Europa je otpornija, ali pred nama je još jedan potencijalni stres-test

Snijeg koji je proteklih dana u dobrom dijelu Europe podsjetio nas je - nakon niza toplih dana - da je zima ipak pred vratima. S pahuljama je otvorena sezona rasprava o sigurnosti energetske opskrbe starog kontinenta, ali su i aktualizirane projekcije za nadolazeće mjesece.

Trenutačno se pred nama preklapaju dvije naizgled suprotne slike. Jedna je definirana Ukrajinom, državom čija se uloga izdignula iz "pitanja europske solidarnosti" u pitanje "strateške suradnje i međuovisnosti".

Sigurnosni ventil

Naime, Rusija je u listopadu izvela najžešće napade na ukrajinsku plinsku infrastrukturu od početka rata, izbacivši iz pogona velik dio domaće proizvodnje. Napadi se nastavljaju većim ili manjim intenzitetom, ali čini se da dosad nisu iz sustava izbacili ukrajinska skladišta plina koja ostaju stabilna i solidno popunjena. Ogromni ukrajinski skladišni kapaciteti pritom nisu samo sigurnosni ventil, nego i velika neiskorištena prilika za EU koji bi - kako ukrajinski Naftogaz često naglašava - mogli pomoći u dugoročnom upravljanju cjenovnim rizicima. Teza je točna jer su ukrajinska skladišta po kapacitetima bez premca u Europi, sa solidnim interkonekcijama zbog čega bi u budućnosti mogla imati stratešku ulogu u sigurnosti opskrbe kontinenta. Matematika je tu jasna, što se više plina dugoročno "zaključa", to je manje prostora za šokove koje donese jedna hladnija zima. A od velike hladnoće i dalje strepimo.

Neizvjesnost i veliki uvoz

S druge strane, unatoč navedenim neizvjesnostima i velikom uvozu LNG-a, europske cijene plina klize prema najnižim razinama u zadnjih godinu dana. Objašnjenja su različita, ali mogu se sumirati u dugoročnim prognozama koje su dosad najavljivale blažu zimu, mirovnim inicijativama koje se spominju u političkom prostoru te, najvažnije, stabilne ponude.

Sve to vodi do zaključka da je Europa postala energetski otpornija. Zaista, šira slika na prvi pogled djeluje ohrabrujuće. Danas se kroz europske plinske mreže kreće plin iz Norveške, SAD-a, Katara, Sjeverne Afrike, istoka Mediterana i iz Kaspijske regije - a kretanje cijena pokazuje da tržište nagrađuje novonastalu otpornost te uvažava činjenicu da je dugoročno isplativije graditi portfelj na diversificiranim i politički održivim izvorima.

Zvonimir Šibalić tvrdi da su ukrajinski skladišni kapaciteti velika prilika za EU

Vjekoslav Skledar

Prilagodljivost nije opis koji ide uz plinsku infrastrukturu, ali svjedočimo da se iznimno brzo mijenjaju karte tokova plina prema Ukrajini. Rute preko Poljske, Slovačke i Mađarske i dalje su kralježnica uvoza, ali više nisu jedine. U samo nekoliko mjeseci snažno je zaživio tzv. vertikalni koridor preko Grčke, Bugarske, Rumunjske i Moldavije. Transbalkanski plinovod, koji je godinama bio gotovo prazan, ponovno je aktivan. Dio infrastrukture koji je desetljećima služio kao tranzitna ruta ruskog plina prema EU sada se puni obratnim tokom, molekulama koje dolaze s globalnog LNG tržišta.

Ambiciozan tempo

No, otpornost bi mogla imati granicu u ratnim uništenjima.

Prije mjesec dana činilo se da Ukrajina relativno kontrolirano ulazi u zimu. Naftogaz je planirao oko 13 milijardi kubika plina za zimsku sezonu, uz ambiciozan tempo punjenja podzemnih skladišta. Tada je već bilo jasno da će zbog rata trebati više uvoza, no kasniji napadi na plinska polja i postrojenja drastično su promijenili kalkulaciju. Velik dio domaće proizvodnje privremeno je ugašen, a ovisnost o uvozu naglo je porasla. I to u trenutku kada se približava najzahtjevniji dio godine. Pritom Ukrajina ne ovisi samo o fizičkim tokovima plina, nego i o financijskom jastuku - paketima kredita i grantova međunarodnih institucija i partnera koji joj omogućuju da unaprijed kupi dodatne količine plina i amortizira udarac na vlastiti energetski sustav. Zasad sustav funkcionira, ali je izgledno da će potreba za financiranjem i uvozom biti sve veća.

Pred nama je, dakle, još jedan potencijalni stres-test, ali on bi i u pesimističnom scenariju mogao donijeti "samo" cjenovne skokove u državama koje s Ukrajinom dijele interkonekcije. Iako je samo "jednu državu udaljena od Ukrajine" i potencijalni izvor plina za njihov sustav, Hrvatska će takve šokove izbjeći. Terminal je poluga kakvu nitko u regiji nema, za stabilnost neusporediva s bilo kojim skladištem plina, čak i najtvrđi scenariji ne mogu nam ugroziti fizičku opskrbu. Tu poziciju i polugu treba znati koristiti, ne za promociju ili vlastitu zadovoljštinu, već za stvaranje dugoročne vrijednosti za hrvatske građane, susjedne zemlje, Ukrajinu, ali i cjelokupnu europsku zajednicu kojoj pripadamo. Iz uloge ranjivih potrošača prešli smo u ulogu pružatelja sigurnosti - a to je privilegij, ali i obveza.

Sadržaj nastao u suradnji s PPD-om