Igor Josip Leščić, predsjednik Uprave Drvoproizvoda iz Jastrebarskog, odnedavno je predsjednik Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK. Razgovarali smo o poslovanju Drvoproizvoda, stanju na tržištu i perspektivi i problemima drvoprerađivačke industrije.
Kako komentirate podizanje osnovice za minimalnu plaću u Hrvatskoj?
- Radnik u Hrvatskoj mora imati realnu plaću od koje može dobro živjeti. Jasno je da to ne može biti na razini Njemačke ili Austrije, ali onaj tko radi mora biti i adekvatno plaćen. Problem drvne industrije jest u tome što je radno intenzivna grana i što akumulacija nije velika – kreće se u većini tvrtki iz našeg sektora između tri i pet posto. Zbog svega toga je teško podignuti plaće. Ipak, većina tvrtki iz drvne industrije posljednjih je godina podignula plaće radnicima između 10 i 20 posto, a neke tvrtke i više.
Koliko radnika zapošljava Drvoproizvod?
- Početkom godine imali smo 118 radnika, a sada zapošljavamo 135. U ovoj krizi smo zaposlili nove radnike.
Što je razlog da ste zapošljavali? Jeste li imali značajnije investicije?
- U ovoj godini imamo dovršetak značajne investicije. Investirali smo u novu proizvodnu liniji za profiliranje višeslojnog poda s pripadajućom opremom. Izgradili smo kompletno novi pogon. Naime, mi smo do unazad nekoliko godina bili proizvođači masivnog parketa i seljačkih podova, a u posljednje vrijeme smo krenuli u proizvodnju višeslojnih podova. Uspjeli smo se kvalitetno pozicionirati na tržištu, tako da su nam postojeći proizvodni kapaciteti postali nedostatni. Zbog rasta potražnje za našim proizvodima ušli smo u ovu veliku investiciju.
I to, kažete, nije kraj investicija u ovoj godini. U što još ulažete?
- Do kraja godine trebali bismo ući u drugi dio investicije, u liniju za lakiranje. I do sada smo imali mogućnost lakiranja, ali smo se odlučili automatizirati procese. Ta bi nam investicija trebala biti gotova do sredine prosinca. U ovom trenutku smo u procesu montaže linije za peletiranje. Do sada smo proizvodili samo brikete, a sada krećemo s proizvodnjom peleta.
Koliko su vrijedne te investicije?
- Sve ovogodišnje investicije vrijedne su gotovo milijun eura. Pratimo natječaje i vrlo je izgledno da ćemo nastaviti investicijski ciklus i u naredne dvije godine. Fokusirat ćemo se na automatizaciju proizvodnih procesa, što je jedna od naših najvažnijih zadaća. Nastavit ćemo daljnji razvoj proizvodnje višeslojnih podova, što uključuje nabavku nekih novih strojeva. Imamo dovršen glavni projekt za ugradnju solarne elektrane za što smo ishodili svu potrebnu dokumentaciju.
Namjeravamo se javiti na natječaje vezane uz podizanje energetske učinkovitosti, uključujući obnove energetske ovojnice. Kroz najnovija suvremena rješenja radit ćemo na podizanju energetske učinkovitosti u samom proizvodnom pogonu. To znači da će svi strojevi biti s ugrađenim inventerima, da strojevi povlače onoliko energije koliko im je u tom trenutku potrebno. Ove godine smo investirali u nabavku kompletnog ventilacijskog sustava, koji je trenutačno u montaži u novoj hali za proizvodnju višeslojnog parketa.
Na koja tržišta Drvoproizvod plasira svoje proizvode?
- Nama izvoz ima udjel oko 80 posto u plasmanu naših proizvoda. Ove godine smo osjetili lockdown. Pogotovo u proljeće. Tada su nam pojedina tržišta u potpunosti stala. Tu, prije svega, mislim na francusko i talijansko tržište. Naša je sreća to što nam je Njemačka najvažnije tržište, tako da ćemo ove godine ostvariti čak i bolju prodaju nego prošle. Isključivo zahvaljujući porastu prihoda na njemačkom tržištu. Imali smo nekoliko kupaca u Njemačkoj koji su nam povećali narudžbe, a dobili smo i jednog novog. Rasli smo možda čak i 70 posto na njemačkom tržištu.
