Nakon više od dvije godine čekanja, svjetlo dana je napokon ugledao nacrt prijedloga Programa razvoja brdsko-planinskih područja. Do sada je, kako je izračunao jedan od komentatora na stranici e-Savjetovanja, predviđeni rok za donošenje mjera i projekata za poticanje razvoja brdsko-planinskih područja prekoračen za više od 900 dana, a budući da je u pitanju „nacrt prijedloga”, a ne konačan tekst, brojanje se nastavlja.
Zakon o brdsko-planinskim područjima donijet je još krajem 2018. godine, stupio je na snagu u siječnju iduće godine, a program razvoja se piše tek za razdoblje 2021.-2024. godinu. Na naše pitanje o tome, iz nadležnog Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova odgovaraju da je prvi nacrt bio pripremljen prije dvije godine i potom predstavljen jedinicama lokalne samouprave, a od onda je – dorađivan i usklađivan s drugim strategijama.
Što se zbivalo u međuvremenu, koja je iole konkretna posljedica donošenja posebnog Zakona o brdsko-planinskim područjima?
Iz državnog je proračuna od 2019. godine uloženo 94,7 milijuna kuna u 286 lokalnih infrastrukturnih projekata, što je nazvano Programom podrške. Napokon predloženi strateški dokument nije, međutim, otkrio detalje niti financijske iznose za novo razdoblje, to će se vidjeti u godišnjim planovima, navodi se. S druge strane, bit će to podloga za još jedan krak državnog programiranja - tzv. Integrirani teritorijalni program za brdsko-planinska područja - jer, kako poručuju iz Ministarstva, „korisnici s brdsko-planinskog područja će po prvi put od kad se koriste EU fondovi u RH, imati poseban program namijenjen samo njima”. Koliki će biti taj iznos, to nam nisu otkrili.
Ako vam se zavrtilo u glavi od silnih „programa”, nije čudno. Također, valja znati da je od svih mjera poduzimanih zadnjeg desetljeća „došlo do povećanja razvojnih divergencija između brdsko-planinskih područja i Republike Hrvatske” (piše u jednom od zaključaka nacrta razvojnog programa koji je upravo u e-Savjetovanju). Konstatira se i da je dosadašnji sustav poticanja razvoja pomoćima središnje države i fondova Europske unije bio „nedovoljno efikasan i nedovoljno izdašan”. Od 2013. godine je ukupno, dobili smo podatak, na tim područjima ugovoreno 5.127.133.360,71 kuna.
Jedan od poduzetnika s tog područja, iz Mrkoplja, vlasnik obrta Bitoraj Ivan Butković, program je ocijenio kao „mrtvo slovo na papiru”, poučen dosadašnjom praksom. On sam je, doduše, preko EU fondova do sada dobio bespovratne potpore od oko 65 tisuća eura, a aplicirao je i za nove jer planira širiti se u peradarstvu i graditi pogon za preradu krumpira, ali vrlo je kritičan prema tome kako funkcionira javni sustav od programiranja do poticanja ulaganja, od općina pa na više.
Zaista, s obzirom na predočeno, izuzetno je naporno biti optimističan. Pokušamo li, valja primijetiti da će prioritet, kako kažu državni pisci, biti mjere za povećanje zaposlenosti, usporavanje i zaustavljanje daljnjeg „demografskog pražnjenja” te ublažavanje specifičnih geomorfoloških, klimatskih i prometnih razvojnih ograničenja.
Dosadašnji sustav se temeljio prvenstveno na kreiranju dodatnog fiskalnog kapaciteta za jedinice lokalne samouprave „sa statusom BPP” (dakle novac se usmjeravao općinskim i gradskim proračunima), a s druge strane, na poticanju većeg životnog standarda građana putem značajnijih poreznih olakšica. Takav pristup, kaže se, nije baš u skladu s europskim praksama gdje se najčešće provode i „proaktivne mjere za poticanje razvoja specifičnih sektora karakterističnih za brdsko-planinska područja (primjerice, turizam i poljoprivreda), i poticanje ulaganja u infrastrukturu u svrhu rješavanja problema prometne izoliranosti te smanjenja nepovoljnih klimatskih učinaka na konkurentnost i kvalitetu života u brdsko-planinskim područjima, a sve u cilju njihove društveno-ekonomske integracije u nacionalni prostor”.
Za nadati se, dakle, da će se način pružanja pomoći napokon zaista promijeniti i postati efikasniji. Poduzetnik Butković i sam predlaže niz projekata koji bi mogli biti korisni za poljoprivredu i agroturizam u Gorskom kotaru, a hoće li se nešto od toga naći u konkretnijim planovima, prilično je skeptičan. „Ja sam napisao što mislim, nadam se da će to netko pročitati”, kaže nam. Jedan od prijedloga je i Goranska kuća, a preko lokalne zadruge su u razgovorima s Upravom Auto ceste Rijeka – Zagreb o dodijeli dijela zemljišta na Tifonovoj benzinskoj stanici Ravna Gora kako bi se tamo izgradila. Ako se to dogodi, u njoj bi se prodavali lokalni prehrambeni proizvodi, suveniri, rukotvorine i vjerojatno otvorio Turistički info centar.
Program inače pobraja drvoprerađivačku industriju, turizam i turističku infrastrukturu, očuvanje i obnovu kulturnih dobara u funkciji razvoja kulturnog turizma te prirodne baštine, potom razvoj poljoprivrednih djelatnosti, umrežavanje poljoprivrednih proizvođača kao i poticanje plasmana poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kroz turističku ponudu. Naravno, i razvoj djelatnosti temeljenih na primjeni novih tehnoloških, ekoloških i inovacijskih modela.