Sudeći prema prvim rezultatima, u tijeku je za INA-u uspješna godina - prošlog mjeseca isplatila je rekordnu dividendu, od čak 240 milijuna eura. Istodobno u kompaniji ubrzano rade i na modernizaciji riječke rafinerije, ulažu u istraživanje, proizvodnju te širenje i modernizaciju maloprodaje. Iako je još najpoznatija po svojim fosilnim gorivima, INA se sve više okreće obnovljivim izvorima energije, o čemu svjedoči i organizacija Novi i održivi biznisi, koja je osnovana prošle godine. S njezinim direktorom Daliborom Sokolovićem razgovaramo o tome kako INA Hrvatskoj pomaže u ostvarivanju ambicioznih ciljeva koje je zadala Europska unija, koliko su za tu tranziciju važna postrojenja biometana i zelenog vodika te koje sve prednosti donosi prijelaz na te izvore energije.
INA je prošle godine osnovala organizaciju Novi i održivi biznisi, koju vi vodite. Što su vam zadaci i kada, prema vama, više neće biti potrebe za preradom nafte?
Glavni zadatak Novih i održivih biznisa je vođenje projekata koji omogućavaju prelazak na održive izvore energije i smanjenje emisija stakleničkih plinova. Fokusiramo se na proizvodnju zelenog vodika i biometana te istraživanje alternativnih izvora energije u industriji i transportu. Upravljamo i plasmanom prirodnog plina na tržište, prije svega iz domaće proizvodnje. Prirodni plin je ključno prijelazno gorivo koje smanjuje emisije CO₂ dok se ne razviju kapaciteti obnovljivih izvora. Glede prerade nafte, realno je očekivati da će potrebe za tim biti i u sljedećim desetljećima jer su fosilna goriva i dalje važan dio energetskog miksa, posebno tijekom tranzicije. Naša je strategija izgraditi dovoljno kapaciteta u obnovljivim izvorima energije kako bismo podržali energetsku tranziciju i osigurali održivost poslovanja.
Zsuzsanna Ortutay, predsjednica Uprave Ine, u travnju je izjavila da se do 20 posto investicijskog proračuna za 2025. planira usmjeriti u projekte obnovljivih izvora. Koji su to projekti i hoćete li taj udio u investicijama rasti idućih godina?
INA je tradicionalno jedan od najvećih investitora u Hrvatskoj. Istodobno s našom povijesno najvećom pojedinačnom investicijom, nadogradnjom riječke rafinerije vrijednom više od 630 milijuna eura, činimo važne korake prema prelasku na zelenu energiju i podupiremo Hrvatsku u postizanju ambicioznih ciljeva EU. To, s već izgrađenom solarnom elektranom i izgradnjom pogona za proizvodnju biometana, nastojimo činiti kroz transformaciju naše industrijske lokacije u Sisku u središte za obnovljive izvore energije. U fokusu su nam dodatna solarna postrojenja, postrojenje za zeleni vodik u riječkoj rafineriji, ali i istraživanje obećavajućeg geotermalnog potencijala. Nastavit ćemo s našim tradicionalnim poslovanjem koliko god bude potrebno, a prihod koji iz toga generiramo podržat će naša ulaganja u obnovljive izvore energije.
INA je nedavno krenula u gradnju postrojenja za proizvodnju zelenog vodika u Rafineriji nafte Rijeka te postrojenja za proizvodnju biometana u Sisku. Koliko su oni važni za prilagodbu energetskoj tranziciji? Koji je plan s tim postrojenjima?
Ova postrojenja doprinose smanjenju emisija CO₂ i jačanju našeg portfelja obnovljivih izvora energije. Postrojenje za zeleni vodik u Rijeci jedno je od prvih takve vrste u regiji. Koristit će obnovljive izvore za proizvodnju vodika koji može smanjiti emisije u rafinerijskim procesima te se upotrebljavati kao čisti energent u transportu i industriji. Planirano postrojenje za biometan u Sisku koristit će organske otpatke za proizvodnju čistog goriva koje zamjenjuje prirodni plin.