Koliki je pad francuskog i talijanskog tržišta?
- Pad talijanskog tržišta je velik u postocima, ali mi tamo nismo bili ni približno zastupljeni kao, recimo, na njemačkom. Veći nam je problem pad francuskog tržišta od oko 80 posto. Sada se francusko tržište nešto diže. Sreća je što nismo izgubili kupce. Radi se o potresu izazvanom pandemijom covida-19.
Na koja još tržišta izvozite?
- Plasiramo i na belgijsko, austrijsko, britansko, japansko, mađarsko, grčko i tržište iz našeg okruženja kao što su slovensko, makedonsko, albansko te tržišta BiH i Srbije.
Kako su vaši proizvodi dospjeli na japansko tržište?
- Proboj na japansko tržište ostvarili smo zahvaljujući izlaganju na sajmovima. I na njega izvozimo već pet-šest godina. Konkretno, kupca iz Japana upoznali smo na sajmu Domotex u Njemačkoj na kojem redovito izlažemo. Radi se o najvećem sajmu podova na svijetu. Tržište Japana bih usporedio s njemačkim tržištem. Teško se na njega probiti i ugovoriti posao, ali kada ste stekli povjerenje partnera i kada posao krene, onda to ide normalnim tijekom. Oni ne mijenjaju partnere radi dva ili tri posto povoljnije cijene. Kada prihvate vaš asortiman proizvoda, onda vam oni postaju dugogodišnji partneri. Svatko želi sa svojim proizvodom doći na njemačko ili japansko tržište, tako da proizvod koji je na tim tržištima mora biti uspješan proizvod.
Imate li problem sa sirovinom?
- Prije nekoliko godina potpisano je Pismo razumijevanja čiji je cilj bio podizanje stupnja finalizacije domaćih proizvoda. Prema Pismu razumijevanja koje je s Hrvatskim šumama potpisalo Udruženje drvno-prerađivačke industrije pri HGK, predviđeno je da bi svi oni koji rade finalni proizvod imali dovoljno sirovine. S tim da bi nadzornici Hrvatskih šuma trebali izlaziti na teren kako bi nadzirali provedbu ugovora. To Pismo razumijevanja najbolja je stvar koju smo u posljednjih desetak godina napravili u sektoru. Tendencija je da se postigne što viši stupanj finalizacije, ali je činjenica i da postoje određene vrste drva koje jednostavno ne možete upotrijebiti u krajnjem finalnom proizvodu. Tržište, naime, ne prihvaća određene vrste drva u namještaju. S druge strane, dobro je da su zaštićena ruralna područja jer je određena količina trupaca ugovorno vezana između Hrvatskih šuma i malih pilanara. Naime, ni u jednoj zemlji na svijetu ne postoji slučaj da svi proizvođači iz drvne industrije proizvode finalni proizvod.
Osjetili se nakon potpisivanja Pisma razumijevanja iskorak prema finalizaciji?
- Osjeti se, naravno, iskorak prema finalizaciji. Jednim dijelom to možemo zahvaliti i sigurnosti domaće sirovine. Jasno je da u tom dijelu nisu svi proizvođači potpuno zadovoljni, ali, što je najvažnije, zahvaljujući ovom Pismu razumijevanja započeo je proces koji je daleko odmakao oko pravilne raspodjele sirovine Hrvatskih šuma. Tvrtke su krenule prema finalizaciji proizvoda i zbog pada kamatnih stopa za investicije, ali i sve većeg broja natječaja pomoću kojih se mogu dobiti bespovratna sredstva. Ti natječaji su nama hrvatskim proizvođačima jako važni, kako bi se mogli razvijati. Hrvatski proizvođači bi se teško mogli razvijati bez sredstava iz fondova EU i bez niskih kamatnih stopa na kredite, pomoću kojih se financiraju investicije. Važna je i suradnja s bankama i s Hrvatskim šumama.
Je li točan podatak da je sve manje licitacija za višak sirovine?
