Starenje stanovništva trend je koji će sve više utjecati na Europu u desetljećima pred nama. Evidentno je da demografski pokazatelji nisu optimistični. I u Hrvatskoj nas je sve manje, sve smo stariji i imamo kraći životni vijek u usporedbi s ostalim zemljama Europske unije. Posljednji popis stanovništva pokazao je da Hrvatska ima tek nešto više od 3,8 milijuna stanovnika, a taj će broj i dalje padati. Prema projekcijama Eurostata, do 2048. godine svaki treći stanovnik u Hrvatskoj bit će stariji od 65 godina, a udio starijih od 80 godina gotovo će se izjednačiti s brojem djece do 14 godina. Hrvatska bi tako do 2050., prema demografskim projekcijama, mogla imati 624 tisuće građana manje u dobi između 25 i 64 godine.
Val iseljavanja koji se dogodio posljednjih desetak godina već se pokazao nenadoknadiv. Takva demografska slika utječe na veliki broj životnih aspekata od gospodarstva i tržišta rada do zdravstva i mirovinskog sustava. Pritom, kada je riječ o mirovinama, Hrvatska ima i svoje posebnosti, pri čemu se ističe relativno kratki radni staž. Prosječni radni staž s kojim se odlazi u starosnu mirovinu u Hrvatskoj je 31 godina, dok je u Europskoj uniji taj prosjek 35 godina. Kao rezultat tih kretanja danas imamo više od 1,226 milijuna umirovljenika uz omjer broja korisnika mirovina i osiguranika od 1:1,38.
Mirovinska reforma u Hrvatskoj, započeta 2002. godine, u trostupni mirovinski sustav uvela je dva obvezna i jedan dobrovoljni mirovinski stup. Uz zadržano načelo međugeneracijske solidarnosti u prvom stupu, kroz drugi mirovinski stup uvedena je i individualna odgovornost za buduće mirovine. Riječ je o sustavu individualne kapitalizirane štednje u kojem zaposleni izdvajaju pet posto bruto plaće u obvezne mirovinske fondove, u kojima svaki zaposlenik, kao njihov član, ima svoj osobni račun. Uplate od pet posto bruto plaće na osobni mirovinski račun osobna su imovina svakog člana, a taj novac, uvećan za prinose, predstavlja osobnu mirovinsku štednju.
Mirovinski fondovi od osnivanja zaradili su svojim članovima više od sedam milijardi eura dodane vrijednosti. Uz rekordne prinose ukupna imovina pod upravljanjem obveznih mirovinskih fondova krajem 2023. godine premašila je 20,23 milijarde eura i veća je 2,7 milijardi eura ili 15,3 posto u odnosu na 2022. godinu. Iako smo u prošlu godinu ušli u okolnostima nastavka snažnih geopolitičkih nestabilnosti i uporne inflacije obvezni mirovinski fondovi lani su ostvarili iznimne rezultate. I ove godine ostaje nam izazovno geopolitičko okruženje, doduše uz pad stopa inflacije koje u Hrvatskoj ipak ostaju nešto iznad europodručja te uz rast BDP-a iznad prosjeka EU.
Držimo da je individualizirana kapitalizirana mirovinska štednja, kao odabrani model mirovinskog sustava, uz određenu razinu međugeneracijske solidarnosti, koja osigurava nužan minimum sigurnosti za sve korisnike mirovina, model primjeren trenutku i vremenu u kojem živimo. Značaj takvog modela posebno će doći do izražaja u sljedećem razdoblju, kada će na dulji rok preuzeti dobar dio tereta mirovinskog sustava i time, s protekom vremena, smanjiti pritisak na državni proračun.
Osim obvezne mirovinske štednje, dobrovoljno se za buduću mirovinu može štedjeti u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Prema podacima Hanfe, dobrovoljna mirovinska štednja trenutačno broji više od 449 tisuća članova, s ukupnom neto imovinom od 1,3 milijarde eura. Dobrovoljna mirovinska štednja i dalje je najisplativiji oblik namjenske štednje. Treći stup donosi brojne pogodnosti za članove, ali i poslodavce.
Dok je štednja u obveznim mirovinskim fondovima obavezna za sve zaposlene, štednja u trećem mirovinskom stupu potpuno je dobrovoljna, a svi koji s ovom vrstom štednje počnu što ranije tijekom svojeg radnog vijeka, mogu značajno utjecati na visinu svoje mirovine. Dobrovoljna mirovinska štednja u trećem stupu jedina je na koju je moguće ostvariti i državne poticaje. Naime, uz prinose fonda te porezne olakšice za poslodavce, država na dobrovoljnu mirovinsku štednju daje još 15 posto poticaja, uz maksimalan iznos do 99,54 eura koji je moguće ostvariti tijekom jedne kalendarske godine. Uplate u dobrovoljne mirovinske fondove potpuno su fleksibilne jer članovi uplaćuju kada i koliko žele.
Nema nikakvih ograničenja ni kad je riječ o dobi jer takvu štednju mogu uplaćivati svi, bez obzira na to rade li, školuju se ili su već u mirovini. Mirovinski fond pritom ostvaruje prinose i na uplate članova i na državne poticaje. Sigurnijoj financijskoj budućnosti i boljim mirovinama svojih zaposlenika mogu pridonijeti i poslodavci - uz brojne benefite. Mnogi od njih već su prepoznali vrijednost ovakvog sustava nagrađivanja kojim se smanjuje porezno opterećenje dohotka.
Dobrovoljna mirovinska štednja u trećem stupu fleksibilan je model nagrađivanja zaposlenika od kojeg koristi tako imaju i zaposleni i poslodavci. Poslodavci po jednom zaposleniku mogu neoporezivo uplatiti dobrovoljnu mirovinsku štednju do 67 eura mjesečno, odnosno 804 eura godišnje. Cijeli iznos koji uplate porezno je priznati rashod. Poslodavci pritom mogu fleksibilno odrediti iznose koje svojim zaposlenicima žele uplatiti u treći stup, kao i dinamiku uplata, koje mogu biti u rasponu od mjesečnih do godišnjih.
Prinosi, odnosno zarada dobrovoljnih mirovinskih fondova na godišnjoj razini u 2023. kretali su se 3,37 do 13,42 posto i još uvijek predstavljaju najatraktivniji oblik štednje.
Uz brojne aktivnosti mirovinskih fondova s ciljem rasta financijske pismenosti, građani postaju sve svjesniji da je - uza sve dulji očekivani životni vijek i demografske promjene koje u svim europskim zemljama radikalno mijenjaju stare paradigme - izuzetno važno na vrijeme početi planirati kvalitetan život u trećoj životnoj dobi, kada više nećemo biti radno aktivni.