U pokušaju da javnost uvjeri u nužnost svoje reforme ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić ovih dana neumorno ponavlja kako Vlada samo želi veće mirovine za buduće umirovljenike tako što će i dvostupašima dati dodatak od 27 posto. Preduvjet tome je da štednju iz drugog stupa prebace u prvi. Ako ne, dvije su opcije: da im mirovine padaju ili da država "iskešira" 35 do 40 milijardi kuna za dodatak do 2040. godine, a taj trošak, procjenjuje, proračun ne može podnijeti. Zašto se ministar tako brine za fiskalnu situaciju zemlje?
Kako starenje stanovništva predstavlja velik izazov za državne financije, Europska komisija posvećuje veliku pozornost izradi projekcija koje govore kako bi stvari mogle stajati za nekoliko desetljeća. Tako u nedavno objavljenom izvješću "The 2018 Aiging Report" stoji da proračunske izdatke za mirovine u idućih 50 godina namjerava smanjiti 12 zemalja Europske unije, a najviše Grčka, Hrvatska i Francuska.
Fiskalna održivost
U Grčkoj, koja trenutačno za mirovine izdvaja čak 17,3 posto BDP-a, izdaci bi trebali pasti na 10,7 posto, u Hrvatskoj s 10,6 na 6,8 posto BDP-a, a u Francuskoj s 15 na 11,7 posto. Manji proračunski izdaci za mirovine, objašnjava se u izvješću, rezultat su provedbe reformskih mjera koje uključuju povećanje dobi umirovljenja i smanjenje beneficija, a s ciljem rješavanja problema fiskalne održivosti mirovinskog sustava.
S druge strane, najveće povećanje izdataka za mirovine imat će Luksemburg (8,9 postotnih poena) i Slovenija (3,9), ali u prosjeku, 2070. godine zemlje EU trošit će u tu svrhu sličan iznos kao i danas, 11 posto BDP-a, odnosno 0,2 postotna poena manje. No, u odnosu na prosječnu plaću, mirovina će pasti u većini zemalja EU. Opet, najviše u Grčkoj gdje je i bila najveća (oko 75 posto plaće), za više od trećinu, a slijede Poljska (25,39 postotnih poena), Portugal (23,5), Španjolska (20,2), Švedska (16,5) te Hrvatska (13,9). Tako će udjel prosječne mirovine koja se financira iz javnog mirovinskog sustava u Hrvatskoj pasti s 31,6 na 17,8 posto. Iznesene broje su iz osnovnog scenarija koji se temelji na današnjim pravilima mirovinskog sustava. S obzirom na to da Hrvatska u ovom trenutku izdvaja za mirovine manje od prosjeka EU, postavlja se pitanje zašto je tako ambiciozno krenula u posao rezanja izdataka. Ili uzimanja privatne štednje iz drugog stupa.
Bazen za buduće penzionere
Projekcije Europske komisije se temelje na dokumentima koje šalje svaka od zemalja, što je prije pola godine učinilo i hrvatsko Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u suradnji s HZMO-om. U njemu stoji da nepovoljni demografski trendovi, prije svega produljenje životnog vijeka i povećanje udjela starijih u ukupnom stanovništvu, guraju troškove za mirovine prema gore, ali, unatoč tome, "postoje drugi značajni faktori koji djeluju u suprotnom smjeru".
Kao prvi razlog Ministarstvo ministra Pavića navodi početno stanje, odnosno činjenicu da je značajan udjel populacije (29,6 posto) već u mirovini i da je time smanjen bazen za buduće umirovljenje. Drugo, krajem 2020-ih većina novih umirovljenika dobivat će mirovinu iz oba stupa, čime će prosječna mirovina iz prvog stupa postupno padati, a time i javni izdaci za mirovine. Kada je riječ o udjelu mirovine iz javnih sredstava u plaći, njezin pad s 32 na 18 posto Ministarstvo objašnjava s tri razloga. To su sporiji rast mirovina od plaća, rast važnosti drugog stupa koji vodi manjim izdacima iz prvog stupa te promjena strukture umirovljenika jer će korisnici većih beneficiranih mirovina, oni koji su mirovine ostvarili po posebnim z akonima, izumirati te će ih zamijeniti korisnici nižih mirovina.
Iz brojki i argumenata koje su iznijeli Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i HZMO posve je jasno da će, ako se ništa ne promijeni, život budućih hrvatskih umirovljenika biti još mizerniji nego ovih danas. Međutim, reforma koju je predložio ministar Marko Pavić ne donosi im puno bolje, premda se ne može reći da za to nema fiskalnog prostora. No, ono što posebno zabrinjava, ona se ne bavi anomalijama sustava, nego se i dalje narušava pravednost mirovinskog sustava. Iz argumentacije koju iznosi, čini se da je Paviću najvažnija fiskalna održivost mirovinskog sustava, mnogo više nego ministru financija koji, prilično neobično, i ne sudjeluje u izradi ovih projekcija.