- Drvna industrija je značajno osjetila krizu. Pogotovo nas je pogodio prvi lockdown. Vladala je velika neizvjesnost, neka tržišta su bila skoro blokirana. Pojavio se i višak sirovine koju mi nismo mogli apsorbirati, pa se išlo na licitacije kroz koje se taj višak morao prodat. Isto tako, važno je napomenuti da i Hrvatske šume ponekad na licitaciju daju vrste drva koje baš nisu interesantne za hrvatsku drvnu industriju.
Ima li u Hrvatskoj dovoljno hrasta za kojim vlada najveći interes?
- Hrasta imamo onoliko koliko imamo. Važno je istaknuti: kad se ugovorno optimalno rasporedi, onda hrvatska drvna industrija ima skoro dovoljno hrasta za svoje potrebe. Ne može se pri tome očekivati da svi zahtjevi baš potpuno budu zadovoljeni. Još uvijek smo donekle primorani u drvnoj industriji pronalaziti druge izvore sirovina. Kao proizvođači kupujemo dijelom na otvorenom tržištu elemente za masivne podove. Ove godine smo kupili 1000 kubičnih metara elemenata. Isto tako, jedan dio lamela koje sami ne proizvodimo za višeslojne podove kupujemo na otvorenom tržištu.
Koliki je pad hrvatske drvne industrije ove godine?
- Pad je evidentan i ovisi najviše o tome za koje je tržište pojedini proizvođač bio vezan. Tko je bio vezan za talijansko tržište, sigurno je imao veći pad od, recimo, onih koji su vezani uz njemačko tržište. Onaj tko je bio vezan uz francusko tržište sigurno ima veliki pad. Drvna je industrija osjetila krizu izazvanu pandemijom covida-19 i sektor, bez sumnje, ove godine ima pad.
Kako joj se može pomoći osim mjerama za održavanje radnih mjesta?
- U tom trenutku nama kao prerađivačima je to bila kvalitetna pomoć. Tako su zadržana radna mjesta i premostili smo najgori period. Opstali smo u proizvodnji jer smo u tom razdoblju lockdowna proizvodili za skladište, a kada proizvodite za skladište, onda nemate naplatu. Isto tako, očekujemo da ćemo u budućnosti kroz razne natječaje i sredstva namijenjena saniranju posljedica krize premostiti ovo razdoblje. Očekujemo da će dio tih sredstava biti usmjeren prema drvnoj industriji. Na nama iz drvne industrije je da ta sva sredstva upotrijebimo za razvoj i automatizaciju. Samo više proizvoda po radniku može dovesti do povećanja konkurentnosti.
Stoji li često izrečena tvrdnja da se iz Hrvatske izvoze trupci, a u Hrvatsku vraća namještaj?
- Moje je iskreno mišljenje da je to prenapuhana priča. Možda postoje individualni i pojedini slučajevi, ali generalno drvna industrija zapošljava velik broj ljudi i velika većina tvrtki razmišlja o tome kako unaprijediti proizvodnju i postići viši stupanj finalizacije od postojećeg. U drvnoj industriji radi 20.000 radnika. Postoje ruralna područja i ne možete od svih očekivati da će proizvoditi namještaj. Trupci kao trupci se sigurno masovno ne izvoze.
Koliko zaostajemo u dizajnu namještaja?
- U Hrvatskoj imate niz tvrtki koje su ostvarile odličnu suradnju s dizajnerima, imaju vlastite dizajnere, ostvarile su odličnu suradnju sa znanstvenim i visokoškolskim ustanovama... Tvrtke su jednostavno prisiljene ostvarivati napredak da budu prisutne na svjetskom i europskom tržištu sa svojim proizvodima. Zastarjeli proizvod nije nikome prihvatljiv. I velike i niz malih novih tvrtki dosta rade na vrhunskom dizajnu namještaja. Proizvodnja podova se drastično promijenila. Nekada smo u Hrvatskoj imali proizvodnju samo klasičnog parketa, a sada imamo proizvodnju i masivnih i višeslojnih parketa s velikom raznolikošću završnih obrada. Napredak je nužan, da bismo mogli plasirati proizvode na razvijena tržišta. Osim kvalitetne promocije drvne industrije, nužno je ukazivati na važnost zelene ekonomije i kružne ekonomije. Drvna industrija ima velik potencijal u Hrvatskoj. Izvozno je orijentirana, a u našim je proizvodima u visokom postotku zastupljena domaća komponenta. Jedna smo od rijetkih grana koja ostvaruje trgovinski suficit. Drvna industrija ima udjel u ukupnom hrvatskom izvozu od oko 10 posto. A kada bismo pogledali strukturu i što sve spada u izvoz, onda je taj udjel u proizvodnom segmentu puno veći od 10 posto.
