Raste nervoza u kutinskoj Petrokemiji jer ni nakon gotovo četiri mjeseca nije dovršen proces prijenosa većinskog vlasništva s tvrtke Ine i PPD-a na turski holding Yildirim, zbog čega nisu zadovoljni ni radnici, a ni investitori.
Jedina domaća tvornica mineralnih gnojiva u punom kapacitetu ne radi još od proljeća prošle godine, kada su pogoni utihnuli zbog previsoke cijene plina, a sada kada su cijene plina pale ispod 50 eura, radi tek manji dio postrojenja u kojem se proizvodi NPK gnojivo.
Različita tumačenja
Gotovo 1300 radnika s neizvjesnošću čeka da se proces preuzimanja više od 54 posto vlasništva dovrši, nakon što je multinacionalna kompanija iz Turske u vlasništvu braće milijardera Ali Riza i Roberta Yüksela Yildirima, koja posluje na 55 tržišta i zapošljava 18.000 radnika, još u studenom prošle godine potpisala kupoprodajni ugovor s tvrtkom Terra Mineralna Gnojiva, u vlasništvu PPD-a i Ine. Naše dvije najveće energetske kompanije 2018. su dokapitalizacijom Petrokemije s 300 milijuna kuna praktički spasile tvrtku od stečaja i postale vlasnici 54,52 posto udjela, dok 40 posto u svom vlasništvu i dalje ima država. No, PPD-u ovo nije core biznis i gotovo dvije godine trajali su pregovori i dubinsko snimanje tvrtke s bogatim Turcima, koji su na kraju odlučili kupiti Petrokemiju.
Problem je, kako doznajemo od sugovornika uključenih u pregovore, nastao u suprotnom tumačenju postojećeg ugovora o dokapitalizaciji između PPD-a i Ine te države, kao i novog aneksa koji se dogovara.
Iz PPD-a nam neslužbeno govore kako država nije ispunila svoju obvezu iz tog ugovora jer nije izdala okolišnu dozvolu na rok od sedam godina, dok s druge strane izvori iz Ministarstva gospodarstva kažu kako to nije ni bila obveza države i da bez ulaganja koja će smanjiti štetne čestice u zraku neće biti ni produženja okolišne dozvole.
Sindikati pak kažu kako se proces mora okončati do kraja mjeseca jer se mora početi s pripremama za proljetnu sjetvu, a spremni su i na prosvjedne akcije jer se boje za sudbinu tvornice i radnih mjesta ako investitor na kraju odustane od kupnje.
U PPD-u kažu da se pregovori vode oko izričaja teksta aneksa ugovora, a da su investitori pristali na uvjete okolišne dozvole.
Ispunjene obveze
Njihova strana priče ide u smjeru da su oni dokapitalizirali tvrtku, ispunili sve obveze, isplaćivali plaće i otpremnine dok tvornica nije radila, platili sve dugove za koje je država bila odgovorna, a da s druge strane država nije ispunila svoje obveze. Od 600 milijuna kuna ulaganja do 2028., u PPD-u tvrde da su polovicu novca već uložili.
Postojeća okolišna dozvola istječe krajem 2024., što znači da bi novi investitor u godinu dana trebao uložiti od 150 do 200 milijuna kuna u modernizaciju postrojenja.
U Ministarstvu gospodarstva tvrde pak kako nije samo riječ o izričaju nego o tome da se država želi zaštititi, budući da je bilo drugačijeg tumačenja i već postojećeg ugovora.
- Treba točno definirati što su obveze turskog investitora koji želi kupiti cijeli udio, a što države, da ne bi bilo ništa sporno. Mi pozdravljamo što dolazi ozbiljna kompanija u Petrokemiju, ali ne možemo se obvezati na nešto što bi bilo protuzakonito - govori nam sugovornik iz Ministarstva.
Jedna je opcija da se samo prenese postojeći ugovor, a druga da se detaljnije definira aneksom. Državi je puno bliža ova druga varijanta.
- Ugovor je važeći i oni ga mogu prenijeti bez naše suglasnosti, ali i oni žele raščistiti situaciju, a mi ne možemo pristati na neke nove obveze koje bi bile protuzakonite - pojašnjavaju iz Ministarstva.
Naime, u resornom Ministarstvu tvrde kako novi investitor želi da mu se produže okolišne dozvole, a da oni to ne mogu napraviti ako se ne uloži novac u modernizaciju postrojenja.
- Riječ je o dozvoli za kvalitetu zraka koja je izdana do kraja 2024. i mi je ne možemo produžiti bez garancije da će modernizirati postrojenja. To se zna još od 2013. i nije nešto što dolazi u zadnji čas. To je pitanje zakona. Tko god bi im izdao dozvolu, kršio bi zakon - tvrde u Ministarstvu.
A plan ulaganja, dodaju, nisu još dobili.
- Neka daju garanciju da će uložiti novac do određenog roka i onda možemo izdati dozvolu - poručuju u Ministarstvu.
Predsjednik sindikata Željko Klaus prije dvadesetak dana bio je na sastanku u Ministarstvu. Radnici su, kaže, vrlo zabrinuti i ako se proces ubrzo ne dovrši i ne krene proizvodnja amonijaka, Petrokemija bi mogla propasti.
Oni su, ističe, bili vrlo zadovoljni s Inom i PPD-om, koji su poštivali kolektivni ugovor i isplaćivali plaće dok tvornica nije radila u punom kapacitetu, a bilo im je bitno da njihov udio preuzme ozbiljna kompanija kad su se već odlučili na izlazak.
Sada, ni nakon četiri mjeseca, Turci nisu preuzeli vlasništvo, za što okrivljuju državu.
Nerealizirana obećanja
- Imali smo obećanja da će ući 1. prosinca, pa u siječnju, no ni danas se to nije dogodilo. Država sada tvrdi da ne može to samo tako i da ne znaju što Turci planiraju, iako su se oni dogovorili s Inom i PPD-om. Dvije godine su Turci pregovarali i tek sada se pojavljuju problemi. Zašto to nije ranije riješeno ako i postoje neki problemi - pita se Klaus.
Boji se, dodaje, da se to sve počelo rješavati dosta kasno, a da bi se odugovlačenjem moglo dovesti Petrokemiju u probleme.
- Mi i danas ne proizvodimo amonijak iako su cijene plina pale. Počnu li ljudi odlaziti, neće imati tko pokrenuti proizvodnju. Ugovor bi se trebao prebaciti na novog vlasnika, a ako je i bilo nekih nerazjašnjenih detalja, to je trebalo riješiti prije 10 mjeseci. Ministru sam rekao da će sve ići na teret države ako se dogodi problem jer država je i dalje vlasnik 40 posto. Petrokemija puni 30 posto proračuna Grada Kutine, o njoj ovisi poljoprivreda, HŽ Cargo, cijelo tržište plina. Ne krene li proizvodnja za mjesec dana, Petrokemije više neće biti - upozorava sindikalac Klaus.