Otkako je izbila pandemija poslodavci su svako malo u fokusu javnosti - zbog zatvaranja dijelova gospodarstva i državnih mjera potpore, raznih internih sukoba, rada na daljinu i izmjene Zakona o radu ili, pak, zbog astronomskih dugova zdravstva. U posljednje vrijeme glasni su oko zahtjeva da se barem 50 posto novca dostupnog državi iz fondova EU, što je u idućih deset godina oko 24 milijarde eura, usmjeri izravno za potporu privatnim investicijama. O tome smo razgovarali s Mihaelom Furjanom, predsjednikom Uprave Plive i predsjednikom Hrvatske udruge poslodavaca.
Je li prošla kriza HUP-a? Izbori novog vodstva bili su po 'najvišim demokratskim standardima', rečeno je, kao da je u pitanju politička stranka i kao da je dosad sve bilo po diktatu.
- Ne bih to nazvao krizom. Moje je mišljenje da se HUP malo uspavao posljednjih godina. Izbori u HUP-u uvijek su bili legalni i legitimni, ali sada smo prvi put imali velik broj kandidata za Izvršni odbor, što je značajno za uključiviji i transparentniji način rada. Prije je bilo uobičajeno da se savjetovanje i dogovaranje o kandidatima provede unaprijed, što je zahtijevalo puno koordinacije, i to se potvrdilo na Vijeću članica. Sa zadnjim izborima i promjenama, HUP je dobio dodatnu energiju, više se članica angažiralo izravno.
Hoćete li mijenjati komplicirani sustav članarina?
- O tome ćemo svakako razgovarati uz ostale prioritete, kojih je mnogo. Pravedan sustav članarine je važan za HUP, a članice moraju biti zadovoljne onim što dobivaju u odnosu na uloženo.
Nedavno su udrugu napustili Adris, Fortenova, Orbico i još neki, a spominjao se i taj argument. Jeste li si postavili pitanje o razlozima njihova odlaska?
- Znamo razloge, ali ne mislimo da ih treba komentirati. Želimo im sve najbolje, a uvjereni smo da će se neki od njih u budućnosti vratiti.
Jeste li što naučili od nove poduzetničke udruge, nastale u vrijeme izbijanja pandemije, Glasa poduzetnika? Hoćete li surađivati?
- Respektiramo to što su postigli i okupili značajan broj mikro i malih poduzetnika, posebno u segmentima koji su bili na najvećem udaru koronakrize. Neka su nam vrsta konkurencije. Imamo slične ciljeve, da poduzetništvo ima bolje uvjete poslovanja. Surađujemo s cijelim nizom udruga, pa ne vidim problem ni u suradnji s UGP-om.
Kao interesnoj udruzi, glavna lobistička meta vam je Vlada. Jeste li se već susreli s premijerom?
- Zasad nisam. Zajednički nam je cilj jače gospodarstvo i razgovarat ćemo kako to postići. HUP želi da se smanje opterećenje rada i parafiskalni nameti, iako treba priznati da je na tome učinjeno mnogo posljednjih godina. Želimo također da se smanji birokracija, ubrzaju sudske odluke, uspostavi održiv zdravstveni sustav i efikasno obrazovanje koji će pomoći gospodarstvu. Privatni sektor zapošljava oko 1,2 milijuna ljudi, znači tri od četiri zaposlena rade u privatnom sektoru, on stvara gotovo 100 posto izvoza, stvara više od 70 posto BDP-i vuče cijelu zemlju naprijed. Zato sada, kad razgovaramo o nacrtu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, HUP traži da se 50 posto dostupnog novca usmjeri u privatni sektor. Ako Vlada želi učiniti Hrvatsku konkurentnijom, ako želi više zaposlenih, onda treba podržati privatni sektor.
Ministar gospodarstva Tomislav Ćorić najavio je da će se u privatni sektor usmjeriti 'što je više moguće' iz NPOO-a.
