Popuštanje Europske unije GMO-u, uslijed manipulacija strahom od gladi, u Hrvatskoj ipak nema potporu. Tamo se, piše Deutsche Welle, u protivljenju sumnjivim prehrambenim proizvodima slažu čak i standardno zavađeni desni i lijevi političari.
Raznorodne krize u Europi i svijetu posljednjih godina, od pandemijske do ratne i ekonomske, već se redovno danas koriste za argument uz tezu kako ovom kontinentu prijeti prehrambena nesigurnost. Drugim riječima, da bismo lako mogli iskusiti opću glad. No ta se bojazan sve više rabi u zagovoru politika usmjerenih na dereguliranje EU-ograničenja za uzgoj i prodaju genetski modificirane hrane. Dotične agrokulture pritom se više ne zovu GMO, nego NGT – nove genomske tehnologije. Nije uistinu riječ o tehnološkom novumu, koliko o marketinškom rebrendiranju s ciljem suzbijanja otpora javnosti prema GMO-u.
PROČITAJTE VIŠE Trumpov ‘Dan oslobođenja‘ mogao bi se pretvoriti u kataklizmu, ekonomisti: "Ovo je najgori scenarij, stradat će i Hrvatska"
Sredinom prošlog mjeseca većina država EU-a tako se usuglasila oko blažeg odnosa prema NGT-u, dok Hrvatska ne dijeli taj stav. U samoj RH i dalje vlada konsenzus oko nepopustljivosti spram genetski-modificirane hrane svake vrste, čak i među oponentima iz stranaka lijevog i desnog centra. Na primjer, Marijana Petir, zastupnica iz saborskog kluba HDZ-a, aktivno je protivna liberalizaciji GMO-regulative. Još je istaknutija Biljana Borzan iz SDP-a, koja to stajalište ima prilike zastupati kao članica Europskog parlamenta. I koja se slaže s našom pretpostavkom da su nabrojane krize ovdje samo – alibi.
Multinacionalne kompanije protiv jasnog označavanja artikala
„Geopolitičke krize i rastuća zabrinutost za sigurnost opskrbe hranom koriste se kao opravdanje za guranje regulativa koje idu na ruku velikim korporacijama, a ne potrošačima niti malim i srednjim poljoprivrednicima", odgovorila nam je Borzan, potvrdivši i to da smo imali priliku vidjeti sličnu situaciju s politikama koje se tiču upotrebe pesticida i fosilnih goriva. „Iza apela za većom samodostatnošću", drži ona, „često stoji agenda kojom se žele oslabiti standardi zaštite okoliša, zdravlja i prava potrošača, kako bi multinacionalne kompanije lakše ušle na tržište s patentiranim sjemenom."Konkretno, tim kompanijama moglo bi se ubuduće omogućiti da ne označuju proizvode s GMO-om . Biljana Borzan smatra pak da, ako NGT-proizvodi ne budu jasno označeni, potrošači gube pravo svjesnog biranja što jedu. Nacionalni proizvođači i trgovci, piše Deutsche Welle, također gube mogućnost na tržištu jasno označiti proizvode dobivene kroz tradicionalnu ili čak ekološku proizvodnju. Istodobno, kao što upozorava ova SDP-ova europarlamentarka, velika većina malih i srednjih poljoprivrednika neće imati pristup skupim tehnologijama i patentima. Bez ikakve sumnje, time će oni postati još ovisniji o velikim agrokompanijama.
„To nije put prema suverenijoj, otpornijoj, održivoj europskoj poljoprivredi, nego prema gubitku kontrole nad proizvodnjom hrane, s dugoročnim posljedicama za ruralna područja, bioraznolikost i sigurnost potrošača. To nije smjer u kojem trebamo ići. Građani, koji već jasno izražavaju zabrinutost zbog GMO-a i NGT-a, moraju imati potpuno pravo na informaciju i izbor“, uvjerena je Biljana Borzan. Povrh toga, informiranje bi zacijelo moglo početi od razjašnjavanja navedene razlike između pojmova NGT i GMO. Točnije, od ustanovljenja njihove suštinske istovjetnosti, kao što misli i naš drugi sugovornik.
Politička igra zamaranja protivnika ili – prašina u oči
Valerije Vrček, profesor s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, poznat je i kao autor knjige „GMO između prisile i otpora“ otprije 15 godina. „Besmislene kategorizacije genetski modificiranih organizama, ili, točnije, usjeva, koje predlaže i najavljuje Europska komisija, politička je igra zamaranja protivnika“, ističe Vrček, pojašnjavajući da su nove genomske tehnike, NGT1 ili NGT2, prašina u oči onima koji prate problematiku GMO-proizvoda, tj. birokratsko cjepidlačenje kako bi se olakšala deregulacija novih i novih generacija GMO-a. Još kraće, njegovim riječima: „Isti proizvod, druga ambalaža."
„Prije desetak godina europski je otpor prema GMO usjevima bio plebiscitaran i intenzivan. Otpor je bio politički, ekološki, bioetički, interesni i ideološki. Nikome u Europskoj uniji nije potreban genetički eksperiment na poljima, GMO usjevi su roba s greškom, pokušaj ireverzibilne kontaminacije lokalnih prostora, američka izmišljotina u tobožnjem ratu protiv gladi u svijetu. Protivnici GM usjeva imaju prilično čvrste, ali ‘dosadne‘ argumente; dosadni jer su dosljedni: narušavanje bioraznolikosti, pretjerana kontaminacija i ovisnost o jednoj jedinoj kemikaliji – herbicidu glifosatu", rezolutan je Vrček.
Laboratorijski izumi za omekšavanje propisa Europske unije
Nadalje, kako on nabraja, tu je manipulacija genetskim materijalom s nepredvidljivim posljedicama, masovna pojava superkorova, nemoguć suživot s ekološkom poljoprivredom, porast alergija kod ljudi, društveni animozitet prema biljkama iz epruvete, itd. „Uvijek isti prigovori i ista pitanja", nastavlja ovaj biokemičar, „bez odgovora, ali zato s druge strane – uvijek nešto novo! Trenutačni zakonodavni okvir, u Hrvatskoj je to Zakon o GMO-u, vrlo je restriktivan prema genetskim igrama na polju, te zabranjuje bilo kakvu sjetvu GM-kukuruza, soje ili uljane repice. Slično je na prostoru cijele EU."
„No, novim se laboratorijskim izumima želi omekšati europska regulacija GM patenata. Tome vjerojatno pogoduje činjenica što vlasnik tih patenata nije više,zloglasni Monsanto‘, nego njegov njemački spasitelj – Bayer. To može biti povezano i s carinskim politikama nove američke administracije. Moguće da će europska tradicija otpora doživjeti birokratsku izdaju u Bruxellesu, ali jedno je važno sačuvati – transparentnu, poštenu etiketu na proizvodu“, zaključio je Valerije Vrček, prizivajući mogućnost da potrošači odluče o svemu. Jasno, ako takav ishod ne bi bio ometen dampinškom cijenom GMO-hrane.
Komentari
0