Iako kandidati za gradonačelnike ili župane rijetko govore o troškovima života u sredinama u kojima se natječu na izborima, za to bi itekako imali razloga. Na listi skupoće života u 608 gradova u svijetu portala Numbeo, globalne baze podataka o potrošačkim cijenama (namirnice, odjeća i obuća, taksi, komunalne usluge, internet, prijevoz, ponuda u restoranima, izdvajanje za sportske aktivnosti, za vrtić, školu), nalazi se i njih pet iz Hrvatske. Najskuplji je Dubrovnik, koji je zauzeo visoko 65. mjesto, drugi je Zadar, na 275. mjestu, a slijede Split (312), Rijeka (322), Zagreb (346) i najjeftiniji Osijek, koji je na listi zauzeo 374. mjesto.
Kada je riječ o zemljama, na listi od njih 138, Hrvatska je na 42. mjestu, a od zemalja srednje i istočne Europe, neznatno su skuplje tek Estonija (41. mjesto) i Slovenija (38. mjesto), dok je život u ostalim zemljama znatno jeftiniji. Jedan od razloga tome, čini se, visoka je cijena osnovnih režija, a u koje se ubrajaju struja, grijanje, voda i smeće za stambeni prostor. Među 107 zemalja, na toj listi Hrvatska se nalazi na visokom, 17. mjestu.
Mjesečni troškovi četveročlane obitelji u Dubrovniku, izračunao je Numbeo, iznose 23.888 kuna, bez troškova stanarine. U usporedbi sa Zagrebom, proizlazi, Dubrovnik je 54,2 posto skuplji, dok je cijena najma veća 31,7 posto. S druge strane, četveročlanoj obitelji u Osijeku, bez stanarine, potrebno je 12.980 kuna, gotovo upola manje nego u Dubrovniku. No, u svih pet hrvatskih gradova skuplje je živjeti nego, primjerice, u Varšavi ili Budimpešti. No, troškovi života samo su jedan od brojnih kriterija prema kojim se ocjenjuje kvaliteta življenja u gradovima. Kada je riječ o glavnim gradovima, prošlogodišnje istraživanje njemačke kompanije, specijalizirane za preseljenja, Movinga iz Berlina, pokazalo je da među 150 gradova, Zagreb zauzima tek 135. mjesto, a lošije su plasirani tek glavni gradovi Litve, Latvije i Bugarske. Gradovi su ocijenjeni prema 16 kriterija, od toga koliki dio primanja odlazi na pokrivanje troškova života, do sigurnosti, kvalitete zraka, plaćenog dopusta roditelja, obrazovanosti i javnog prijevoza.
Tako je u kategoriji mobilnost, koja pokazuje učinkovitost privatnog i javnog prijevoza (razmatra se dužina i regularnost sustava, udjel putnika u ukupnom stanovništvu, te stupanj zagušenja prometa), Zagreb plasiran znatno lošije od usporedivih gradova iz drugih zemalja u srednjoj i istočnoj Europi.