Nitko se u industriji cjepivu protiv korone ne raduje više od radnika u turizmu, sektoru koji je među najpogođenijim otkako je na scenu stupila pandemija. Nešto više o tome na sutrašnjem će Kongresu hotelijera pod nazivom "Nove perspektive" govoriti predstavnici najvećih domaćih kompanija, udruga te turistički stručnjaci, a dio onoga o čemu će se razgovarati otkrio nam je u intervjuu za Jutarnji list Siniša Topalović, globalni voditelj turističkog savjetovanja u Horwath HTL-u.
Najave cjepiva protiv korone, koje bi u Hrvatsku trebalo stići do Božića, zvuče kao svjetlo na kraju tunela za hotelsku industriju. Ipak, kada objektivno možemo očekivati povratak na rezultate iz 2019. godine?
Neovisno o samom cjepivu, turistički oporavak će biti duži nego što se to očekivalo početkom krize. Naime, s obzirom na njeno trajanje, ona je od kratkoročnog šoka prerasla u duboku krizu koja je značajno pogodila sektor. Hoteli su sigurno dio ponude koji će relativno brže oporaviti, međutim, drugi segmenti turističke industrije poput zračnog prijevoza koji je pretrpio pad od preko 80 posto ili cruising kompanija koje su u prihodima pale za više od 90 posto. Hotelijerstvo je na globalnoj razini palo za 70 posto u ostvarenim prihodima u odnosu na 2019. godinu, no sam oporavak će uvelike zavisiti o brzini oporavka povezanih djelatnosti, prvenstveno zračnog prijevoza. I upravo tu dolazimo do značajnijeg izazova jer sukladno trenutnim najavama, avio kompanije očekuju potpuni oporavak poslovanja tijekom 2024. godine. S obzirom na specifičnost hrvatskog turizma koja se ogleda u visokoj sezonalnosti, velikoj ovisnosti o proizvodu sunca i mora te nedostatku ostalih proizvoda, oporavak hrvatskog turizma bi, očekivano ali apsurdno, u slučaju ove konkretne krize mogao biti brži od prosjeka. Iz današnje perspektive još je uvijek teško pouzdano prognozirati što bi se moglo dogoditi jer je puno faktora neizvjesnosti, no već bih za jedan mali broj destinacije kroz sljedeću godinu mogao očekivati približavanje rezultatima od prošle godine, dok bih snažniji oporavak i dosezanje rezultata 2019. godine očekivao dominantno u 2022. godini.
Mnogi su ove godine slali poruku kako je domaći turizam ostvario najbolje rezultate u Europi zahvaljujući svim našim manama - velikom udjelu autogostiju, privatnih apartmana i ponude bazirane na suncu i moru. Koliko je za domaći turizam opasno nastaviti njegovati takvo mišljenje?
Ovo je samo djelomično točno, ali rekao bih i opasno tumačenje rezultata ove godine. Naime, ne može se generalizirati oko privatnog smještaja niti o njegovoj uspješnosti. Pobjednici ove sezone su ponuđači s kvalitetnim proizvodom uz iznimku juga Hrvatske koji je zbog objektivne prometne odsječnosti, unatoč kvaliteti značajno pao. Pritom, posebice kvalitetan hotelski smještaj kao i kvalitetan privatni smještaj kao i nautički turizam. Pritom je privatni smještaj niske i niže kvalitete ove godine bio posebno pogođen, te svi koji su do sada populistički i klijentelistički odobravali ovaj model razvoja hrvatskog turizma, dobili su nedvosmislen tržišni demanti. Hrvatski turizam sigurno ne može niti smije svoju model razvoja nastaviti u smjeru kako je to dominantno bilo do sada – nekontrolirana apartmanizacija hrvatske obale gdje smo upravo zbog toga uspjeli u jednom od najatraktivnijih mediteranskih prostora stvoriti najneproduktivniji turistički sistem na Mediteranu - raj za masovni turizam niske kvalitete i niske dodane vrijednosti. Neupitno je dakle, da hrvatskom turizmu treba snažan odmak od postojećeg modela. On je doveo obalu do granica pucanja, i ni u kom slučaju se ne smije dozvoliti daljnja nekontrolirana apartmanizacija i devastacija prostora bez nužnog usklađivanja prostornog planiranja, turističkog planiranja i decentralizacije u tom smislu koja napokon mora profunkcionirati.
Može li Hrvatska na duže staze graditi imidž destinacije na priči o sigurnosti? Naime, korona će proći, a dojam je da će svi naši strateški problemi ostati?
Sigurnost je osnovni preduvjet razvoja turizma. Sigurnost kao takva ne može biti osnova pozicioniranja, i u ovoj godini smo vidjeli da je ta silna priča oko sigurnosti pala u vodu usred kolovoza kada se pokazalo da imamo značajan raskorak između onoga što govorimo i onoga što radimo, tj. onoga što ne radimo.
Koje strateške probleme domaćeg turizma očekujete da bi trebala dotaknuti nova strategija?
Ukoliko će nova strategija biti ozbiljan upravljački dokument za restrukturiranje hrvatskog turizma, on bi se morao fokusirati na nekolicinu ključnih tema. Ne očekujem, niti bih volio, da nova strategija, poput prethodne, neselektivno uđe u „rješavanje“ svih problema jednako. Rezultate takvog pristupa vidimo danas i nažalost nemamo se čime posebno pohvaliti osim da je hrvatski turizam izgubio 10 godina tapkanja u mraku. Nova bi se Strategija treba fokusirati na rješavanje ključnih izazova i biti realan okvir za promjene, svojevrsni fokusirani poslovni plan restrukturiranja.
Često se govori da je hrvatski turizam s koronom došao na prekretnicu - u koje smjeru očekujete transformaciju turizma?
Hrvatska treba, a ova je kriza to neminovno potvrdila, krenuti u smjeru stvaranja proizvoda i doživljaja visoke kvalitete. Investicije su u tom smislu jedini put naprijed. I to ne samo investicije privatnog sektora, već, još i važnije, investicije javnog sektora.
Investicijama ćemo omogućiti stvaranje održivog turizma. Današnji turizam Hrvatske niti je održiv ekonomski niti okolišno. Takav dosadašnji model nije niti društveno održiv jer neoporezivi rentni model apartmanizacije iskrivljuje osnovne vrijednosti, gasi poduzetničku kreativnost, uspavljuje intelektualnu znatiželju, anulira inovacije…