Smanjenje poreza važno je kako bi se potaknuo gospodarski rast. Podjednako je važna razina poreza i poreznog opterećenja, kao i oblikovanje samog poreznog sustava. U području posebnih poreza, važno je oblikovati porezni sustav koji razlikuje proizvode prema karakteristikama i štetnosti za pojedince, društvo i okoliš. Takav pristup važan je zbog dugoročnih socijalnih i ekonomskih učinaka, ističe prof. dr. sc. Fernando Pinto Hernández sa Sveučilišta Rey Juan Carlos u Madridu, referirajući se pritom na posebne poreze na energiju i duhan.
Kako vidite poreznu politiku na razini EU u uvjetima energetske krize i inflacije?
Rješavanje problema inflacije, koji djelomično proizlazi iz porasta cijena energije, mora pratiti javne politike i odluke koje se odnose na progresivne poreze, poput poreza na osobni dohodak, ali i snižavanje nekih poreza, poput PDV-a na određenu robu ili posebnih poreza na potrošnju.
Hrvatska je zbog krize kompanijama uvela porez na ekstraprofit za 2022. bez obzira na to jesu li profitirale u krizi. Što mislite o takvom oporezivanju i kakva je situacija u Španjolskoj?
Nadam se da su te porezne mjere, koje znatno povećavaju porezno opterećenje kompanijama u određenim proizvodnim sektorima, privremene. Drugim riječima, ne bi ih trebalo prolongirati previše jer će dovesti do znatnog smanjenja efikasnosti hrvatskoga gospodarstva, koje se već suočava s poteškoćama zbog rasta inflacije i nedavnog ulaska u eurozonu. U Španjolskoj se provode slične mjere i rezultati bi mogli biti isti ako takva fiskalna politika nije vremenski vrlo ograničena.
Je li logično visoko oporezivati potencijalno štetne proizvode kao što je duhan?
Čini se logičnim oporezivati one proizvode koji generiraju negativne eksternalije kroz potrošnju, primjerice one koji su štetni za zdravlje, a što se ne odražava na tržišne cijene. Međutim, moramo uzeti u obzir stvarni zdravstveni rizik koji takvi proizvodi predstavljaju kako ih ne bismo previše regulirali i uveli iznimno visoke poreze. Jednostavnijim riječima: takve proizvode treba oporezivati, ali razina oporezivanja mora biti u korelaciji s razinom rizika i štete koju određeni proizvod stvara.
Što su pokazala iskustva zemalja poput Švedske, Italije i Češke, koje su slijedile princip razdvajanja oporezivanja visoko štetnih proizvoda od manje štetnih alternativa?
Pokazala su da se određivanjem trošarina u skladu sa zdravstvenim rizikom koji predstavljaju takvi proizvodi postižu učinkoviti rezultati porezne politike. Možemo to sažeti kao poreznu politiku po načelu ‘što je manji rizik, manji su i porezi‘. Smatram da su te države primjer uspješnog oblikovanja poreza.
Francuska se pokazala kao negativan primjer. Koji su preduvjeti za osmišljavanje dobre porezne politike?
Kada porezi i javne politike nisu dobro tehnički oblikovani, ishod je često suprotan od onog koji se željelo postići. U slučaju Francuske dogodilo se upravo to. U nastojanju da se povećanjem cijena smanji konzumaciju duhana, stanovništvo se okrenulo zamjenskim proizvodima slabije kvalitete i veće opasnosti, odnosno ilegalnom duhanu.
Kako oporezivanje koristiti kao alat za poticanje rasta?
Ekonomska teorija upućuje na to da porez mora ispuniti nekoliko uvjeta da bi imao pozitivan učinak na gospodarski rast. Prvo, mora biti dobro tehnički oblikovan. Drugo, trebao bi nadomjestiti gubitak učinkovitosti uzrokovan njegovim uvođenjem. Naposljetku, porez mora dovesti do najmanjeg mogućeg gubitka kupovne moći poreznog obveznika jer je to jedini način na koji taj obveznik može slobodno trošiti, štedjeti ili ulagati svoj novac.
Borba protiv utaje poreza i poreznih prijevara među prioritetima je Europske unije. Može li se uopće dobiti ta bitka?
Vrlo je teško boriti se protiv poreznih prijevara. Međutim, u posljednjih deset godina Europska unija i pojedine zemlje uvele su značajne politike borbe protiv prijevara. Smatram da se ta bitka može dobiti, ali da bi se to postiglo, porezno opterećenje i porezni napor poreznih obveznika moraju se svesti na najmanju moguću mjeru uz istodobno jamčenje kvalitetnih temeljnih javnih usluga. To posebno vrijedi kada razmišljamo o neučinkovitosti u preraspodjeli.
