Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Od Katarinina i Markova vjenčanja punih je 10 godina, a kao da je bilo jučer. Sjeća se Marko kako im je od darova rodbine i prijatelja, nakon što su podmirili sve troškove svadbe, ostalo 5000 eura. Mogli su taj lijepi iznos potrošiti na milijun načina, ali Marko je potajno maštao o jednoj ideji.
- Onda me pitao bih li podržala jednu njegovu veliku želju. Da za tih 5000 eura kupi pet junica i da se pomalo počnemo baviti poljoprivredom. Ja sam opet rekla ‘da‘, on je otišao u Križevce, kupio pet junica, moj otac nam je dao da radimo zemlju u Barletama na njegovu imanju i tako je sve krenulo - govori Katarina, nositeljica njihova OPG-a Crnkuša, koje je ime dobilo po obližnjem brdu.
Krenuli s traktorom iz 1968. godine
- Počeli smo s traktorom Hanomag iz 1968. godine koji je još Katarinin djed Jakov uvezao iz Njemačke, a sada imamo dva velika, nova. Djedov Hanomag više je muzejski primjerak, ali i dalje je parkiran u dvorištu - dodaje Marko.
Krenuli su s pet junica, a gdje su danas? Sada na prekrasnim živopisnim pašnjacima Barleta kraj Gospića pase krdo od više od 100 njihovih grla krava i junaca, u štali urednoj poput dnevnog boravka je 10 konja, uz dva nova traktora. Ono što je, međutim, najvažnije od svega, njihovo troje prekrasne dječice uz njih je u štali i na polju: Matej (10), Jakov (8) i Marta (5). Nisu Katarina i Marko zapravo ni bili svjesni da su kupnjom onih pet krava započeli veliku životnu promjenu, što će se pokazati koju godinu kasnije. Ona je zatvorila kozmetički salon u Gospiću, a Marko je dao otkaz u Domu zdravlja, gdje je radio kao vozač. Danas žive isključivo od poljoprivrede.
Na pitanje jesu li požalili samo su se nasmijali, pa odgovor nismo morali ni čekati.
- Ako se posvetiš tome, možeš normalno živjeti i od poljoprivrede. Ako voliš posao koji radiš i ne osjetiš da je teško. Ima lošijih dana, kao i u svakom poslu, ali tada odem među krave, gledam ih kako pasu i tako punim baterije - govori Marko.
Svake godine ostave 10-15 komada ženske teladi te tako šire stado, svu mušku telad prodaju za tov, nešto mjesnom mesaru, a nešto odlazi u Križevce. Plan je širiti proizvodnju na tov, a koliko grla bi podrazumijevalo to širenje Marko još ne zna.
- Kad smo započeli s onih pet krava, govori smo ‘da nam ih je 20‘, kad smo došli do 20, onda je bilo ‘e, da nam je 50‘, kad smo došli do 50, govorili smo ‘e, da nam je 100‘. Sada više nemamo granice, samo radimo, pa što bude - smiju se supružnici Butorac. Konje drže iz ljubavi, vrte se oko desetak kobila s jednim pastuhom. Oni će sigurno ostati sastavni dio ovoga domaćinstva, iako realno od njih nema materijalne koristi te su dosta velik trošak.
Krave nisu muzne, nego mazne
Kad smo dolazili, dočekala nas je Katarina. Marka i njihovo troje djece morali smo čekati mi, jer su u polju sadili krumpir. Prvo su nas odveli u štalu s konjima, gdje, čini se, svatko ima svojega ljubimca. Matej i Jakov tamo hrane i poje životinje automatizmom, ne treba im se zapovijedati. Nema stroge podjele poslova. Zatim smo obišli prekrasno stado, krave nisu muzne, jer se radi o sistemu krava-tele, ali gotovo da su mazne.
- Jedno drugome ulijećemo, ja sam više za košnju i pripremu sijena. Imamo oko 100 hektara pašnjaka, oranica nam je problem. Imamo oko šest hektara oranica, do sada smo sijali zob i stočni grašak, ove godine ćemo širiti na kukuruz i idemo na silažu. Već ove godine planiramo ne prodavati mušku telad, nego krenuti s njima u tov - kaže Marko. Otkrio nam je Marko još jednu svoju tajnu želju, a to je da jednom otvori vlastiti restoran u kojem bi se posluživalo meso koje sam uzgoji. Tako bi, kaže, zaokružio čitavu priču.
- Domaće meso se cijeni, kvaliteta je neupitna, tržište je osigurano za svakog tko se u Lici bavi stočarstvom, ovčarstvom i proizvodnjom krumpira. Ja u ovom trenutku imam 58 oteljenih krava, mogao bih sutra prodati svu telad da hoću - priča Marko, dodajući i da je u Lici ozbiljno zaživio turizam.
Dok se Matej, koji će jednoga dana postati nogometaš, zaigrao s loptom, mlađi Jakov pozorno sluša svaku očevu riječ. Pitamo ga što će biti kad naraste.
- Farmer! Imat ću konje, krave, ovce i koze - odgovara dječak bez puno razmišljanja.
- Tata, još moramo kupiti kočiju - dodaje Jakov.
Pitamo ga vozi li što traktore i drugu mehanizaciju, gledajući prema igračkama, a osmogodišnjak odmahuje rukom i kaže: "Ma, to je za djecu", pa gleda prema očevu traktoru, pokazujući nam što ga zapravo zanima. Ipak, dok smo pričali s njegovim roditeljima zaigrao se u pijesku s igračkom utovarivačem.
"Ništa mi ovo ne može zamijeniti"
Butorcima je poljoprivreda u genima, nema dvojbe. Markova obitelj se njome bavila generacijama, Katarinin djed se bavio ovčarstvom, a poveće stado ovaca i danas drži njezin otac. Iako su nakon vjenčanja započeli život u gradu, gdje žive i danas, vratili su se poljoprivredi putujući na farmu svakoga dana iz grada. Marko ondje uglavnom provodi cijele dane, a ostatak obitelji mu se pridruži nakon što pozavršavaju školske i druge kućne obveze.
- Ovo je posao s kojim smo zamijenili poslove u gradu, ali se to iz posla transformiralo u ljubav. Sjećam se kad je kupio onih pet junica, pa bi ih otišao nahraniti. Za nešto što bi zajedno s putovanjem trajalo pola sata, njemu su trebala dva sata. Počela sam se brinuti gdje je, pa sam ga znala nazvati. On meni kaže: ‘Kate, kako ne razumiješ, donesem im sijena, onda sjednem i gledam kako jedu‘ - govori Katarina.
- Pa i sada znam otići sa psom u šetnju, u obilazak ograde i žice, i onda tako sjednem na kamen i gledam kako pasu. Netko bi mogao pomisliti: ‘Ovaj je lud‘. Tko to nije doživio, ne može razumjeti. Volim ja otići u grad, popiti kavu u kafiću, ali ništa mi ne može zamijeniti ove pašnjake - zaključuje Marko.
Osobna karta
Ime i prezime: Katarina Butorac
Dob: 36 godina
Mjesto: Gospić
Zanimanje: poljoprivrednica
Površina: 100 ha pašnjaka, 6 ha njiva
Proizvodnja: 100 goveda i 10 konja
Poslovni moto: Pretvori snove u stvarnost - obitelj, poljoprivreda, budućnost!
Komentari
0