Istraživanje EIZ-a

Hrvatska spada u skupinu zemalja s višim stopama relativnog siromaštva djece u Europi

"Prvi dio rada usredotočuje se samo na analizu dohodovnog siromaštva djece"
Ilustracija
 Profimedia, Alamy

Novi broj časopisa Privredna kretanja i ekonomska politika Ekonomskog instituta (EIZ) donosi znanstvene članke „Dohodovno i multidimenzionalno siromaštvo djece u Hrvatskoj“ i „Dječje siromaštvo i strategije nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj: kvantitativno-kvalitativna studija“, te prikaz knjige Inequality: What Can Be Done?, priopćili su iz danas EIZ-a. ). Rezultati prvog članka pokazuju kako se stopa relativnog siromaštva djece prvo povećavala od 2010. do 2012. godine, a nakon 2012. godine ona opada sve do 2014. godine.

„Na temelju rezultata u 2014. godini, može se ustvrditi da Hrvatska spada u skupinu zemalja s višim stopama relativnog siromaštva djece. Premda su stope siromaštva djece koja su u siromaštvu provela samo jednu godinu u Hrvatskoj na razini europskog prosjeka, Hrvatska se nalazi u skupini zemalja s najvišim stopama siromaštva djece koja su u siromaštvu provela četiri godine. Kao i kod dohodovnog siromaštva, stopa multidimenzionalnog siromaštva djece u Hrvatskoj se povećavala od 2010. do 2012. godine, te se nakon toga stopa smanjuje do 2014. godine. Hrvatska se prema pokazateljima multidimenzionalnog siromaštva u 2014. godini nalazi među zemljama s višim postotkom siromašne djece“, sažetak je rezultata rada kojeg je napisao Marko Ledić pod naslovom „Dohodovno i multidimenzionalno siromaštvo djece u Hrvatskoj“.

Multidimenzionalna mjera siromaštva

Ovaj rad bavi se analizom dohodovnog i multidimenzionalnog siromaštva djece u Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2014., a u njemu su prikazane usporedbe pokazatelja siromaštva djece u Hrvatskoj s ostalim europskim zemljama na temelju EU-SILC podataka. „Prvi dio rada usredotočuje se samo na analizu dohodovnog siromaštva djece, odnosno pretpostavlja se da je dječje blagostanje određeno njihovim ekvivalentnim dohotkom. S obzirom na to da sve veći broj radova ukazuje na multidimenzionalni koncept blagostanja, u drugom se dijelu rada koristi Alkire-Foster metodologija koja omogućuje mjerenje multidimenzionalnog siromaštva uzimajući u obzir širu definiciju ljudskog blagostanja. Multidimenzionalna mjera siromaštva koju autor koristi uključuje dimenzije dohotka, kvalitete stanovanja, materijalne deprivacije, te deprivacije vezane za nužne životne potrebe (osnovna deprivacija)“, ističe se u sažetku tog rada.

Autori Ivica Rubil, Paul Stubbs i Siniša Zrinščak donose, pak rad pod nazivom „Dječje siromaštvo i strategije nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj: kvantitativno-kvalitativna studija“ koja ukazuje na izrazito nepovoljne životne uvjete siromašnih s djecom, s kojima se oni nose pomoću različitih strategija, uključujući zaduživanje, rad u sivoj ekonomiji, traženje pomoći, prioritiziranje u potrošnji i slične poteškoće. „Službena statistika siromaštva, uključujući siromaštvo djece, temeljena na stopi rizika od siromaštva, ne govori ništa o tome kako siromašni doista žive i koje strategije nošenja sa siromaštvom koriste.

Uzorak od 207 kućanstava

Da bi se to uzelo u obzir, potrebno je krenuti 'odozdo', od samih siromašnih, te pomoću odgovarajućih istraživačkih instrumenata doći do informacija o konkretnim teškoćama s kojima se suočavaju. Ovaj je rad fokusiran na dječje siromaštvo u Hrvatskoj, a nastoji steći uvide upravo u strategije nošenja sa siromaštvom kućanstava s djecom“, navodi se u sažetku rada, uz napomenu kako se analiza sastoji od kvantitativnog dijela temeljenog na anketnom ispitivanju roditelja i djece u uzorku od 207 kućanstava s djecom školske dobi korisnika zajamčene minimalne naknade, te kvalitativnog dijela temeljenog na fokusnim grupama i polustrukturiranim intervjuima s 20 prethodno anketiranih roditelja.

„Utvrđeno je i da postoje određene razlike u životnim uvjetima, strategijama nošenja sa siromaštvom i učincima siromaštva na djecu ovisno o dubini siromaštva, veličini naselja i obrazovanju roditelja. Posebno zabrinjava nemogućnost roditelja da djeci priušte dobra i sadržaje za potpunu društvenu uključenost, kao i razinu obrazovanja koja bi im osigurala uzlaznu društvenu mobilnost“, zaključak je tog rada.

Pored toga, u novom broju našeg časopisa Ivo Bićanić donosi prikaz knjige Inequality: What Can Be Done? koju je napisao Anthony Atkinson.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. svibanj 2024 15:09