Od 1. studenoga ove godine na snagu je stupila nova Uputa za izradu i dostavu planova i izvještaja o poslovanju trgovačkih društava i pravnih osoba koji čine državnu imovinu, koja obvezuje državne tvrtke na izradu kvartalnih, a ne samo godišnjih izvješća te na izradu niza drugih poslovnih dokumenata.
I bila bi to izvanredna vijest za javnu transparentnost rada državnih kompanija da se nije ostalo pri stavu da se ne mijenja članak 12. stavak 4. Zakona o državnoj imovini, kojim se određuje da ta izvješća neće biti javno dostupna.
U prethodna tri zakonska stavka se, naime, navodi kako će Vlada donositi odluku o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te da će one dostavljati kvartalni financijski izvještaj, godišnji plan, godišnji izvještaj, srednjoročni plan, srednjoročni izvještaj te prema potrebi i druge dokumente koji su propisani posebnim propisom.
Javna transparentnost
Jednako tako će izvještaje morati dostavljati i tvrtke kojima upravlja Centar za prodaju i restrukturiranje (CERP), a koje nisu na popisu tvrtki od posebnog interesa.
Kako bi se podebljalo slovo zakona, u novoj se uputi navodi da će “primatelji poduzeti sve mjere kako bi se osigurala tajnost i povjerljivost svih podataka, dokumentacije i saznanja pribavljenih na temelju i u skladu s ovom uputom (‘povjerljive informacije’)” te da će “primatelji poduzeti mjere kojima će osigurati da svi sudionici procesa planiranja i izvještavanja na temelju i u skladu s ovom uputom čuvaju u tajnosti te tretiraju kao strogo povjerljive informacije pribavljene na temelju i u skladu s ovom uputom, sukladno obvezi samog primatelja”.
Te državne institucije su Ministarstvo državne imovine s novim ministrom Marijem Banožićem, Ministarstvo financija i CERP, i upravo one će javnost štititi od po javno zdravlje opasnih informacija koje se mogu naći u tim poslovnim izvješćima. Dakle, iako su u Ministarstvu državne imovine napravili korak naprijed, jer će ipak ubuduće državne kompanije morati ažurnije, detaljnije i učestalije dostavljati podatke resornim tijelima o svom poslovanju, Vlada Andreja Plenkovića nije se usudila otići korak dalje i kada je u pitanju javna transparentnost tih informacija. Štoviše, označili su ih kao “strogo povjerljive”.
Na ovome mjestu treba reći kako sve kompanije u Hrvatskoj, i privatne i državne, i male i velike, moraju do 30. lipnja tekuće godine Financijskoj agenciji dostaviti financijsko izvješće za prethodnu godinu. Ta financijska izvješća uglavnom daju glavne brojke: visinu i strukturu prihoda i rashoda, račun dobiti i gubitka te stanje aktive i pasive tvrtke. Tvrtke koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi, pak, moraju takva izvješća javno objaviti na burzi svaka tri mjeseca, dakle na kvartalnoj razini, a pritom moraju burzi dostavljati i svaku informaciju koja bi mogla biti “cjenovno osjetljiva” za dionicu pojedine tvrtke.
Državne kompanije od posebnog interesa, dakle, kao i sve druge državne tvrtke, imaju i dalje samo obvezu javnog objavljivanja godišnjeg izvješća, i to putem dostave Financijskoj agenciji do 30. lipnja. U Ministarstvu državne imovine rekli su nam kako je “novom uputom poboljšan proces planiranja i izvještavanja te su ostvarene pretpostavke da se vlasniku omogući efikasniji uvid u poslovanje i praćenje ostvarenja planova kompanija”.
“Ministarstvo će i nadalje raditi na poboljšanju korporativnog upravljanja u pravnim osobama od posebnog interesa te će i dalje transparentno predstavljati njihov rad i rezultate”, poručili su iz Ministarstva, ali uz napomenu kako “trenutno nisu u pripremi izmjene i dopune Zakona o upravljanju državnom imovinom”. Odnosno, ništa od toga da javnost, eto, dobije na uvid kvartalne izvještaje tih kompanija, što bi bilo logično kada će se već ta izvješća izrađivati. A tek u tom slučaju moglo bi se reći kako će doći do povećanja poslovanja transparentnosti poslovanja javnih poduzeća.
Ako već javnost ima uvid u kvartalne izvještaje svih privatnih tvrtki koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi (zato se kompanije izlistane na burzama na Zapadu i nazivaju “javne tvrtke”), onda bi valjda minimum minimuma bio da porezni obveznici imaju pravo na uvid u kvartalna izvješća svih državnih tvrtki, pogotovo onih koje su od “posebnog interesa”.
Apsurd vrijedan javnog bilježenja
Naravno da ta javno dostupna kvartalna izvješća, kao i ona godišnja koja se već javno objavljuju, ne bi trebala sadržavati informacije koje bi sadržavale “sigurnosnu” komponentu, ali struktura prihoda i rashoda, račun dobiti i gubitka, aktiva i pasiva tih tvrtki doista ne bi trebale nositi oznaku “strogo povjerljivo”. A dužnosnici Ministarstva državne imovine, Ministarstva financija i CERP-a ne bi se trebali nepotrebno znojiti prilikom “poduzimanja svih mjera kako bi se osigurala tajnost i povjerljivost svih podataka”.
Jer, ti se podaci tada ustvari taje vlasnicima tih tvrtki - poreznim obveznicima, a to je apsurd vrijedan javnog bilježenja. Sa štovanjem.
Poseban interes
Državne kompanije od posebnog interesa su 39 pravnih osoba čija ukupna nominalna vrijednost temeljnog kapitala iznosi 43 milijarde kuna, od kojih su 23 društva s ograničenom odgovornošću, deset dioničkih društava (od kojih je pet uvršteno na kotaciju Zagrebačke burze) te šest ostalih pravnih osoba.
U 2018. ostvarili su ukupno 50,2 milijarde kuna prihoda, a neto dobit iznosila je, prema Izvješću o poslovanju koje je u listopadu objavilo Ministarstvo državne imovine, 3,56 milijardi kuna ili 19 posto više nego u prethodnoj godini.
Udio u dobiti portfelja u visini od 88 posto otpada na dobiti pet društava: Inu (1,3 milijarde kuna), Autocestu Rijeka - Zagreb d.d. (640 milijuna kuna), Hrvatske autoceste d.o.o. (493 milijuna kuna), Hrvatsku elektroprivredu d.d. (354 milijuna kuna) te Jadranski naftovod d.d. (304 milijuna kuna).
Gubitaši su bili: HŽ Infrastruktura d.o.o., Croatia Airlines d.d., HŽ Cargo d.o.o., Zračna luka Osijek d.o.o. i Pomorski centar za elektroniku d.o.o.