“Ne preporučujem im u što da ulože novac, nego dajem uvid u imovinske klase koje postoje na globalnom financijskom tržištu i povijesne očekivane prinose, kao i očekivane rizike, kako bi imali realna očekivanja od investiranja”, kaže nam Ivan Stojanović, predavač na jednoj od zagrebačkih radionica o investiranju koje organizira tvrtka Trading Room. Dosad ih je, kaže, prošlo oko 700 ljudi različitih profila, bez nekog posebnog marketinga, a u posljednje vrijeme među polaznicima prevladavaju IT stručnjaci.
Kamate u bankama jedva su iznad nule, moguće je da već iduće godine zarone u minus, kaže, pa je interes investitora početnika sve veći. Stojanović im, među ostalim, predočava i mogućnosti pasivnog ulaganja, kako opisuje investiranje u dobrovoljne mirovinske te burzovno utržive fondove. On je licencirani broker i investicijski savjetnik te voditelj brokerskog odjela njemačke investicijske kuće CM-Equity u Hrvatskoj.
Strategija
Zanimalo nas je što je pametna strategija za one koji mogu izdvojiti tek nekoliko stotina kuna mjesečno za uplate u treći mirovinski stup, oblik štednje koji reklamira i potiče država. Zasad je u Hrvatskoj 310.000 korisnika dobrovoljnih mirovinskih fondova, a tek rijetkim sretnicima premije uplaćuju poslodavci kao dodatak uz njihova redovna primanja, kao neku vrstu nagrade. Do iznosa od 500 kuna mjesečno, odnosno 6000 kuna godišnje, poslodavac za te uplate ne plaća porez na dohodak ni obvezne doprinose, a uplaćeni iznosi mu umanjuju osnovicu poreza na dobit. Kako je nedavno na portalu Prvi plan objasnila i Marija Zuber iz Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika, na taj se iznos ne plaća porez “ni u razdoblju štednje ni u razdoblju ostvarivanja mirovinskih primitaka po osnovi te štednje”.
Manje je poznato da uplate u treći stup zaposlenici mogu i samoinicijativno dogovoriti s poslodavcima, tražeći da se premija izdvaja iz njihove redovne plaće (ako nije određena posebnim propisom ili kolektivnim ugovorom). To znači da, u zamjenu za smanjenje bruto plaće radnika, poslodavac tada preuzima obvezu plaćanja dobrovoljne mirovinske štednje u dogovorenom iznosu do 500 kuna, što Stojanović objašnjava i polaznicima radionice o investiranju.
Računica
Zašto bi itko pametan sam inicirao i dogovarao smanjenje svoje plaće? Zato što je to u konačnici za zaposlenika isplativiji način štednje, napominje. Evo i računice koja je temeljena na mjesečnoj uplati u dobrovoljni mirovinski fond od 500 kuna.
Ako taj iznos redovito uplaćujete sami, možete računati na kraju godine na državni poticaj od 750 kuna te na ostvareni prinos fonda koji ulaže na tržištu kapitala. Svake godine taj je prinos različit, ali prosječan prinos dobrovoljnih mirovinskih fondova od osnutka kreće se oko 5 posto, što bi na spomenuti iznos premije godišnje donosilo u prosjeku oko 300 kuna. Ukupno, dakle, u pitanju je 7050 kuna, objašnjava Stojanović.
Dogovorite li s poslodavcem da vam za 500 kuna smanji iznos bruto plaće (bruto 1) i preuzme obvezu plaćanja za vaše dobrovoljno mirovinsko osiguranje (o tome biste trebali potpisati posebnu izjavu), računica izgleda ovako: uzmemo li kao osnovu za računanje bruto plaću od 10.000 kuna, što je u Zagrebu 6810 kuna neto (uz osnovni odbitak od 3800 kuna i 18 posto prireza), ta će plaća sada biti 9500 kuna bruto, a neto iznos će biti 6523 kune. Primit ćete, dakle, 287 kuna manju neto plaću, ali ćete istodobno realizirati uplatu od 500 kuna za treći mirovinski stup.
Ako ste dotad sami uplaćivali premiju u dobrovoljni mirovinski fond, na ovaj ćete način proći bolje za 213 kuna mjesečno ili 2556 kuna godišnje, kaže Stojanović. Neki su od polaznika radionica na kojima on predaje, inspirirani izloženom računicom, sklopili “deal” s poslodavcima. Kako saznajemo u maloj anketi koju smo proveli, neki poslodavci su to i odbili. Naravno, valja imati na umu da su uplate u prvi i drugi mirovinski stup u toj varijanti nešto manje (na našem primjeru radi o ukupno 100 kuna), ali investicijski savjetnik objašnjava da je kontrateža (veće ulaganje u treći stup) ipak isplativija opcija.
Kako na to gleda svaki pojedinac, ovisi o njegovim preferencijama vezanim uz ulaganja i sigurnost. Interes za dobrovoljnu mirovinsku štednju, sudeći prema podacima koje smo dobili iz AZ mirovinskih fondova, pokazuje da je u prvih deset mjeseci bilo 20 posto više novih članova nego u istom razdoblju prošle godine, a većinom se radi o uplatama građana, ne poslodavaca.