U gotovo cijelom posttranzicijskom razdoblju smatralo se da Hrvatska ima nedovoljno fleksibilno radno zakonodavstvo, štoviše, da je njegova rigidnost glavni krivac za lošu situaciju na tržištu rada. S ulaskom Hrvatske u EU uslijedila je reforma zakonodavstva o zaštiti zaposlenja, a što je ona donijela, analizirala je Iva Tomić, znanstvena suradnica Ekonomskog instituta, u radu "Employment protection reforms and labour market outcomes in the aftermath of the recession: Evidence from Croatia".
Za njega je dobila ovogodišnju nagradu Zaklade prof. dr. Marijan Hanžeković, koja već 20 godina promiče znanstveno istraživanje u području financija. Rad je ocijenjen kao najbolji u kategoriji redovnih radova, a uz diplomu i medalju Tomić je dobila i 50.000 kuna. Nagradu su joj uručili upraviteljica Zaklade Katarina Ott, novi ravnatelj Instituta za javne financije Vjekoslav Bratić te Dora Hanžeković iz odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri.
Za najbolji studentski rad ove je godine odabran "A stochastic forecast for the Croatian pension system" Ivana Tomaša, studenta ZŠEM-a koji je trenutačno na studijskoj godinu na Sveučilištu Tilburg u Nizozemskoj. Uz diplomu je dobio i 15.000 kuna.
Rezultati analize Ive Tomić pokazuju da su promjene radnog zakonodavstva prije svega utjecale na porast privremenog zapošljavanja, a utjecaj na ukupnu zaposlenost vidljiv je tek u kasnijem razdoblju. Prije zakonskih promjena privremeno zapošljavanje u Hrvatskoj, koje, uz klasične ugovore na određeno vrijeme, čine i sezonski i povremeni poslovi preko ugovora o djelu te autorski i studentski ugovori, činilo je 12 do 13 posto ukupnog broja zaposlenih. To je niže od prosjeka EU, koji je na razini od 13 do 14 posto. Međutim, do 2017. godine udjel privremeno zaposlenih u Hrvatskoj dosegnuo je 22 posto i tek se ove godine počeo blago smanjivati.
- Istraživanje sugerira da su te zakonske izmjene imale određen diskrecijski skok jer je u tom razdoblju počeo rasti broj zaposlenih na određeno, a broj ukupno zaposlenih nije se povećavao, nego se povećao tek kasnije - objašnjava Tomić.
Vlada je najprije u ljeto 2013. godine liberalizirala privremene ugovore i pojedine odredbe o kolektivnom otpuštanju, a godinu dana potom novi je Zakon o radu liberalizirao odredbe o ugovorima na neodređeno vrijeme. Kod privremenog zapošljavanja glavni je problem što postoji velika vjerojatnost da će na takvim, slabo plaćenim poslovima završiti žene, mladi, stranci, slabo obrazovani i samci iz ruralnih područja.
Osim neizvjesnosti i nezadovoljstva na poslu koje nosi privremeno zapošljavanje, ono predstavlja problem i za razvoj ljudskog kapitala: zaposleni na određeno vrijeme u pravilu ne dobivaju dodatnu edukaciju ili obuku. Osim toga, dodaje Tomić, nesigurnost posla vjerojatno utječe i na migracije stanovništva, u smislu dodatnog poticanja emigracije.
Iako literatura sugerira da nakon ulaska na tržište rada putem privremenih ugovora o zapošljavanju slijedi stalno zaposlenje, to se u Hrvatskoj nije dogodilo.
- Do te prenamjene nije došlo jer smo nakon izlaska iz recesije i dalje imali visok udjel zaposlenih na određeno vrijeme, štoviše, on se nastavio povećavati - objašnjava Tomić.
Liberalizacija zakonodavstva, uz oporavak ekonomije, u konačnici je ipak dovela do povećanja ukupne zaposlenosti. Međutim, parcijalna reforma, usredotočena isključivo na liberalizaciju privremenog zapošljavanja, u suštini je "kontraproduktivna" jer je potaknula povećanje udjela ugovora na određeno bez povećanja ukupne razine zaposlenosti.
Recesija je razotkrila brojne slabosti na tržištu rada, uključujući i rigidnost plaća s obzirom na to da se prilagodba u najvećoj mjeri odvijala putem smanjivanja zaposlenosti. U svakom slučaju, analiza koju je provela Tomić predstavlja i dodatni poticaj "za evaluaciju javnih politika".