Proces izvanredne uprave i restrukturiranja Agrokora sa sobom je donio niz dilema i spornih situacija, a jedna od njih, prilično "atraktivna", odnosi se na porezno tumačenje potraživanja nastalih do 10. travnja 2017. koje vjerovnici imaju prema Agrokoru. Naime javili su nam se neki vjerovnici koji navode kako su dobili tumačenje Porezne uprave prema kojem plasmani koje su u Agrokoru i njegovim firmama imali, odnosno ispravci vrijednosti koje su oni morali napraviti u poslovnim knjigama u 2017. godini, neće biti priznati kao porezno priznati rashod.
Dakle, ako je neki vjerovnik u svojim poslovnim knjigama otpisao 50 posto "starih" potraživanja prema Agrokoru i njegovim kompanijama, Porezna uprava to ne priznaje kao porezno priznati rashod. "To je jedna od većih gluposti Porezne uprave, jer znači da će oni dobavljači koji su imali potraživanja ili plasmane po kreditima ili mjenice imati ispravak vrijednosti, jer to moraju napraviti po međunarodnim računovodstvenim standardima i po toj osnovi će iskazati knjigovodstveni gubitak. No, u računu dobiti i gubitka Porezna uprava tvrdi da im to ne može biti porezno priznati rashod. Slijedom toga, mnoge firme, prema našim spoznajama njih oko 40, imat će gubitak na plasmanima prema Agrokoru, a istovremeno će 'morati' u bilanci imati dobit, jer im to neće biti odbitna stavka i slijedom toga platit će porez na dobit", kazao nam je jedan od ljutitih dobavljača koji se pita kako je moguće da Porezna uprava donese takvu odluku.
Da bi situacija bila još gora, nastavlja naš sugovornik, Zakon o izvanrednoj upravi navodi da vjerovnici ne mogu poduzimati nikakve pravne radnje kako bi zaštitili ta potraživanja. "Imaju pravo samo prijaviti svoja potraživanja i čekati nagodbu, a do tada će Porezna uprava pelješiti po tom zakonu. Ili trebaju pod hitno promijeniti zakon ili ministar financija i porezna uprava moraju što prije istupiti u ovom slučaju u promijeniti stav koji sada zastupaju. Jer, sada moramo prijaviti umanjenje vrijednosti potraživanja, a to umanjenje nam nije porezno priznati rashod. To je apsurdno", tvrdi dobavljač s kojim smo pričali. Porezni stručnjak Vladimir Brkanić ističe kako bi to bilo stvarno nepravedno, a da su porezni savjetnici pri stajalištu da ta vrijednosna usklađenja trebaju u slučaju starih potraživanja prema Agrokoru biti porezno priznati rashod.
On pri tome upućuje na članak 9. Poreza na dobit prema čijem stavku 1. "vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave". "Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. ovoga članka", stoji u tom stavku, a potom se u stavku 2. navodi da "vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika". U stavku tri članka 9. napominje se kako se "smatra da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, obveznikom poreza na dobit koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja". A u slučaju Agrokora, ističe Brkanić, imamo situaciju da vjerovnici ne smiju utužiti dužnika, nego samo prijaviti potraživanje, dok nagodba ili arbitraža još nije postignuta.
Stoga smo uputili pitanje i Poreznoj upravi na ovu temu, ali još nismo dobili odgovor, ali za pretpostaviti je da će ipak naknadno reagirati i revidirati svoju prethodnu odluku.