Da bi država sagradila neku dionicu željezničke pruge, autoceste ili državne ceste, samo za pripremu i ishođenje svih potrebnih rješenja i dozvola potrebno je između šest i deset godina. Upravo toliko vremena prođe od idejnog rješenja i studije o utjecaju na okoliš do izrade glavnog projekta i građevinske dozvole. A tek nakon izdavanja građevinske dozvole može početi gradnja. Stoji to u dokumentu koji su zajedničkim snagama izradili predstavnici Hrvatskih cesta i HŽ Infrastrukture.
Riječ je o analizi prepreka investicijskim projektima koje financira država te prijedlozima kako ubrzati proces izgradnje. Kao najveće prepreke realizaciji detektirani su neusklađenost zakonske regulative, provedba javne nabave, zbrinjavanje građevinskog opada, potkapacitiranost područnih ureda državne uprave i tijela lokalne i regionalne uprave te Ministarstva graditeljstva i neuređenost katastra i zemljišnih knjiga.
Dokaz za 2500 čestica
Dakle, država s jedne strane želi graditi infrastrukturne projekte, a s druge njezine institucije koče i onemogućavaju njihovu realizaciju. U dokumentu je nabrojeno više desetaka administrativnih prepreka koje usporavaju projekte godinama te se nude rješenja kojima bi se sve ubrzalo.
Tako se, primjerice, navodi da HC i HŽ Infrastruktura ponekad trebaju više od dvije godine za pribavljanje dokaza pravnog interesa. A zapravo je riječ o dokumentu kojim ove tvrtke dokazuju da su počele s izvlaštenjem zemljišta na kojem će se graditi. Za ilustraciju, na projektu obnove pruge Križevci - Koprivnica - držana granica dokaz pravnog interesa trebalo je ishoditi za više od 2500 čestica a postupak je trajao pune dvije i pol godine. Naši sugovornici tvrde da bi se taj problem elegantno riješio prilaganjem Vladine odluke o utvrđivanju interesa države za određeni projekt. Problematične su i lokalna uprava i samouprava. Primjerice, na idejno rješenje za određene prometnice ili pruge suglasnost mora dati svaka općina kroz koju taj linijski objekt prolazi. Nadalje, ogromna su prepreka prostorni planovi županija, koji su neusklađeni s onima gradova i općina.
Prema regulativi, u takvim slučajevima provodi se izmjena i dopuna planova prije ishođenja lokacijske dozvole, što može trajati nekoliko godina. Rješenje bi bilo da prostorni planovi gradova i općina ne mogu utjecati na projekte od državnog značaja dok bi se usklađenost županijskog plana s projektom rješavala u nekoliko dana. Takva praksa bila je prije i primijenjena je u slučaju gradnje Pelješkog mosta.
Zahvati na okoliš
U ovoj analizi mnogobrojni su prigovori na rad i procedure Ministarstva gospodarstva te Ministarstva graditeljstva. Primjerice, ishođenje rješenja o prihvatljivosti zahvata na okoliš, koje je preduvjet za izdavanje lokacijske dozvole, traje minimalno između šest i 12 mjeseci.
Osim toga, jedan od uvjeta za pokretanje postupka ocjene utjecaja zahvata na okoliš je pribavljanje potvrde Ministarstva gospodarstva da je zahvat u skladu s prostorno planskom dokumentacijom. Kako je većina trasa infrastrukturnih objekata u planove često unošena bez ikakvih idejnih rješenja u postupku izrade idejnih rješenja za potrebe studije o utjecaju zahvata na okoliš, sastavljaju se nova rješenja, koja su u suprotnosti s planiranom prostornoplanskom dokumentacijom. U tim slučajevima nije moguće ishoditi rješenje o utjecaju zahvata na okoliš dok se ne izmijeni prostornoplanska dokumentacija te se ponovno mora dobiti potvrda Ministarstva o usklađenosti zahvata s prostornim planom.
Postupci javne nabave priča su za sebe. Iskorištavanjem zakonskih rupa u Zakonu o javnoj nabavi mnogi su velike strateške projekte žalbama i odugovlačenjem postupka odgađali i za nekoliko godina.
Stoga, nadležni u HŽ Infrastrukturi i HC-u, između ostalog, predlažu da trošak žalbe, umjesto sadašnjih 5000 bude 100.000 kuna.