Predstavljanje knjige Martine Dalić “Agrokor: slom ortačkog kapitalizma” koju izdaje Jutarnji list, uživo pratite OVDJE.
Martina Dalić baš ne vjeruje u političke vrijednosti Mostova šefa Bože Petrova. To je u njenoj knjizi vidljivo gotovo iz svake rečenice gdje se Petrov spominje. Nije Petrov jedini, današnja je politička scena nakrcana amaterima, ali on se nametnuo kao jedan od glavnih protagonista Vladine intervencije u Agrokoru, s time što je u Vladu stigao s potpuno drukčijim konceptom rješenja, konceptom koji je u jednakoj mjeri šokirao i Dalić i vlasnika Agrokora Ivicu Todorića.
Mostovci su, piše Dalić, općenito, bili vrlo skeptični prema rješenjima koje su prepoznavali kao tržišno orijentirana rješenja. Primjerice, još u ranoj fazi svog političkog djelovanja Božo Petrov je u lipnju 2015. godine rekao: “Želim suverenu Hrvatsku narodnu banku koja će biti pod kontrolom Sabora, a ne država u državi”. Petrov je ovime jasno pokazao da se u ekonomskim razmišljanjima Most svrstava u onu ekonomsku struju koja se zavarava idejom da mala i otvorena hrvatska ekonomija može samostalno određivati pravila igre na tržištu ignorirajući njezinu integriranost u međunarodno tržište i općenito zanemarujući standarde suvremene tržišne ekonomije ili preporuke prevladavajuće ekonomske misli.
Dalić i Petrov prvi put su se sreli 18. listopada 2016., večer prije glasanja o povjerenju novoj Vladi čiji je Dalić član trebala postati. Međutim, prve su napetosti krenule već početkom 2017. nakon što je Dalić počela predlagati inicijalnu javnu ponudu dionica HEP-a.
Politički dogovor
“Do tada sam”, piše Dalić, “već znala, prema informaciji koju je donio jedan kolega iz Vlade, da je početkom siječnja u Metkoviću održan sastanak na kojem je zaključeno da će Most napadati politiku Vlade tako da difamira mene osobno. Što bi bio povod takvom stavu Mosta, nisam sa sigurnošću mogla dokučiti, jer ni s kim od njih nisam imala nikakvih prethodnih iskustava. Stoga sam o temi toga sastanka razgovarala s Ivicom Relkovićem i Ivanom Kovačićem. Oni su mi rekli da tome nisu prisustvovali, ali da procjenjuju kako je tako nešto moguće jer Most nije homogena stranka. Zaključila sam da bi uzrok toga mogao biti upravo u mojim ekonomskim stavovima i zagovaranju tržišno utemeljenih rješenja.”
Kada se, nakon političkog zahtjeva Bože Petrova i loših vijesti koje su objavljivale rejting agencije formirala radna skupina za rješavanje tada još potencijalnih problema u Agrokoru, Petrov je tražio da Most ima pravo izabrati svoje kandidate. Na taj način u tim su stigli Branimir Bricelj i Zoran Besak.
Iako je kasnije tijekom tzv. afere Hotmail opazila da je iz svih objavljenih mailova misteriozno uklonjeno Besakovo ime, Dalić obojici daje visoku ocjenu: “Tijekom suradnje s ovim ljudima naučila sam da Bricelj ima veliko iskustvo u međunarodnim financijama, restrukturiranju i radu u inozemstvu, a Besak u domaćem bankarstvu”. Njihovim dolaskom u tim u kojemu su na prijedlog ostalih članova Vlade već bili Tomislav Matić i Ante Ramljak iz tvrtke Texo Management (predložila ih je Dalić), te Tonči Korunić iz InterCapitala kao kandidat ministra financija Zdravka Marića. Tako je bio zaključen politički dogovor HDZ-a i Mosta o načinu na koji su koalicijski partneri odlučili da će pratiti zbivanja u Agrokoru. I tu počinju problemi.
Dalić, naime, piše: “Odgovarajući na pitanje kako država može pomoći Agrokoru, Petrov je 20. ožujka 2017. godine rekao da postoji više modela od kojih je naveo jedan koji je predstavio kao klasični in and out potez. ‘U trenutku kada vam se ruši kompletan gospodarski sustav ulazite, stabilizirate, konsolidirate tvrtku i nakon toga je dijelite, prodajete. A u tom slučaju, kada to napravite, hrvatske tvrtke mogu biti konkurentne, i ono što se može dogoditi je da upravo to ostane u hrvatskim rukama. Ali to je jedan od modela.’ U Vladi nisu bili sretni takvim prijedlogom, ali slično je Petrov rekao i na sastanku Ivici Todoriću: ‘Volio bih da razmislite da država uđe u tvrtku, a vi izađete’. Todorić je bio ozbiljno šokiran. Rekao je Petrovu direktno i otvoreno: ‘Nalazite se u temi koju ne poznajete’.”
Ono što je bio izvor potpredsjedničinog najvećeg straha - ulazak države i sve posljedične prakse čije smo posljedice mogli vidjeti u ne baš sjajnim rezultatima državnih kompanija - za Petrova je očito bila velika prednost:
“Vjerovnici, krediti koje su dali Agrokoru i čiji povrat očekuju, ugovori, tržišni odnosi - sve to, čini se, Petrova nije baš previše brinulo. Petrov je vidio državu koja dijeli i prodaje, koja dijeleći i prodajući stvara konkurentnost hrvatskih tvrtki, jer govorio je: ‘Ovu stvar možemo riješiti sami’. Sa svim tim brojnim vjerovnicima nemoguće. Zagovarao je ono što je ležalo u srcu optužbi da je Hrvatsku zarobio ortački kapitalizam, njegova najsnažnija izvorišta - državno arbitriranje i biranje pobjednika u konkurentskoj borbi.”
