Još prošle godine, kada su pisali o malim europskim ekonomijama, analitičari tima Svjetske banke zabavljeni projektom Doing Business zaključili su kako je Prag u tom društvu jedini glavni grad koji kvalitetom poslovnog okruženja nadrasta ostale gradove u svojoj državi. Nasuprot Pragu, Bratislava, Lisabon i Zagreb zaostaju za manjim gradovima u svojim državama. Zaključak je bio da se manje sredine jednostavnije prilagođavaju potrebama biznisa, a manja konkurencija smanjuje koruptivni pritisak. Iz zagrebačkog kuta to se može čitati na tisuću načina, ali na kraju odgovor na pitanje zašto je tako svodi se na jedan - Zagreb je klijentelistički grad. Poslovi i lokacije čuvaju se za uzak krug partnera i s njima povezanih ulagača.
Doing Business vjerojatno je najčešće citirana publikacija. Ponekad zato što je poredak na ljestvici u neskladu s uobičajenom percepcijom pojedine države. Makedonija je već nekoliko godina daleko iznad Hrvatske, ove je godine deseta na ljestvici (Hrvatska je 58.), što je stavlja iznad Švedske, Australije, Kanade Njemačke... Ključ je u ritmu reformi. Vrh ljestvice osvajaju najbrži reformatori, ili oni koji su doista uklonili gotovo sve birokratske prepreke, zemlje poput Novog Zelanda, Singapura, Hong Konga, Koreje, Norveške, pa i polako padajućeg SAD-a.... Ritam je promjenjiv iz godine u godinu. Što iz tog ritma možemo iščitati o Hrvatskoj.
Na ljestvici za 2008. godinu, na vrhuncu ”zlatnog razdoblja” (ljestvice nose oznaku godine koja dolazi), Hrvatska je bila značajno niže nego danas (97), ali bila je u klubu 10 država najbržih reformatora. Tada smo uvodili značajne korake u olakšavanju poslovnog starta, registracije vlasništva, dostupnosti kredita i zatvaranja biznisa. Godinu dana kasnije ispali smo s ljestvice ”najboljih reformatora” i završili deset mjesta niže (107), ali s uvrštene dodatne četiri zemlje na ljestvici (što se na kraju i ne pokazuje presudnim, jer Srbija je već 2008. bila 86., Makedonija 75,. Slovenija 55, mjesto ispred Češke, Rumunjska 48, a Bugarska 46, Slovačka 32, Latvija 22, Gruzija 18, Estonija 17, kao “kraljica tranzicije”.
Hrvatsku su te dobre 2007. godine prvi reformski koraci doveli u krug top deset, ali zaleđenima su ostale ključne točke poput zapošljavanja, zaštite investitora i provedbe sklopljenih ugovora (pravosuđe), zbog čega je ostala nisko na ljestvici. Godinu dana kasnije i deset mjesta niže, Hrvatska se ipak popravlja, skraćuju se procesi izdavanja građevinskih dozvola, a značajno je olakšano i međunarodno trgovanje (jedini kriterij gdje proteklih godina stabilno držimo prvo mjesto). Pretpostavimo li da su reforme napravljene godinu dana ranije preživjele (jesu), ipak su dodane dvije nove. Pali smo na ljestvici jer smo usporili ritam. Druge zemlje bile su brže, a neke od njih vjerojatno ni danas ne želimo slijediti u njihovim politikama - na ljestvici top 10 reformatora 2009. bili su redom - Azerbajdžan, Albanija, Kirgistan, Bjelorusija, Senegal, Burkina Faso, Bocvana, Kolumbija, Dominikanska Republika i Egipat. Uglavnom, po kriteriju pokretanja biznisa tada je Hrvatska bila 117., po komplikacijama oko građevinskih dozvola 163., po težini zapošljavanja 146., po registraciji vlasništva 109., lakoći dobivanja kredita 68., zaštiti investitora 126., naplati poreza 33., prekograničnom trgovanju 97., pridržavanju ugovora 44., a po zatvaranju biznisa 79. Ne treba zaboraviti da je 2009. Hrvatskoj bila posljednja u nizu “dobrih godina”.