- Prilikom razgovora on se načelno složio s nama. Nismo vidjeli nacrt NPOO-a, nego samo neke dijelove, no smatramo važnim da se omogući što veća izravna potpora za privatne investicije jer realni sektor ima znatno bolje povrate na investirano i daleko veću zapošljivost. Hrvatskom gospodarstvu potrebni su digitalizacija, tehnološka modernizacija i energetska učinkovitost, a efekt će biti puno veći ako se ulaže i u privatne projekte, ne samo javne. Nije sporno da će izvođači za neke javne investicije biti kompanije iz privatnog sektora, ali veliki infrastrukturni projekti vjerojatno neće biti dovoljan pokretač oporavka.
A reforme koje treba provesti?
- Mi apsolutno podržavamo reforme, ali čuli smo, primjerice, da je dio nacrta NPOO-a da se izgradi Trg pravde u Zagrebu. Nije sporno da trebamo reformu pravosuđa, ali to znači da ono treba biti efikasnije, a nove zgrade nisu ključne. Potrebna im je digitalizacija. Nismo ni protiv financiranja gradnje ili modernizacije željezničkih pruga, ali moramo vidjeti koje će nam donijeti stvarnu korist. Je li neka lokalna pruga bez putnika i tereta prioritet? Treba propitati projekte. Nismo mi ni protiv gradnje infrastrukture u Slavoniji, ali tamo ljudi trebaju živjeti i raditi, treba osigurati posao, a iz povećanih davanja bit će jednostavnije financirati infrastrukturu. U Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. stoji da u Hrvatskoj trebamo stvoriti 200 tisuća radnih mjesta. Hoćemo li to u javnom sektoru, gdje je sada 350 tisuća ljudi, pa da ih bude 550 tisuća? Naš stav je da trebamo zapošljavati u realnom sektoru, gdje danas radi 1,2 milijuna. Posljedica će biti veći kapacitet za plaćanje poreza i doprinosa, a time ćemo riješiti i neke strukturne probleme.
Kako funkcioniraju odnosi HUP-a sa sindikatima? Traju konzultacije o izmjenama Zakona o radu, ali čini se da zapinje.
- Mnogi govore o sukobu rada i kapitala, a ja mislim da je to priča iz 19. stoljeća. Danas je nužno razgovarati sa sindikatima o reformama. Nema uspješnih kompanija bez zadovoljnih, motiviranih, dobro plaćenih radnika. HUP aktivno sudjeluje u konzultacijama oko ZOR-a. Djelomično se u izmjene ide zbog potreba koje su se vidjele tijekom pandemije. Zakon ne predviđa različite načine rada koji su danas mogući, kao što je rad na daljinu. Tu ne vidim da postoje velika odstupanja između poslodavaca i sindikata. U budućnosti će i konkurentska prednost poslodavca biti u tome da će moći omogućiti zaposlenima rad u uredu, od kuće ili negdje drugdje.
Zašto je HUP-u važna fleksibilizacija ugovora o radu na neodređeno koju tražite?
- U Hrvatskoj je velik dio novog zapošljavanja na određeno, a postoji puno razloga zašto je tako. To je problem i nije dugoročno dobro za zaposlenike jer nemaju sigurnost i ne mogu ostvarivati neka prava, a ni za poslodavce koji su time izloženi nesigurnosti. Nefleksibilnost ugovora o radu na neodređeno posebno se vidi kad je poslodavac u poteškoćama i kada treba smanjiti broj radnika. Ako se to ne rješava na vrijeme, poslodavac ulazi u još veće probleme. Potrebno je naći ravnotežu između interesa poslodavaca i zaposlenih, osmisliti pametan sustav koji će dugoročno omogućiti još veću zaposlenost. Dio poslodavaca institut rada na određeno koristi i zato što probni rad nije dovoljno dobro definiran kod ugovora na neodređeno.