijarde dolara razvojne pomoći i proveo rez od 90 % USAID-ovih ugovora. To je razorilo humanitarni sektor. Jedna procjena tvrdi da bi ti rezovi mogli uzrokovati 14 milijuna prijevremenih smrti u pet godina, trećina među djecom.
U Velikoj Britaniji, premijer Keir Starmer pokušao je pridobiti Trumpa obećanjem o povećanju obrambene potrošnje, djelomično financirano rezanjem razvojne pomoći s 0,5 % na 0,3 % BND-a. Njegova ministrica za razvoj dala je ostavku, upozorivši da će ta odluka „ljudima oduzeti hranu i zdravstvenu skrb“.
Slične odluke pale su u Francuskoj, Švedskoj, Finskoj… Istina, neke države (Irska, Danska) povećavaju razvojnu pomoć. Ali to nisu ekonomski teškaši da nose globalnu „meku moć“ Europe.
Rezanje pomoći prati rezanje diplomatskih službi. SAD je u srpnju otpustio više od 1.300 djelatnika State Departmenta. Osamdeset i pet veleposlaničkih mjesta ostalo je prazno. Trump umjesto diplomata šalje prijatelje, primjerice, nekretninskog investitora Stevea Witkoffa, da pregovaraju s Putinom. Drugi zapadni akteri prate isti obrazac. U Ujedinjenom Kraljevstvu diplomatsko osoblje smanjuje se između 15 i 25 posto. Nizozemska reže 10 posto proračuna za veleposlanstva i zatvara pojedine misije. Europska služba za vanjsko djelovanje smanjuje deset delegacija i otpušta do 150 zaposlenika.
„Diplomacija je gurnuta u drugi plan zbog obrane i kontrole granica“, upozorava jedan visoki dužnosnik EU-a.
Rat umjesto razgovora
Bivši britanski ministar Andrew Mitchell upozorava da bi preusmjeravanje sredstava iz razvojne pomoći i diplomacije u vojnu potrošnju moglo završiti katastrofalno.
„U trenutku kad nam je međunarodni sustav najpotrebniji, svjedočimo povratku uskogrudnog nacionalizma kakav nismo vidjeli od 1914. godine“, kaže.
Mitchell tvrdi da je razvojna pomoć „druga strana iste medalje kao i obrana“, jer sprječava sukobe, pomaže u okončanju ratova i obnovi država nakon njih. Sličnu poruku šalju i veterani diplomacije: svaka vojska reći će da se krizama ne upravlja samo oružjem, nego i diplomacijom. Europska povjerenica za humanitarnu pomoć Hadja Lahbib upozorava da rezovi stvaraju začarani krug nestabilnosti i prisilnih migracija.
Posljedice rezanja diplomatskih mreža možda se ne vide odmah, ali dugoročno su duboke. „Države pamte tko je ostao, a tko otišao“, kaže Cyprien Fabre iz OECD-a.
I dok Europa zatvara predstavništva, drugi zauzimaju prostor: Turska je od 2002. do danas povećala broj veleposlanstava u Africi s 12 na 44. Rusija i Kina čine isto.
„Mnogim se političarima ‘meka moć’ čini nevažnom“, kaže Fabre. „Jednom kad je izgube, shvate koliko je zapravo utjecajna.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....