Vidim budućnost u poljoprivredi i tu viziju želim prenijeti na svoje dvoje djece. Želim ih naučiti da je poljoprivreda pošten posao kojim se isplati baviti - govori Marin Piškorić, mladi poljoprivrednik iz Svetog Ivana Žabnog koji je 2022. godine OPG preuzeo od oca. Osim što sami proizvode kukuruz, ječam i pšenicu, dodatni izvor prihoda donose im razne usluge u ratarstvu koje obavljaju za druge poljoprivrednike. Zarada od ratarstva mogla bi biti dovoljna za život, no ne i za stalno unapređivanje koje je danas nužno.
- Više nije dovoljno samo imati zemljište jer iz godine u godinu treba modernizirati mehanizaciju. Takvi su trendovi: ako se želiš baviti poljoprivredom i živjeti od toga, moraš pratiti nove tehnologije i stalno ulagati - objašnjava Piškorić, koji je zbog toga počeo i s konzervacijskom obradom tla, metodom obrade tla u kojoj se ne koristi plug. To je novitet u Hrvatskoj i među prvima u svom kraju odlučio se isprobati ga, a rezultate će vidjeti u žetvi sjetve u srpnju i nakon berbe kukuruza na jesen.
Rezultati su i dosad bili iznimno dobri - njihov je prinos kukuruza bio oko 14 tona po hektaru, a pšenice oko 7,5 tona po hektaru, što je za područje u kojem živi rekordni rezultat. Brdoviti teren je težak za obradu, a uz to se u nizinama skuplja voda koja se slijeva s brda.
Njegovi se roditelji više od 30 godina intenzivno bave poljoprivredom. Ranije su imali farmu krava, no to je postalo neisplativo i kronično im je nedostajalo radne snage. Marin je nastavio baviti se poljoprivredom, ali ovaj put ratarstvom. Od početnih 60 hektara poljoprivredne površine, Piškorić je postupno došao do današnjih 150 hektara. U mjestu u kojem živi nema puno zemljišta pa sa strojevima putuje u desetak sela u kojima obrađuje zemlju.
Marin je posebno strastven po pitanju okrupnjavanja zemljišta i obnavljanja onog zapuštenog. Svake godine pokušava kupiti od 10 do 15 novih hektara, najbolje u blizini postojećih parcela jer se, ističe, na velikim površinama radi lakše i brže.
- Kupili smo i više od 10 hektara zemljišta koje je bilo zapušteno. Bilo je jeftinije, ali smo se jako namučili da ga očistimo i pretvorimo u poljoprivredno zemljište. Kupili smo čak i bager kojim čupamo panjeve jer se stvarno trudim da niti jedan kvadrat koji obrađujemo ne bude zapušten - govori Marin Piškorić.
Kada ljudi odustanu od zemljišta ili se pak presele u inozemstvo pa ne vode brigu o njemu, ono u samo nekoliko godina zaraste. Osim toga, mnogi su bili prisiljeni odustati od poljoprivrede jer im divljač, koja se prekomjerno razmnožila, jednostavno stvara prevelike štete. Imigracijom jelena pojavila su se velika krda koja se probijaju kroz električne pastire i hrane se njihovim kukuruzom.
Trenutačno su pšenica i ječam u fazi vlatanja, što znači da biljka probija klas i počinje cvatnja, dok su kukuruz počeli sijati prije desetak dana pa uskoro očekuju njegovo klijanje i nicanje. Sljedeći korak je zaštita herbicidima - pšenica se štiti u tri navrata, a sada (u fazi cvatnje) na redu je ona posljednja, treća zaštita. U srpnju slijedi žetva pšenice te baliranje i odvoz slame, a nakon toga silaža. Period od sredine kolovoza do sredine rujna je zbog toga jako zahtjevan. Na kraju kreće berba kukuruza, koja traje mjesec i pol do dva - za sebe i druge beru ga na oko tisuću hektara.
Osim Marina, u poslu sudjeluju mama, tata i supruga, u pomoć mu uskaču šogor i prijatelji, a uz to trenutačno zapošljava i dva sezonska radnika. Nabavili su i svu potrebnu mehanizaciju - četiri traktora, dva kombajna, plugove, rotodrljače, sijačicu za kukuruz, malčer, balirku, tanjurače... Trenutačno im po pitanju mehanizacije baš ništa ne nedostaje pa se ni u jednom poslu ne moraju oslanjati na vanjske usluge. Jedino što će kroz godine morati modernizirati i obnavljati strojeve te kupovati nove.
Iako strojevi olakšavaju obavljanje radnih zadataka, poljoprivreda je i dalje mukotrpan posao.
- Nekad radimo i više od 14,15 sati. Tata i ja smo na jesen po cijele dane na polju, u kombajnu. Jednostavno se moraš boriti i raditi, nema ništa od sjedenja i čekanja potpora. Ima proizvođača koji samo od njih žive, ali ja ne želim tako raditi - ističe Marin, kojemu dan počinje prije šest ujutro, a za vrijeme silaže zna spavati samo nekoliko sati kako bi sve stigao, a i uvijek se nešto pokvari pa treba odmah reagirati. Nikad mira jer, kaže, tako je to u poljoprivredi.
Od siječnja do ožujka slijedi mirniji period u kojem se uspije bolje odmoriti, ali i tada ima posla u garaži kako bi se pripremili za sljedeću sezonu. Motivaciju crpi iz ljubavi prema strojevima, poljoprivrednim kulturama i zemljištu. Marin Piškorić smatra da bi se upravo mladim poljoprivrednicima država trebala više posvetiti i poticati ih da se nastave baviti ovim teškim i nepredvidivim poslom.
- Ljudi su umorni pa nemaju snage ni prosvjedovati. Ne mislim da će broj OPG-ova s godinama rasti: naši proizvodi su prejeftini, preprodavači zarađuju puno više s puno manje truda, repromaterijal je skup, potpora je premalo, a ne možemo ni biti sigurni da ćemo ih dobiti - govori Marin. Mali proizvođači bi, dodaje, trebali biti prioritet, umjesto da se često na natječajima spontano favoriziraju veće kompanije koje imaju više zaposlenika pa im je i jednostavnije proći kroz cijeli proces natječaja.
Planova u OPG-u Marina Piškorića ne manjka. U sljedećih deset godina želio bi dodatno povećati površinu obradivog zemljišta, izbetonirati cijeli dvor, sagraditi još jednu garažu za strojeve, modernizirati mehanizaciju i nastaviti pratiti trendove, a posebno bi ga obradovalo kada bi uspjeli sagraditi veliki silos i vagu za žitarice.
- To je plan pa što dragi Bog da. I Njega se tu nešto pita - zaključuje.
Komentari
0