Nakon što su u javnost izašli e-mailovi ministrice gospodarstva Martine Dalić iz kojih se vide dogovori s odvjetnicima i konzultantima koji su radili na Lex Agrokoru, postavlja se pitanje koji je izvor tih mailova.
Iako nije nemoguće da je neka osoba bila uključena u prepisku, no da je bila nevidljivi primatelj, radi se o najmanje vjerojatnoj opciji. Kratki pregled osoba uključenih u razgovore - od konzultanata, odvjetnika i osnivača etičke banke - pokazuje da je samo jedna osoba prisutna, kao primatelj ili pošiljatelj, u svim mailovima, a to je sama ministrica Dalić.
Ukradeni podaci?
Kako je teško vjerovati da je Dalić sama učinila svoje e-mailove dostupne medijima, najvjerojatnije se radi o trećoj osobi koja je imala pristup njenim e-mailovima - nekome kome je Dalić sama dopustila pristup ili nekome tko je uspio ‘hakirati’ njen e-mail račun.
Mogućnost da se netko sjeo za kompjuter i pogađao njezinu šifru je gotovo zanemariva, tvrdi sigurnosni stručnjak Leon Juranić iz tvrtke DefenseCode. Iako nerado spekulira, napominje da je moguće da je netko provalio u njezin e-mail račun.
Dijelom je sporna i činjenica da je Dalić potencijalno osjetljive informacije dijelila putem svojeg privatnog e-maila - zbog iste se situacije u problemima našla američka senatorica Hillary Clinton, što je dijelom sigurno utjecalo i na njen rezultat na američkim predsjedničkim izborima.
Privatni e-mail
Činjenica da je slala e-mailove sa svojeg privatnog računa, umjesto sa službenog računa Vlade, na nju prebacuje odgovornost za sigurnost podataka. Iako su, tvrdi nam Juranić, u praksi javni e-mail servisi jednako sigurni kao i poslovni i službeni, no odgovornost za sigurnost podataka službenih e-mailova snosi službeno osoblje, dok je Dalić sama odgovorna za zaštitu svojih privatnih računa.
Prema Juraniću, nije lako hakirati nečiji e-mail, ali je moguće ako osoba ima dovoljno informatičkog znanja ili dovoljno novca za platiti stručnjaka koji je voljan prekršiti zakon. Cijenu takvog stručnjaka možda bi mogao platiti i medij koji je e-mailove objavio, no postoje i druga, logičnija objašnjenja.
Posrnuli bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić i sam je u svojim blogovima najavljivao kako će ‘se sve otkriti’ i često je spominjao e-mailove od Dalić, a moguće je da je mislio i upravo na ovakav razvoj događaja. Radi se o osobi koja sigurno raspolaže poznanstvima i sredstvima koja bi mogla dovesti do hakiranja nečijeg maila, no u ovoj je verziji priče najmanje logičan odabir medija kojem su e-mailovi proslijeđeni - kada bi ih Todorić posjedovao, najvjerojatnije bi ih poslao svim medijima.
Tko ima pristup?
No, osim same Martine Dalić postoje osobe za koje se sa sigurnošću zna da su imale pristup njezinom e-mailu - dužnosnici Sigurnosno-obavještajne agencije, koji su po nalogu premijera Andreja Plenkovića pregledali sve njezine privatne i službene mailove iz tog perioda - zbog Todorićevih optužbi da je Dalić slala prijetnje njemu osobno i članovima uprave Agrokora.
Nije poznato koliko je djelatnika SOA-e imalo pristup njenim e-mailovima, no početkom listopada, nakon što su SOA i Zavod za informacijsku sigurnost završili pregled njenih mailova, zaključak je samo bio kako nisu pronađene nikakve prijetnje. Ironično, Plenković je nalog SOA-i izdao na zahtjev same Martine Dalić.
“Po zahtjevu predsjednika Vlade nadležna državna tijela zadužena za zaštitu sigurnosti informacijskih sustava pregledala su sve službene poslužitelje i službene korisničke račune potpredsjednice Vlade, osobne komunikacijske uređaje s privatnom e-mail korespondencijom potpredsjednice Vlade te dostupnu komunikaciju na stranim davateljima e-mail usluga”, objavljeno je tada iz Vlade.
Je li hakirano?
U isto vrijeme - dakle u listopadu prošle godine - djelatnici SOA-e i Zavoda za informacijsku sigurnost provjerili su je li došlo do hakiranja elektroničke pošte Martine Dalić, no tada su tvrdili kako do provale u sustav nije došlo.
Kako je provjera telekomunikacijskih uređaja i elektroničke pošte članova Vlade redovita zadaća djelatnika SOA-e, ukoliko je sada došlo do hakiranja njezinog računa, može se očekivati da će odgovorne službe vrlo brzo to i potvrditi. No, manje je vjerojatno da će otkriti i tko je to učinio.
“Osoba se uvijek može sakriti - preko proxy servera ili preko TOR browsera - anonimnog browsera”, rekao nam je Juranić. “S tim imaju problema i NSA i velike tajne službe. Ako je koristio tako nešto, šanse za hvatanje su minimalne.”