Ukupna je vrijednost ovih projekata 98 milijuna eura, a realizacija je počela u travnju ove godine, kada smo potpisali ugovore za početak radova, odnosno projektiranje postrojenja za proizvodnju biometana i nabavu elektrolizatora za proizvodnju zelenog vodika. To nisu male investicije i zato aktivno radimo na osiguranju sredstava iz fondova EU kako bismo bili korak bliže njihovoj potpunoj realizaciji.
Koliko je bioplin važan za energetsku tranziciju i kako INA u tome vidi svoju ulogu?
Bioplin igra jednu od važnijih uloga u energetskoj tranziciji EU i Hrvatske kao održiv i obnovljiv izvor energije. Proizvodi se iz organskih materijala poput poljoprivrednih otpadaka i otpada iz prehrambene industrije, čime se reduciraju emisije stakleničkih plinova i količina otpada. Lako ga je integrirati u postojeću infrastrukturu plinskog sustava, što smanjuje sadašnje troškove i vrijeme potrebno za transport plina. Proizvodnjom bioplina smanjuje se i ovisnost o fosilnim gorivima što doprinosi energetskoj sigurnosti i svakako pomaže u postizanju ciljeva dekarbonizacije. Bitno je napomenuti da potiče i ruralni razvoj. Naš je plan u postrojenju u Sisku koristiti lokalne organske otpatke za proizvodnju zelenog goriva i tako poticati kružno gospodarstvo.
Strategija Europske unije o obnovljivim izvorima energije uključuje ambiciju proizvodnje 10 milijuna tona i uvoza 10 milijuna tona obnovljivog vodika u EU do kraja ovog desetljeća. Smatrate li taj cilj ostvarivim?
Cilj je izrazito ambiciozan, ali vidimo da EU pokazuje snažnu predanost implementaciji vodika kroz različite strategije i investicije. Neovisno o ostvarivanju cilja, vodik ima svoje mjesto na energetskom tržištu u budućnosti i nužan je daljnji razvoj tehnologije i jačanje infrastrukture unutar EU. Snažno tržište vodika još ne postoji i zato treba stvoriti poticajno okruženje za privatne investicije, razviti transportne mreže za vodik te uspostaviti pravni okvir koji će olakšati trgovinu vodikom unutar EU, ali i s globalnim partnerima. I ponovit ću: važno je osigurati financiranje putem europskih fondova i poticaja za inovacije.
Može li vodik potpuno zamijeniti fosilna goriva? Bi li vozila koja ga koriste mogla biti bolja opcija od električnih koja se suočavaju s kritikama da proizvodnja njihovih baterija šteti okolišu?
Još smo daleko od potpune zamjene fosilnih goriva obnovljivim izvorima. Vodik može biti osobito koristan u sektorima gdje elektrifikacija nije praktična ili učinkovita, poput teretnog transporta, zrakoplovstva i industrijskih procesa. Prednosti vozila na vodik u odnosu na električna vozila prije svega su u znatno kraćem vremenu potrebnom za punjenje spremnika, što ih čini praktičnijima za duža putovanja i komercijalni prijevoz. Vodik ima i veći energetski kapacitet, što omogućava dulji domet, a proizvodnja vodika nema ekološke izazove kao rudarenje sirovina za baterije. Jedinstveno rješenje za sada se ne nazire i izgledna je njihova kombinacija kada je u pitanju dekarbonizacija prometa. Ono što želim naglasiti jest da ni veće tvrtke od INA-e nisu u stanju samostalno provoditi tranziciju. Za uspjeh je ključan zajednički pristup svih dionika i naposljetku potrošača kako bi se osigurala pouzdana, pristupačna i održiva energetska budućnost za cjelokupnu Hrvatsku.
Hoće li korištenje ovih energenata u budućnosti biti šire od onog koje si danas možemo predočiti?
Svakako, vjerujem da će korištenje obnovljivih energenata u budućnosti nadmašiti naše današnje predodžbe. Možda se neće ostvariti sve što možemo vidjeti u SF filmovima, ali pogledajte koliko smo kao čovječanstvo tehnološki napredovali samo u posljednjih 100 godina. Kako tehnologija napreduje i troškovi padaju, obnovljivi izvori postat će dostupniji i ekonomski isplativiji, utječući na sve aspekte života. INA te promjene svakako prati.