Iako je energetska kriza odavno prošla, Vlada je u ožujku ipak produljila ključne mjere potpore kućanstvima uvedene nakon ruske invazije na Ukrajinu: zadržala je sniženi PDV i kontrolirane cijene energenata i ponovno odgodila povratak tržišnom određivanju cijena. U osvrtu koji se bavi pitanjem održivosti tih mjera Institut za javne financije upozorava na potrebu njihova postupnog ukidanja i preusmjeravanja najugroženijim građanima. Slične preporuke Hrvatskoj je nekoliko puta uputila i Europska komisija.
Tijekom razdoblja 2022. - 2025. donesen je niz izvanrednih paketa za ublažavanje energetske krize ukupne vrijednosti oko 6,4 milijarde eura. Vlada je privremeno snizila stope PDV-a na energente (na električnu energiju na 13 posto, a na plin i grijanje na pet posto), administrativno ograničila i zamrznula maloprodajne cijene struje i plina te uvela izravne subvencije energetskim tvrtkama kako bi pokrila razliku između kontroliranih cijena i viših tržišnih troškova.
Kako u kontekstu zelene tranzicije Hrvatska do 2030. treba smanjiti emisije stakleničkih plinova za 16,7 posto (EU ETS) i ostvariti dodatna smanjenja unutar tog sustava, u osvrtu se postavlja pitanje ima li Vlada jasan i održiv plan energetske politike ili se, pak, nastavlja oslanjati na privremena rješenja koja mogu ozbiljno opteretiti državni proračun i ekonomsku stabilnost zemlje, narušavajući tržišne signale. "Hrvatska bi, stoga, trebala izraditi jasnu strategiju postupnog ukidanja općih subvencija i usmjeravanja potpore prema najugroženijim građanima, potom jasno definirati dugoročne ciljeve i očekivane učinke takvih mjera na javne financije, ulaganja i potrošnju te pritom transparentno komunicirati s javnošću", navodi Leonarda Srdelić, autorica osvrta "Subvencije cijena energenata i zelena tranzicija - sudar titana?".
Snižena stopa PDV-a i subvencije, smatra, mogu povećati proračunski deficit i javni dug ili zahtijevaju preraspodjelu sredstava na teret drugih javnih potreba. Osim toga, teret subvencioniranja djelomično je podnio HEP, koji je zbog zamrznutih cijena samo u 2022. ostvario oko 61 milijun eura manji prihod.
Osim fiskalnog pritiska, u analizi se navodi da ovakve mjere iskrivljuju i tržišne signale: kada država umjetno održava cijene energije niskima, potrošači i tvrtke imaju slabiji poticaj smanjiti potrošnju, ulagati u energetsku učinkovitost ili razvijati nove proizvodne kapacitete. Posljedica može biti energetski neučinkovito ponašanje i pretjerana potrošnja.
Isto tako, subvencioniranje fosilne energije nosi i posljedice suprotne ciljevima zelene tranzicije. Oslanjanje na jeftinu, konvencionalnu (uglavnom fosilnu) energiju smanjuje pritisak za prelazak na čišće, obnovljive izvore i za ulaganja u energetsku učinkovitost. Time se stvara sukob između kratkoročnih mjera socijalne zaštite i dugoročnih klimatskih ciljeva. "Također, univerzalne subvencije često dovode do toga da najveću korist od jeftine energije imaju kućanstva koja najviše troše, koja su i češće bolje stojeća", navodi Srdelić. Nekoliko europskih primjera (Poljska, Mađarska, Francuska, Njemačka) upravo pokazuje da produljeno subvencioniranje energenata "može ozbiljno opteretiti državni proračun, povećavati deficit i dug, a istodobno narušava tržišne signale".
Komentari
0