Svaka tri mjeseca, 250 stranica časopisa American Affairs stiže u poštanske sandučiće malog, ali utjecajnog kruga američke intelektualne i ekonomske elite.
Iako su temelji magazina na politički desnom spektru, sadržaj je ideološki šarolik, piše američki Bloomberg.
Među autorima koji pišu za magazin je Slavoj Žižek, koji je analizirao pokret Me Too kroz filmove Ernsta Lubitscha, kao i poslovni konzultant koji poziva na kraj “ekonomije gomilanja” bogatstva. Lijevo orijentirani aktivist Matt Stoller piše o korporativnim monopolima koji ponižavaju građane i radnike.
“Namjerno ne želimo biti klasificirani u uobičajene kategorije,” kaže osnivač Julius Krein, 39-godišnjak s Wall Streeta koji se odvažio na ulogu urednika. Svoje financijsko iskustvo opisuje kao idealnu pripremu za posao urednika.
Od pokretanja 2017. American Affairs ima jasnu poruku: neoliberalizam ne funkcionira.
Dokazi su, smatraju njegovi autori, svuda oko nas: od Brexita do Trumpove pobjede 2016., jačanja nacionalističkih stranaka u Europi i Trumpova reizbora 2024.
Od Trumpizma do kritike neoliberalizma
Ipak, početak Kreinova puta vezan je uz Donalda Trumpa. Krein je karijeru započeo u financijama, radeći u Bank of America i Blackstone Group. Tijekom američkih predsjedničkih izbora 2016. bio je zaposlen u jednom hedge fondu u Bostonu, a istodobno je pisao i uređivao PR pro-trumpovski blog Journal for American Greatness. Blog je nastao s idejom da podupre Trumpa, polazeći od toga da su njegove političke ideje u osnovi ispravne. Vlasnici su ga kasnije ugasili, uz objašnjenje da je započeo kao interna šala i da nisu bili spremni na toliku čitanost. Upravo njegova popularnost potaknula je Kreina da napusti posao i pokrene pravi časopis, odnosno American Affairs, tromjesečnik zamišljen da Trumpovu pokretu pruži intelektualnu težinu. Sam ga je opisao kao pokušaj “da se Trumpovu pokretu doda intelektualna dimenzija.”
Nakon nasilja u Charlottesvilleu, nazvao je svoju podršku Donaldu Trumpu pogreškom. Trumpove trgovinske politike ocijenio je zbunjenima i pogrešno vođenima.
Glavna teza časopisa danas jest da je američki ekonomski model otišao u krivom smjeru: država se previše zadužila, bogatstvo se koncentriralo u rukama manjine, a Kina se istodobno industrijalizirala zahvaljujući američkoj politici i kapitalu. Rješenje, smatraju autori, leži u reindustrijalizaciji – otvaranju novih tvornica i ulaganjima u konkretne sektore poput proizvodnje čipova, umjetne inteligencije, ratnih brodova i nuklearne energije, umjesto u apstraktne financijske operacije.
Nestvarno je što su europski lideri napravili s Trumpom, svojim unucima će to teško moći objasniti
Krein tvrdi da je temeljni problem u pogrešnoj raspodjeli kapitala. Umjesto da novac ide u stvarnu proizvodnju i infrastrukturu, investitori su, potaknuti novim tehnologijama i modelima nagrađivanja menadžera, usmjerili kapital u intelektualno vlasništvo i outsourcing. To je kratkoročno donosilo veće povrate, ali dugoročno oslabilo američku industrijsku bazu, produbilo društvene nejednakosti i ugrozilo nacionalnu sigurnost.
Časopis objavljuje i analitičke tekstove poput problema proizvodnje dronova u SAD-u ili strateškog značaja čipova i Intela, u koji je Bijela kuća nedavno uložila veliki kapital. Neki tekstovi nude šire povijesno-filozofske uvide, primjerice plan za ograničavanje utjecaja milijardera, jačanje antimonopolske politike i porez na bogatstvo... Sve su to prijedlozi koje bi mnogi konzervativci donedavno smatrali neprihvatljivima.
Glasovi lijevih i desnih
U časopisu uglavnom detektiraju Kinu kao glavnu prijetnju SAD-u, no kineski model navodi se kao opcija kojom bi Amerika trebala krenuti.
Gore spomenuti Matt Stoller vodeći je glas antimonopolskog pokreta, koji zagovara ekonomiju usmjerenu na proizvodnju fizičkih dobara. On vidi potencijalnu fuziju populističke ljevice i nove desnice. “Svi shvaćaju da je ovo prirodan savez koji se mora dogoditi,” kaže Stoller. “‘Kupuj lokalno’ i ‘proizvodi u Americi’ ista su stvar.”
Razlike ipak ostaju velike. Republikanci su umjesto povećanja poreza bogatima donijeli velike olakšice. Nadalje, liberali mogu podržavati industrijsku politiku, ali odbacuju nacionalizam i rast vojne potrošnje, dok je druga Trumpova administracija obilježena oštrom imigracijskom politikom.
Povjesničarka Lily Geismer podsjeća da je globalna ekonomija previše isprepletena da bi se SAD mogao vratiti starim nacionalističkim modelima. Ipak, pohvaljuje Kreinov pokušaj da se približi ljevici, iako ga prije vidi kao svojevrsni povratak konzervativcima 1970-ih, odnosno odmak od Trumpovih politika.
Podrška i kritike
Krein danas vodi časopis iz ureda u Bostonu. Financira ga neprofitna zaklada American Affairs Foundation, koja prikuplja donacije i organizira konferencije. Najveći donator je Zaklada Williama i Flore Hewlett, koja je od 2019. dala oko 1,7 milijuna dolara za promicanje ideja “što slijedi za kapitalizam.”
Pretplatnici su akademici, politički stručnjaci, ali i ljudi s Wall Streeta i iz Silicijske doline. Krein paralelno djeluje i kao predsjednik New American Industrial Alliance, trgovačkog udruženja koje povezuje investitore i vladu (od fondova rizičnog kapitala poput Andreessen Horowitza do obrambenih tvrtki Palantir i Booz Allen).
Politički časopisi često oblikuju ideološke tokove, podsjeća Bloomberg. National Review definirao je konzervativizam nakon Drugog svjetskog rata, dok su Commentary, New Republic i Washington Monthly utjecali na američke administracije od Hladnog rata do Clintona.
Iako Trump vjerojatno ne čita American Affairs, časopis privlači ljude koji oblikuju političke odluke. “Kada se ortodoksija raspada, nove ideje cure kroz pukotine,” kaže američki novinar Mickey Kaus.
Krein vjeruje da se to već događa: “Više ljudi u obje stranke ide u našem smjeru ili smatra naš časopis korisnim. Naše analize potvrdile su se točnima”, poručuje.
Komentari
0