Izbore 2011. godine, prve nakon udara krize i dramatičnog uzmaka premijera Ive Sanadera, dočekali smo s izdanjem Doing Business 2012. gdje je Hrvatska bila 80 na ljestvici (znači bolja nego uoči krize, ali mjesto niže nego 2011.). Kao jedina pozitivna reforma navodi se uvođenje Hrvatskog registra obaveza po kreditima (HROK), privatnog servisa koji bankama omogućava razmjenu podataka o kvaliteti dužnika. Po kriteriju pokretanja biznisa popeli smo se na 67. poziciju, po izdavanju građevinskih dozvola na 143., po registraciji vlasništva na 102. Dostupnost kredita i dalje je rasla (43.), pravosuđe je ostalo loše (zaštita investitora 103.), već poboljšana provedba ugovora spustila se na 48. poziciju. Na ljestvici se pojavio i novi kriterij, rješavanje insolventnosti, gdje se Hrvatska našla na 94. mjestu na ljestvici od 183 države.
Gdje smo bili kada je otišao Zoran Milanović?
Doing Business 2017. Hrvatsku smješta na 43. mjesto ljestvice (Bugarska je 39., Slovenija 30., Rumunjska 36., Bjelorusija 37., Češka 27., Estonija 12., sve ex-YU republike osim Slovenije su iza nas, ali Srbija je te godine šesta na ljestvici top 10 reformatora). Ljestvica sada ima 190 država. Hrvatskoj se kao minus navodi povećanje naknada javnih bilježnika prilikom pokretanja biznisa i novo kompliciranje ionako složenog poreznog sustava. Plus je jačanje zaštite manjinskih dioničara. Po kriteriju poslovnog starta smo 95., procedure izdavanja građevinskih dozvola i dalje su komplicirane (128.), upis vlasništva je jednostavniji (62.), zaštita manjinskih dioničara gotovo solidna (27.), po naplati i poreznom sustavu Hrvatska je 49., ali po međunarodnoj trgovini je već na prvom mjestu. Granice su pale. Provođenje ugovora je više nego solidno (7). Problemi s plaćanjem unutar sustava još su osjetni (54).
Andrej Plenković stigao je nakon zbunjujuće kratkotrajne pauze i egzotičnog pokušaja sastavljanja vlade s autsajderima. Trojac Orešković-Karamarko-Petrov nije imao previše vremena za akciju. Doing Business 2018. Hrvatsku ipak spušta na 51. mjesto ljestvice, dok Srbija odskače na 43. (s 47. godinu dana ranije), Makedonija je 11. (mjesto niže nego lani, ali i dalje ispred Estonije). Slovenija je na solidnoj 30. poziciji. Zamjerka Hrvatskoj je podizanje cijene građevinskih dozvola (administrativne naknade), plus je smanjivanje cijene za upis vlasništva. Po startu biznisa Hrvatska je 87., po građevinskim dozvolama 127., po upisu vlasništva 59., Zadužiti se je nešto teže nego ranije (77.), zaštita manjinskih dioničara je nešto slabija (29.), po otvorenosti međunarodnoj trgovini i dalje smo na prvom mjestu, po primjeni ugovora 23., a problemi s naplatom rastu (60.). Agrokor se ne spominje.
U sljedeću godinu ulazimo s upravo objavljenim izvještajem Doing Business 2019. Hrvatska je sedam mjesta niže na ljestvici nego prošle godine. Makedonija je ponovo 10., Estonija 16., Slovenija 40., Kosovo 44., Srbija 48., Crna Gora 50. Na ljestvici top 10 reformatora iz Europe je samo euroazijski Azerbajdžan (četvrti, po svim kriterijima osim pokretanja biznisa i provedbe ugovora) i jednako tako manjinski europska Turska (deveta, podiže ju sve osim upisa vlasništva, uvođenja elektrike i zaštite manjinskih ulagača). Troma Hrvatska zaradila je jedan plus na digitalizaciji zemljišnih knjiga što je upis vlasništva učinilo jednostavnijim. Hrvatski pad temelji se na birokratiziranom pokretanju biznisa (123.), vremenski zahtjevnom procesu dobivanja građevinskih dozvola (159.), dobiti kredit je teže (85.), zaštita manjinskih investitora je u padu (38.), provedba ugovora nešto lošija nego lani (25), problemi s naplatom su više-manje jednaki (59).
Pristupni pregovori s EU otvoreni su 3. listopada 2005., od svih novih članica Hrvatske je pregovarala najdulje - pet godina i devet mjeseci. To je ujedno Hrvatskoj bio i jedini uvjerljivi motiv za reforme. Proveli smo one bez kojih ne bismo mogli usvojiti Pravnu stečevinu EU (Acquis Communautaire). Gledano iz tog kuta, dugotrajnost se pokazala korisnom. Ulazak u proceduru uvođenja eura zato bi mogao biti od pomoći.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
