Sasvim očekivano hrvatska inflacija u studenom je na godišnjoj razini dosegla razinu od 4,8 posto, što je rast cijena koji počinje ozbiljno zabrinjavati. No, taj rast cijena u skladu je s trendom s kojim se suočava većina europskih zemalja i Sjedinjene Države. Nakon godina super stimulativne monetarne politike s poticajima za kompanije i građane tijekom pandemije pridružila se i fiskalna politika, krenula je potom utrka u oporavku, snažno je porasla potražnja, došlo je do zastoja u lancima opskrbe te su uz obilje novca cijene počele snažno rasti, što je bilo posebno vidljivo kroz rast cijena pri industrijskim proizvođačima.
Ukupno su cijene pri industrijskim proizvođačima u listopadu u EU narasle čak 21,7 posto, dok su u pojedinim zemljama te cijene počele nalikovati hiperinflaciji (Irska +89,9 posto), Danska (+39,8 posto), Belgija (34,5 posto). Logično je očekivati da će netko morati amortizirati udar tih cijena pri industrijskim proizvođačima, ali je ipak jako teško predvidjeti daljnje kretanje indeksa potrošačkih cijena. O tome se vode žestoke ekonomske polemike. Nakon što su objavljeni podaci za studeni, jako se smanjio broj ekonomista koji su tvrdili da inflatorni trend ima tek tranzicijski karakter.
Razina inflacije od 4,8 posto u RH vrlo je blizu onoj koja je zabilježena u eurozoni, koja je za studeni iznosila 4,9 posto, te je tek nešto niža od inflacije u EU (5,2 posto).
U značajnoj mjeri može se reći kako je inflacija u Hrvatskoj 'uvozni proizvod' tj. posljedica onoga što se zbivalo u zadnjih dvije godine u razvijenim zemljama. Najveći utjecaj na kretanje cijena, kako kod nas, tako i na zapadu, imale su cijene energije koje su eksplodirale. Kod energije zabilježen je u EU na godišnjoj razini u studenom rast od 27,5 posto.
S obzirom na to da je Hrvatska jedna od siromašnijih članica EU, u njoj će inflacija biti bolnija nego u razvijenijim članicama jer je poznato kako inflacija uvijek teže udara one siromašnije. U Hrvatskoj je posebno osjetljivo pitanje to što je hrana u jedanaestom mjesecu u odnosu na isti mjesec lani poskupjela šest posto dok su troškovi stanovanja, vode, električne energije, plina i ostalih goriva porasle za 3,5 posto. Taj dio inflacije puno teže će podnijeti oni s najnižim primanjima, građani s ispodprosječnim plaćama te većina umirovljenika.
Pravo je pitanje reflektiraju li službeni podaci o rastu cijena punu snagu udara na standard hrvatskih građana. Primjerice, u ovom indeksu potrošačkih cijena nisu ukalkulirane cijene nekretnina, a one predstavljaju vrlo značajne stavke u strukturi obiteljskih troškova. Ako je, recimo, peteročlana obitelj prije godinu dana kupovala novi stan u Novom Zagrebu za stotinjak kvadrata trebali su platiti astronomskih 180.000 eura. Sada se na vrlo sličnoj lokaciji oglašavaju cijene novogradnje te iste kvalitete, a za istu površinu cijena iznosi 230.000 eura. Dodatnih 50.000 eura troška katastrofalni je udar na sve mlade obitelji s više djece jer si one ionako nisu mogle priuštiti niti trošak nove nekretnine od prije godinu dana. Taj iznos ne može se namaći sitnim uštedama na hrani, odjeći i obući.
Iako nas stručnjaci tješe time kako je ova inflacija najvjerojatnije prijelaznog karaktera te će se ispuhati tijekom sljedeće godine, to će teško utješiti štediše koji i dalje primaju krajnje niske kamate. Oni sretnici koji na štednom računu imaju mukotrpno zarađenih 50.000 eura, u zadnjih godinu dana realno su osiromašili 2400 eura.
Valja istaknuti kako je percepcija rasta cijena u Hrvatskoj puno dramatičnija u odnosu na podatke Državnog zavod za statistiku. Kad je HNB istraživao percipiranu inflaciju u Hrvatskoj s onom koju je izmjerio DZS šokirali su se kad su utvrdili da je percipirana inflacija u listopadu 24 posto, dok je stvarna bila samo 3,8 posto. Eksperti HNB-a bili su toliko osupnuti ogromnom razlikom percepcije i statistike da su išli provjeravati podudaraju li se podaci DZS-a s realnim cijenama te su došli do zaključka kako ipak nemamo problema s kvalitetom rada državnih statističara. No, ostaje činjenica da građani osjećaju pritisak cijena puno snažnije nego što se vidi iz službenih podataka.
Bilo kako bilo, u HNB-u su i dalje optimisti kad je u pitanju inflatorni trend. Predviđaju da će na razini cijele 2021. godine iznositi 2,4 posto te u 2022. očekuju „zadržavanje prosječne stope inflacije“. S obzirom na to da HNB u ovoj godini očekuje robusni rast BDP-a od 10,8 posto, a u 2022. godini rast od 4,1 posto, to znači da će nam realni rast biti vrlo visok. Naime, ako se u 2021. od gospodarskog rasta oduzme stopa inflacije, ispada da će nam taj realni rast iznositi čak 8,4 posto. Naravno, ako inflacija ipak ne pomrsi račune HNB-ovim optimističnim prognostičarima.
Treba naglasiti kako su i američke Federalne rezerve, kao i Europska središnja banka, najavili ubrzano smanjivanje otkupa vrijednosnica zbog straha da presnažno stimuliranje ekonomije može prerasti u klasičnu inflatornu spiralu. No, tu se američka centralna banaka doima osjetno odlučnijom od ESB-a jer za sljedeću godinu najavljuju mogućnost dizanja kamata, a ne samo usporavanje tzv. quantitative easinga (u osnovi otkup državnih obveznica). Europski centralni bankari boje se čak i izreći 'dizanje kamata' jer više neuspješnijih južnih članica imaju teške probleme sa stanjem javnih financija. Vrlo je, primjerice, upitno bi li Italija, čiji je javni dug eksplodirao na 155 posto BDP-a, uopće mogla servisirati svoje obveze ako dođe do rasta kamata.
Pojedini zapadni ekonomisti upozoravaju kako postoji dio inflacije koji se ne vidi u službenim statistikama. Dio proizvođača pod pritiskom ulaznih cijena jednostavno smanjuje svoje proizvode (General Mills, Tillamook, Dorito, Hershey, Reese, Pringles…), a zadržavaju iste cijene. Ta taktika naziva se 'shrinkflation', a ona u osnovi računa na psihologiju potrošača: većina ljudi ne primjećuje da su za manju količinu platili isto, ali bi primijetili poskupljenje za istu količinu.
Oni pak koji su u biznisu s uslugama smanjuju razinu kvalitete svojih usluga. Ta taktika kompanija naziva se 'skimpflation'. Kompanije u toj taktici, primjerice, smanjuju broj zaposlenih pa potrošači duže čekaju na dostavu hrane ili na nekom šalteru, ali zaračunavaju istu cijenu usluge.
Komentari (0)
Komentiraj