Uvoz stranih radnika već je odavno hrvatska realnost. Cijele djelatnosti - od poljoprivrede, preko građevine i IT sektora pa do turizma i ugostiteljstva - muku muče s radnom snagom. Posljedica je to masovnog iseljavanja Hrvata u razvijene članice EU.
I dok smo ranije radnu snagu koja nam je trebala mahom uvozili iz zemalja zapadnog Balkana, posebno iz Bosne i Hercegovine i Srbije, i ti bazeni polako presušuju pa se sve više okrećemo uvozu radne snage iz dalekih zemalja. Iran, Indija, Nepal, Šri Lanka i Honduras pritom su samo neke od država iz kojih nam se nudi uvoz radnika.
U posljednje vrijeme sve se češće spominje i uvoz radne snage iz Filipina. S tom je inicijativom prvi u nas izašao Davor Štern, poznati stručnjak za energetiku i počasni generalni konzul Filipina u Hrvatskoj. Filipinci već desetljećima rade u državama od Japana, Južne Koreje i Tajvana pa do Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Sada ih sve zanima Europa pa tako i Hrvatska.
Ovih je dana u Zagrebu boravila Elsa U. Villa, čelna osoba Filipinskog udruženja izvoznika usluga koje okuplja oko 300 licenciranih agencija za izvoz filipinske radne snage. U razgovoru za Jutarnji list otkriva kakav je interes Filipinaca za dolazak na rad u Hrvatsku i objašnjava zašto ih zanima baš hrvatsko tržište rada.
- Tradicionalno smo radnu snagu izvozili na Bliski istok, no to je sad osjetljivo područje pa pokušavamo naći nova tržišta za izvoz radne snage, prije svega u Europi. Ovo je naša četvrta misija u Europi, a druga u Hrvatskoj, u kojoj smo već bili u listopadu prošle godine - kaže naša sugovornica.
Zašto filipinske radnike nudite hrvatskom tržištu rada?
- Istražili smo tržište i otkrili da Hrvatska ima veliku potrebu za uvozom radne snage. Početkom ove godine kazali su nam da vam je potrebno oko 2000 radnika, a te potrebe su otada samo narasle. Mi možemo zadovoljiti tu potražnju za radnicima.
Koliko radnika u ovom trenutku - dakle, hitno - možete ponuditi hrvatskom tržištu rada?
- Jako puno. Govorimo o tisućama radnika svih profila.
Znači, u ovom trenutku imate na raspolaganju tisuću radnika koji bi došli raditi u Hrvatsku?
- Imamo.
Elsa U. Villa, čelnica Filipinskog udruženja izvoznika usluga
Kojih su struka ti radnici?
- Radnici koje nudimo raznih su struka. Kako čujemo, Hrvatska u ovom trenutku najviše traži radnike u turizmu i ugostiteljstvu - hotelsko osoblje, sobare, kuhare i konobare. No, nudimo i radnike u graditeljstvu, kao i u poljoprivredi.
Žele li Filipinci doći raditi u Hrvatsku? I što uopće znaju o Hrvatskoj?
- Žele doći raditi. Dali smo im osnovne informacije o zemlji, održali smo im prezentaciju. No, ohrabrujemo ih i da se sami informiraju preko Interneta. Za njih je to ipak novi svijet.
Postoji li bojazan da bi većina Filipinaca koji dolaze na rad u Hrvatsku, našu zemlju iskoristilo samo kao odskočnu dasku za odlazak na rad u neku drugu članicu EU?
- Tako nešto se ne može odbaciti kao mogućnost, no morate voditi računa o tome da su Filipinci jako lojalni poslodavcima. To su, uostalom, dokazali u brojnim slučajevima u drugim zemaljama u kojima rade. Možda ne znate, ali postoje Filipinci koji još rade u Libiji, iako je situacija tamo jako loša. Mnogi tamo rade i više od 20 godina i ne žele se vratiti kući. I to dovoljno govori o lojalnosti filipinskih radnika.
Koje su prednosti filipinskih radnika?
- Vrlo su marljivi i odani poslodavcima. Date li posao Filipincu, on će ga obaviti, nadzirali ga ili ne. Obiteljski su i jednostavni ljudi i rade za dobrobit svoje obitelji. Svi govore engleski koji je, uostalom, i jedan od službenih jezika Filipina. I treba reći da su obrazovani.
Pod kojim su uvjetima Filipinci spremni doći raditi u Hrvatsku?
- S obzirom na veliku udaljenost Filipina i Hrvatske, u pravilu bi željeli jednogodišnji ugovor. No, znamo da turistička sezona ovdje kratko traje. Stoga je najkraće razdoblje na koje bi došli ugovor na šest mjeseci plus mjesec dana godišnjeg odmora. Moguće su i druge varijante, poput one da se zaposle na devet mjeseci s još mjesecom odmora.
Ako pitate za plaće, minimalna plaća za koju bi slabije obrazovani došli raditi je 450 eura mjesečno, čemu još valja dodati i smještaj i hranu. Kod onih obrazovanijih, plaća ne bi smjela biti ispod 700 eura. Na Filipinama nekvalificirani radnici mjesečno primaju oko 500 američkih dolara, a za kvalificirane radnike oko 700 dolara.
U početku bi filipinski radnici uglavnom bili zaposlenici agencija, no s vremenom, kad upoznaju sredinu, mogli bi i samostalno zasnivati radni odnos. Inače, razmatramo mogućnost otvaranja ureda u Hrvatskoj, koji bi se bavio zapošljavanjem Filipinaca. Već sada puno Filipinaca radi u, primjerice, Poljskoj.
Postoje li problemi s birokracijom kad je riječ o uvozu filipinske radne snage u Hrvatsku?
- Prema dosadašnjim iskustvima, nije bilo puno problema s birokracijom, iako svakako postoji potreba za njezinim daljnjim smanjenjem. Čak je izdavanje potrebnih papira za rad dosad išlo razmjerno brzo. No, teškoće postoje s izdavanjem viza jer Hrvatska na Filipinima nema veleposlanstvo, nego Filipinci po vize, iz razloga uzimanja biometrijskih podataka, moraju ići u Jakartu ili Kuala Lumpur. Nadamo se da će se hrvatske vize izdavati i u Manili. Kada se ubrza uvoz radne snage s Filipina u Hrvatsku, nadamo se da će Hrvatska u Manili otvoriti i veleposlanstvo. Trebat će i više službenika koji će pomagati u zapošljavanju Filipinaca u Hrvatskoj.
Integracija
Što je s integracijom Filipinaca u hrvatsko društvo?
- Filipinci su poznati kao vrlo prilagodljivi. Brzo uče jezike. Ne znam koliko je težak hrvatski jezik, ali znamo za iskustva Filipinaca koji su naučili čak i arapski jezik prilično brzo, u nekoliko mjeseci, o njemačkom da i ne govorimo. Stoga ne vjerujem da bi im za učenje hrvatskog jezika trebalo puno više.
Pravi izazov za Filipince ovdje bi bilo vrijeme. Na Filipinima nema snijega. No, postoje Filipinci koji rade u Koreji, a tamo ima snijega, i navikli su se.
Ono što Filipinci ne bi prihvatili, to je rasna diskriminacija.