Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Želio sam pokazati da i ovdje, u ovom kraju za koji bi možda neki rekli da je na kraju svijeta, ljudi mogu raditi, biti zadovoljni i sretni - kaže Goran Đaković, IT inženjer koji nakon pet radnih dana u Zagrebu jedva čeka vikend kako bi se opustio u svom pčelinjaku u selu u blizini Hrvatske Kostajnice.
Iako mu donosi dodatne prihode, rad s pčelama je za njega prije svega užitak. Fizički je taj posao naporniji od onoga kojim se bavi u Zagrebu, ali je istovremeno ljepši jer mu omogućuje da se opusti u prirodi i radi ono u čemu je odmalena uživao.
Prvu košnicu je nabavio još kao osnovnoškolac kada mu ju je poklonio jedan prijatelj, stari pčelar. Bio je to najosnovniji tip pčelarstva, no s godinama se usavršavao pa danas na svom imanju ima oko 110 košnica.
- Uvijek su mi pčele bile zanimljive - prvo njihov nastanak, kako nastaje med i kako se od njega stvaraju drugi proizvodi, a poslije me zaintrigirao utjecaj pčelinjih proizvoda na zdravlje i kvalitetu čovjekova života - kaže Goran koji je 2010. godine osnovao OPG.
Bio je to, dodaje, korak dalje jer je tako lakše plasirati med do kupaca, ali i steći njihovo povjerenje, što je zapravo i najvažnije. Na tržištu ima mnogo patvorina meda koje se prodaju po nižim cijenama, pa tako ne samo da prisiljavaju poštene pčelare na prilagodbu cijena svojih proizvoda nego su i štetni za zdravlje.
- Razmišljao sam kako steći povjerenje ljudi, a istovremeno nekako spojiti med, zdravlje i druženje u prirodi. Nastala je ideja o Kući meda u koju bi mogli doći ljudi koji se žele odmoriti u prirodu, naučiti nešto o pčelama i zdravom životu, a mogli bi preko web-aplikacije pratiti sve što radimo i čak kupiti košnicu koju bismo primili u svoj pčelinjak - objašnjava Goran.
Za djecu će biti osigurane igraonice, a i sama igra u predivnoj prirodi bila bi nešto potpuno drugačije od zagrebačke gradske vreve koja je od Kuće meda udaljena samo sat i pol vožnje autom. Osim toga, bila bi dostupna i api komora - drvena prostorija povezana s pčelinjim košnicama (bez izravnog kontakta s pčelama) iz koje se udiše ljekoviti zrak obogaćen mirisima meda, propolisa i voska. Takve se komore koriste za prirodnu inhalaciju koja pomaže kod respiratornih tegoba i opuštanja.
- U Kuću meda dolazile bi manje grupe do dvadesetak ljudi koji bi se prijavili preko web-aplikacije. Imali bi priliku doći, kupiti med, proizvode i provesti neko vrijeme kod nas - dodaje.
Priprema dokumentacije
U tijeku je priprema dokumentacije za najveći i najskuplji dio projekta - izgradnju građevine. Već postoji stara kuća koju treba preurediti, a Goran vjeruje da će sve biti dovršeno za dvije-tri godine. Kuća meda neće imati smještajne kapacitete, nego će biti mjesto dnevnih druženja i radionica. U međuvremenu, na svom imanju dočekuju prijatelje, druže se i uče ih o pčelarstvu.
- Dosta prijatelja u Zagrebu sam potaknuo na taj posao pa sada i oni imaju nekoliko košnica - kaže.
I prije nego što se otvori Kuća meda, Goran Đaković ima pune ruke posla. Za razliku od nekih drugih poljoprivrednika, njegov dan ne počinje ranom zorom jer je za pčele najbolje ako se pregled i širenje košnica obavlja na temperaturi od barem 15 stupnjeva Celzijevih. Proljeće je najintenzivniji, ali i najljepši dio godine za pčelare koji moraju pažljivo promatrati prirodu.
- Otprilike već znamo koji kraj ima koje medonosne biljke pa pratimo razvoj cvjetanja. Kad znamo da neka biljka počinje mediti, košnice odvozimo na tu lokaciju. Na jednu od košnica postavljamo vagu: u početku je unos 100, 200 grama dnevno, ali kada vaga pokaže znatno veći dnevni unos, nekada i do četiri kilograma u danu, znamo da je paša krenula - objašnjava.
Zahvaljujući takvom praćenju, dodaje, zna i je li med bagremov, livadni, kestenov. Kad paša nije jasno definirana, riječ je o cvjetnom medu.
Sve veći problemi
Za dobrih godina Goranove pčele proizvedu između četiri i pet tona meda, no promjenjivi vremenski uvjeti s godinama stvaraju sve veće probleme pa se i prinos smanjio na tri- četiri tone.
- Vrijeme je najveći izazov u pčelarstvu, no pčele će se nastaviti prilagođavati. Baš kao što su to činile već tisućama godina - uvjeren je.
Ni zimski mjeseci nisu besposleni jer tada kreće pripreme za novu sezonu. Topi se stari vosak, izrađuju okviri, popravljaju stare i izrađuju nove košnice. Pčele za to vrijeme žive u klupku unutar košnice, griju se međusobno i stalno se rotiraju - one izvana ulaze u sredinu, i obrnuto, kako bi zadržale toplinu. Pomiču se jedino prema zalihama hrane, a hrana je med. Većinu pčelarskih zadataka Goran odrađuje sam jer je to, kaže, ipak vrlo specifičan posao koji se mora voljeti. Pomažu mu supruga i sestra većinom oko priprema i tehničkih stvari, no već se prepoznaje i nova generacija pčelara u obitelji. Dvogodišnji sin Nikola u svom malom pčelarskom odijelu redovito obilazi košnice, a zujanje roja pčela nimalo ga ne plaši iako ih se u jednom trenutku na mreži koja mu štiti lice znaju pojaviti deseci. Jednako voli s tatom sjesti i na traktor i zanimljivo mu je sve što radi.
- Takav je bio i Goran kad je bio mali. Volio je poljoprivredu, puno je pomagao, puno puta mu nije ni trebalo reći da nešto učini, nego bi se sam toga uhvatio - kaže Goranova baka Ljuba koja živi u kuću u blizini košnica. Goran trenutačno sa suprugom Vanjom, sinom Nikolom i kćeri Julijom vikendima dolazi kod nje, no plan je da za desetak godina pčelarstvo i popratni sadržaji budu jedino čime se bavi.
- Tu smo stvarno sretni i uživamo, a i za djecu je dobro da su u prirodi. Veliki grad pruža više prilika za socijalizaciju i to sada djeci sigurno treba, ali zato sam i uzeo taj rok od desetak godina da prebacimo sav posao ovdje. Mi stariji bismo se bavili pčelama, a djeca će već izabrati neki svoj put - zaključuje Goran.
Komentari
0