Nezainteresirani, prazni i porobljeni društvenim mrežama - tako se govori o novoj generaciji, "srasloj" s mobitelom, katkad i pod zajedničkim nazivnikom generacije Z. I dok starije generacije zapomažu i pitaju "može li drugačije?", ista ta djeca već nude odgovor. Riječ je o učenicima 3. i 4. razreda Tehničke škole Ruđera Boškovića u Zagrebu koji su s projektom TRiP Team ušli u finale Student DIGI Awardsa, natječaja Jutarnjeg lista za mlade znanstvenike i inovatore. Ovi ruđerovci su jedni od onih koji misle da može drugačije. - Ne koristim društvene mreže na isti način kao moji vršnjaci, pa na sve trendove gledam ‘izvana‘. Primjerice, jedan dan sam na TikToku saznao za trend slaganja školskih klupa jedne na drugu. Idući dan dođem u školu i prolazim pored tornjeva od školskih klupa - smije se Robert Letica dok objašnjava nekritički pristup svojih vršnjaka trendovima s društvenih mreža. Učenik je 3. razreda, zadužen za prvi dio projekta, koji se odnosi na pamćenje. Za vođenje drugog djela projekta, prepoznavanja, zadužen je njegov kolega, maturant Mihael Orak. Uz njih dvojicu, na projektu sudjeluju: Fran Klanac, Luka Bedić, Marko Eror, Bartol Nesek, Lovro Bartolec, Matej Čarapić, Petar Šavorić i Maks Gregorić. Upoznali su se početkom kalendarske godine, nakon što je profesor tražio zainteresirane za stvaranje igre u kojoj će sudjelovati učenici škole. Odmah su kliknuli, prepoznavši jedni u drugima "ono nešto".
Dečki iz Ruđera zajedno su isprogramirali natjecateljsku igru sastavljenu od dva djela; pamćenja i prepoznavanja. Učenici u natjecanju sudjeluju spajanjem na program preko svojih mobilnih uređaja. Zadatak je upamtiti što više decimala broja pi. Sudionici upisuju decimale u svoj mobitel, a nakon isteka vremena ih se rangira prema uspješnosti. U drugom djelu igrice, prepoznavanju, učenicima se na ekranu prikazuje slika; isprva neprepoznatljiva, pa sve do potpune jasnoće. Pobjednik je dakako, onaj tko prvi prepozna o čemu je riječ. Drugi dio igre, doduše, treba još malo razrade. - Još nismo napravili mogućnost da djeca igraju jedni protiv drugih, već samo single player mode - objašnjava Robert, siguran da će uskoro napraviti i multiplayer inačicu.
Na natjecanja se prijavljuju s ciljem da pomognu mlađim generacijama u borbi protiv mentalnih poremećaja poput ADT-a, smanjenja mogućnosti pamćenja, refleksa, točnosti, preciznosti, samokontrole i ostalih problema koje vide u svojoj i generacijama bliskima sebi.
Do sada su igricu isprobali na učenicima svoje škole i, kako kažu, prošlo je i više nego uspješno. - U školi smo slavili Dan broja pi, pa Dane inovacija, pa takozvani Career day. U svim smo tim prilikama isprobali našu igricu na učenicima, koji su ju vrlo dobro prihvatili - prisjeća se Robert i predstavljanja projekta djeci osnovnoškolskog uzrasta, koja su se posebno "zalijepila" za igru prepoznavanja. I reakcije profesora su pozitivne, posebno onih iz multimedije i matematike.
Iako vrlo mlad, Robert prepoznaje važnost pružanja takvog sadržaja djeci i mladima. - Ljudima je sve teže nešto zapamtiti, sve nam je odmah dostavljeno, dovršeno. Htjeli smo napraviti lijepu igru kroz koju će djeca razvijati sposobnosti koje, nažalost, očito sve više gube.
- Svjesni smo da se sve ubrzano mijenja i da se to vidi na našoj generaciji. Zato im i želimo pružiti da kad uzmu mobitel u ruke, imaju neki sadržaj, a ne da samo besciljno skrolaju - pojašnjava ovaj srednjoškolac, priznajući da je korištenje takozvane umjetne inteligencije zagrebalo i temu pristranosti nastavnika u ocjenjivanju. - Na korištenje ChatGPT-ja u školi nemam komentar, ali na hodnicima škole se često može čuti: ‘Moj ChatGPT je dobio 3, a tvoj 5‘ - govori nam ovaj mladi učenik, svjestan da će oslanjanjem na umjetnu inteligenciju u pisanju učenici najviše naštetiti sebi. Naime, osim prihvaćanja online trendova "bez razmišljanja", Robert kod svojih vršnjaka primjećuje i učestalo prihvaćanje novih izraza i načina govora.
Nakon srednje upisat će FER ili TVZ, kao i ostatak kolega iz TRiP Teama. Mladi su to ljudi koji će, umjesto gledanja "Minecrafta", na YouTubeu radije pogledati video o programiranju. - Osobno ne objavljujem i ne ostavljam previše traga na društvenim mrežama, ali trudim se naučiti iz sadržaja koji objavljuju drugi. Razmišljam zašto je nešto toliko dobro ili toliko uspješno, gledam kako kroz to sebe mogu unaprijediti - otkriva nam Robert.
A svoj će projekt, kako sada stvari stoje, i ostaviti školi. To ga, priznaje nam, posebno veseli - ostaviti igru budućim generacijama škole na razvijanje.
Komentari
0