Što je potrebno napraviti?
- Nama je potrebno jačanje brenda hrvatske drvne industrije. Prvenstveno nam je potrebno jačanje brenda hrvatskog hrasta, a potom i svih ostalih proizvoda. Cilj je i na domaćem tržištu, koje nije zanemarivo, da se etabliramo kao važna karika gotovih proizvoda. Problem su i prodajni kanali i određeni asortiman proizvoda u prodajnim centrima.
Cilj hrvatske drvne industrije treba biti proizvod višeg platnog razreda te se na taj način pokušati i marketinški pozicionirati. Dakle, ne bi nam trebao biti cilj ući u svaki prodajni lanac po dampinškim cijenama, nego nešto drugo. To je, naravno, dugotrajan proces, a da bi zaživio, potrebne su godine kvalitetnog rada. Imamo niz primjera u kojima naše tvrtke prodaju visokokvalitetan namještaj na najzahtjevnijim tržištima. Imate u Hrvatskoj tvrtke koje se bave opremanjem hotela i drugih javnih objekata ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu.
Ipak ne može se biti zadovoljan udjelom domaćeg namještaja u opremanju hotela. Dosta je tu udjela austrijskog, talijanskog, slovenskog, a u novije vrijeme i namještaja iz Srbije.
- Zato je osobito važno raditi na promicanju domaće drvne industrije i naših proizvoda. Moramo doći do svakog projektanta, dizajnera interijera, arhitekta i ponuditi svoje proizvode. Cilj je da što više hotela i javnih ustanova u Hrvatskoj bude opremljeno domaćim namještajem i proizvodima od drva domaćih proizvođača.
Koliko su arhitekti, projektanti i dizajneri interijera problem u plasmanu jer uz sebe vežu proizvođače nerijetko iz inozemstva?
- Sigurno je to jedan od problema, ali jedan je od zadataka domaćih proizvođača da se to promijeni. Svi smo svjesni toga da je u početku prevladavao namještaj iz inozemstva, pogotovo talijanski. Trebamo se nametnuti i uvjeriti ih da na neki način štite domaću proizvodnju namještaja, ali i da imaju od toga koristi. Ne kažem da trebaju kupovati naš proizvod ako je značajno skuplji, ali ako smo kvalitetom i cijenom na istom nivou kao inozemni proizvođači, trebali bi preferirati domaće proizvođače.
Dakle, kako se nosite u dizajnu s inozemnim proizvođačima?
- S obzirom na to da smo mala država i da nismo financijski moćni, još se i dobro nosimo s poznatim svjetskim proizvođačima. Normalno je da je nekoj moćnoj globalnoj kompaniji puno lakše ulagati u dizajn nego našim proizvođačima, ali mi se možemo u nekim slučajevima i pohvaliti. Prirodno je da moramo učiti od najboljih. Moramo preslikati ono što se radi vani unazad desetak godina. To je također dugotrajan proces.
Kakva je situacija s radnom snagom? Kako se snalazite u vašoj tvrtki?
- Prije dvije godine je situacija s radnom snagom eskalirala zbog masovnog iseljavanja mladih ljudi iz Hrvatske. U ovom trenutku Drvoproizvod nema problema s radnom snagom, ali je problem hrvatske drvne i ostale industrije kvalificirana radna snaga. Ako želite, recimo, zaposliti električara, tokara, stolara..., ne možete ga naći. To je jedan od većih problema u Hrvatskoj. Često ste kod nas primorani zaposliti radnike koji nisu kvalificirani, pa ih morate osposobljavati dvije godine. Nas nekoliko proizvođača iz drvne industrije u Jastrebarskom nudili smo stipendije učenicima osmog razreda da izaberu proizvodna zanimanja i javilo ih se samo nekoliko. A danas majstori mogu dobiti odličnu plaću.
Tekst je u cijelosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