Dalić opisuje kako je tek naknadno shvatila da je Petrov bio puno dulje i dublje uključen u komunikaciju oko Agrokora od onoga što je otkrivao ne samo njoj već i predsjedniku Vlade. Naime, Dalić citira odlomak intervjua objavljenog u Jutarnjem listu 7. listopada 2017., gdje Petrov kaže: “Na sastanku, kada sam poslao Todoriću famoznu poruku, bili su i predstavnici dobavljača, a u njihovom društvu i taj predstavnik Sberbanka.
SMS poruke
Tko mu je u konačnici od njih prenio, nije me briga, bitno je da smo cilj ostvarili, Todorić je zatražio sastanak i tema Agrokora se otvorila… Taj svoj sastanak nisam htio isticati Plenkoviću da ga on ne bi prolongirao jer se radilo o mojoj inicijativi”. Dalić Petrovu, osim znanja kako se vodi politika u izvršnoj vlasti na više mjesta zamjera i nespremnost na političku i kolegijalnu suradnju koju je sam predložio i zahtijevao.
“Na jednom od brojnih sastanaka koji su uslijedili Petrov je stalno iznosio nečije stavove koje je čitao iz SMS poruka. Ono što je, uz pomoć SMS šalabahtera, govorio bili su financijski detalji i stavovi koje on po logici svog obrazovanja i iskustva nije mogao znati. Petrov je po struci psihijatar. Predložila sam: ako postoji netko za koga on vjeruje da posjeduje relevantne informacije, da ga pozove na naš sastanak, da ga svi možemo čuti, da svi od njegova ili njezina znanja možemo imati koristi u rješavanju ovog problema jer inače cijela metodologija rada s nezavisnim stručnjacima nema smisla. Smatrala sam, ako postoji netko bolje informiran, što sigurno postoji, neka nam dođe pomoći. Toj se argumentaciji pridružio i Tomislav Ćorić. Uslijedila je oštra rasprava u kojoj Petrov nije želio otkriti ime svog anonimnog ‘izvora’ pa smo načinili stanku.”
Martina Dalić
U vrijeme tih intenzivnih sastanaka u Vladi Dalić je, prisjeća se, neposredno prije jednog od njih Petrovu uručila u tom trenutku najsvježiju verziju zakona. Nakon što se tom sastanku pridružio predsjednik Vlade, Goran Jeras iz Zadruge za etično financiranje (koji je tu bio na poziv Mosta) prezentirao mu je Mostovo alternativno viđenje rješenja za propast Agrokora. Bilo je to, piše Dalić, u suprotnosti s metodologijom rada koju je Vlada usvojila na samom početku bavljenja problemom krize u Agrokoru.
“Podsjetimo se - na prijedlog Mosta osnovana je stručna skupina, u njoj su participirali stručnjaci koje je Most predložio. I sada smo bili suočeni s nekim trećim Mostovim ekspertima. Ne mogu reći da sam takvim razvojem događaja bila baš sasvim iznenađena. Već smo i u drugim pitanjima vidjeli Mostove zaokrete. Naime, tijekom proteklih tjedana se često događalo da netko od Mostovih ljudi koji su dolazili na sastanke daje komentare, prijedloge i ideje, kao da nikakvih prethodnih sastanaka i zaključaka nije bilo.”
Jeras je tada održao prezentaciju koja je obrađivala različite teme, bilo je tu i savjeta što bi po Jerasovom mišljenju predsjednik Vlade trebao činiti, a nekoliko slideova je govorilo o iskustvu jednog švicarskog trgovačkog lanca. O tom prijedlogu Dalić piše: “Po toj ideji Konzum su trebali preuzeti dobavljači i zaklade kroz koje bi se građani dobrovoljnim uplatama novca uključili u financiranje i spašavanje Konzuma. Jeras je smatrao da će građani oduševljeno poletjeti dati svoj novac za spas Todorićeva carstva”.
Privatni fond
Potpuna prekretnica u odnosima s Mostom, koji su po svemu što kazuje Dalić bili daleko od idiličnih, dogodila se nakon što je Most napustio Vladu. Posebnu intenzivnu javnu raspravu izazivala je, piše Dalić, uloga Knighthead Capital Managementa u dizajniranju i organiziranju kredita po roll up modelu.
“Na ovoj je temi Most počeo graditi svoje oporbene kritike procesa kako bi pokušao opravdati tezu da je sve pošlo ukrivo nakon njihova odlaska iz koalicije. Božo Petrov je tako 26. listopada 2017. zagrmio: ‘Činjenica da ovaj ugovor pokazuje da je jedan privatni fond iznad Vlade, iznad institucija države Hrvatske, govori da Vlada snosi odgovornost za takvo stanje, te da predsjednik Vlade i Vlada moraju dati ostavke’. Sve velike riječi je uključio Petrov u ovu rečenicu, a jedino o čemu se radilo jest da su privatni vjerovnici podržali oporavak kompanije nad kojom se de facto provodio stečajni postupak, čime su podržali vrijednost budućeg poslovanja Agrokora iz kojeg su očekivali naplatu dugova. Podržali su vjerovnici tako očuvanje stabilnosti hrvatske ekonomije i sumnjam da su imali osjećaj da se stavljaju iznad Vlade. Međutim, s tim oporbena politika nije bila zadovoljna.
Zaboravio je i potpuno ignorirao Petrov sudske odluke o pitanjima vezanim uz ovaj kredit. Činjenica da proces nadzire sud, a ne Vlada njegovu politiku jednostavno nije zanimala, nije se uklapala u željenu konstrukciju.”
