Izvješća o poslovanju državnih tvrtki nosit će pečat 'strogo povjerljivo'

Od 1. studenoga ove godine na snagu je stupila nova Uputa za izradu i dostavu planova i izvještaja o poslovanju trgovačkih društava i pravnih osoba koji čine državnu imovinu, koja obvezuje državne tvrtke na izradu kvartalnih, a ne samo godišnjih izvješća te na izradu niza drugih poslovnih dokumenata.

I bila bi to izvanredna vijest za javnu transparentnost rada državnih kompanija da se nije ostalo pri stavu da se ne mijenja članak 12. stavak 4. Zakona o državnoj imovini, kojim se određuje da ta izvješća neće biti javno dostupna.

U prethodna tri zakonska stavka se, naime, navodi kako će Vlada donositi odluku o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te da će one dostavljati kvartalni financijski izvještaj, godišnji plan, godišnji izvještaj, srednjoročni plan, srednjoročni izvještaj te prema potrebi i druge dokumente koji su propisani posebnim propisom.

Javna transparentnost

Jednako tako će izvještaje morati dostavljati i tvrtke kojima upravlja Centar za prodaju i restrukturiranje (CERP), a koje nisu na popisu tvrtki od posebnog interesa.

Kako bi se podebljalo slovo zakona, u novoj se uputi navodi da će “primatelji poduzeti sve mjere kako bi se osigurala tajnost i povjerljivost svih podataka, dokumentacije i saznanja pribavljenih na temelju i u skladu s ovom uputom (‘povjerljive informacije’)” te da će “primatelji poduzeti mjere kojima će osigurati da svi sudionici procesa planiranja i izvještavanja na temelju i u skladu s ovom uputom čuvaju u tajnosti te tretiraju kao strogo povjerljive informacije pribavljene na temelju i u skladu s ovom uputom, sukladno obvezi samog primatelja”.

Te državne institucije su Ministarstvo državne imovine s novim ministrom Marijem Banožićem, Ministarstvo financija i CERP, i upravo one će javnost štititi od po javno zdravlje opasnih informacija koje se mogu naći u tim poslovnim izvješćima. Dakle, iako su u Ministarstvu državne imovine napravili korak naprijed, jer će ipak ubuduće državne kompanije morati ažurnije, detaljnije i učestalije dostavljati podatke resornim tijelima o svom poslovanju, Vlada Andreja Plenkovića nije se usudila otići korak dalje i kada je u pitanju javna transparentnost tih informacija. Štoviše, označili su ih kao “strogo povjerljive”.

Na ovome mjestu treba reći kako sve kompanije u Hrvatskoj, i privatne i državne, i male i velike, moraju do 30. lipnja tekuće godine Financijskoj agenciji dostaviti financijsko izvješće za prethodnu godinu. Ta financijska izvješća uglavnom daju glavne brojke: visinu i strukturu prihoda i rashoda, račun dobiti i gubitka te stanje aktive i pasive tvrtke. Tvrtke koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi, pak, moraju takva izvješća javno objaviti na burzi svaka tri mjeseca, dakle na kvartalnoj razini, a pritom moraju burzi dostavljati i svaku informaciju koja bi mogla biti “cjenovno osjetljiva” za dionicu pojedine tvrtke.

Državne kompanije od posebnog interesa, dakle, kao i sve druge državne tvrtke, imaju i dalje samo obvezu javnog objavljivanja godišnjeg izvješća, i to putem dostave Financijskoj agenciji do 30. lipnja. U Ministarstvu državne imovine rekli su nam kako je “novom uputom poboljšan proces planiranja i izvještavanja te su ostvarene pretpostavke da se vlasniku omogući efikasniji uvid u poslovanje i praćenje ostvarenja planova kompanija”.

“Ministarstvo će i nadalje raditi na poboljšanju korporativnog upravljanja u pravnim osobama od posebnog interesa te će i dalje transparentno predstavljati njihov rad i rezultate”, poručili su iz Ministarstva, ali uz napomenu kako “trenutno nisu u pripremi izmjene i dopune Zakona o upravljanju državnom imovinom”. Odnosno, ništa od toga da javnost, eto, dobije na uvid kvartalne izvještaje tih kompanija, što bi bilo logično kada će se već ta izvješća izrađivati. A tek u tom slučaju moglo bi se reći kako će doći do povećanja poslovanja transparentnosti poslovanja javnih poduzeća.

Ako već javnost ima uvid u kvartalne izvještaje svih privatnih tvrtki koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi (zato se kompanije izlistane na burzama na Zapadu i nazivaju “javne tvrtke”), onda bi valjda minimum minimuma bio da porezni obveznici imaju pravo na uvid u kvartalna izvješća svih državnih tvrtki, pogotovo onih koje su od “posebnog interesa”.

Apsurd vrijedan javnog bilježenja

Naravno da ta javno dostupna kvartalna izvješća, kao i ona godišnja koja se već javno objavljuju, ne bi trebala sadržavati informacije koje bi sadržavale “sigurnosnu” komponentu, ali struktura prihoda i rashoda, račun dobiti i gubitka, aktiva i pasiva tih tvrtki doista ne bi trebale nositi oznaku “strogo povjerljivo”. A dužnosnici Ministarstva državne imovine, Ministarstva financija i CERP-a ne bi se trebali nepotrebno znojiti prilikom “poduzimanja svih mjera kako bi se osigurala tajnost i povjerljivost svih podataka”.

Jer, ti se podaci tada ustvari taje vlasnicima tih tvrtki - poreznim obveznicima, a to je apsurd vrijedan javnog bilježenja. Sa štovanjem.