Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Prije dva tjedna Nikola Košić proveo je vikend u Opatiji. Prvi u nekoliko desetljeća - i tko zna kada će biti sljedeći, a ima 37 godina. Jer, poljoprivrednik je, a posao na zemlji i odlazak na odmor ne idu zajedno.
Znao je to Nikola i kada je upisivao Poljoprivrednu školu u Vinici, pa potom s roditeljima radio na zemlji i prije nekoliko godina od njih preuzeo OPG, ali nije se dao omesti. Voli poljoprivredu i ništa drugo nije želio raditi, pa ako je cijena toga manjak vremena za privatni život - svjesno ju je odlučio platiti.
Da, nije lako danas biti poljoprivrednik, a u Vidovcu je to još i teže. Jer gotovo svaka kuća uzgaja zelje - u Vidovcu, desetak kilometara udaljenom od Varaždina, to je tradicija - pa je konkurencija velika. Ne zbog tržišta, njega bi bilo dovoljno i da ih je triput više, nego zbog manjka zemlje. Stanovnici sjevera svojih se gruntova teško odriču, bez obzira na cijenu, pa tko se ondje upusti u poljoprivredu, zna da ga čeka puno više posla nego što bi imao s istim kulturama u drugim dijelovima Hrvatske.
Ali oni su uporni, a jedan od njih je i Nikola Košić. Snalaze se tako što kupuju ili unajmljuju brojne parcele, pa Nikola svoj krumpir i zelje sadi na čak 50 različitih parcela na potezu od deset kilometara. Već zapamtiti gdje je koja parcela, a kamoli što je na svakoj posađeno, zvuči zeznuto. Nama - ali ne i Nikoli.
PROČITAJTE VIŠE Čovjek radi u Klinici za psihijatriju Vrapče. Do nedavno u intenzivnoj jedinici za psihotične poremećaje. Ovako se liječi od stresa...
Treća generacija
- Sve je to samo i isključivo volja. Za baviti se uopće poljoprivredom najvažnija je volja, a imate li ju, onda ni posao ni prepreke koje idu uz njega - ništa nije teško. Istina je da dosta dragocjenog vremena potrošim već na obilazak svih tih parcela, ali što ću kad nemam drugog izbora. Ali ne žalim se, volim to što radim - jednostavno, bez puno riječi kaže Nikola Košić. Malo je sramežljiv, lako čak i pocrveni - od onih je ljudi koji puno rade, a malo pričaju.
Njegovi rezultati govore za njega. Otkad je preuzeo OPG, više je nego učetverostručio nasade - danas ima više od 25 hektara, najviše krumpira, zelja i kukuruza, manje ječma i tikvi uljarica, a planira se i dalje širiti. Na svom je OPG-u stalno zaposlen, zapošljava oca Ivicu i šogora Denisa, a sestra Mihaela i majka Jadranka uskaču kad god zatreba. Treća je generacija u obitelji koja se bavi poljoprivredom. Otac Ivica kaže da je nekoć bilo teže baviti se poljoprivredom jer nije bilo poticaja, a s druge strane lakše jer klima nije bila tako nepredvidljiva. Nikola se ne žali.
- Ponekad je teško, ali imaš tu volju i strast, ljubav. Jasno da bude problema, ali zbog njih se ne odustaje od onoga što voliš, treba ustrajati. Prije dvije godine nas je, u travnju, prvo zatekla poplava i uništila nam dobar dio nasada - 2,5 hektara zelja i tri hektara krumpira, što je tada bila trećina nasada. Šteta je bila veća od 20.000 eura. Još nismo ni dobili novac od osiguranja kad nas je, u lipnju, zatekla tuča. Tu se pokazalo dobrim što nasadi nisu svi na jednoj parceli jer dok je jednu uništila tuča, drugi su ostali neokrznuti. Ali krenuli smo dalje.
Štoviše, izašli smo iz lokalne poljoprivredne zadruge, morali sami pronaći tržište - ali uspjeli smo. Sklopili smo ugovor s trgovačkim lancem, a tata i dalje odlazi na tržnice u Slavoniju i sve što imamo bez problema prodamo. Dakle, živimo od poljoprivrede i živimo dobro - govori Nikola. I vidi se da žive dobro. Obitelj živi zajedno u kući od 300-tinjak kvadrata, stotinjak metara dalje s druge strane glavne ceste od Varaždina do Vidovca veliko im je, moderno izgrađeno skladište. Adresa je Papinec, na samoj granici s općinskim središtem, Vidovcem.
Previše papirologije
Iako ga imaju na tone, krumpir obitelji nije dosadio na tanjuru - od sedam dana u tjednu barem je pet na meniju. Na različite ga načine priprema mama Jadranka. No, zelje je rijetko - Nikoli ne paše, ne jede ni sarmu, iako je Vidovec poznat po svojoj Zeljarijadi, kada iskusni chefovi zajedno s budućim kuharima spremaju rekordno dugačke sarme - 2022. godine čak 1501 metar.
Nikola Košić zelje ne kiseli - prodaje ga isključivo svježe. Godišnje ga proizvede između 250 i 300 tona, a krumpira od 350 do 400 tona. Desetljećima gomolje nabavljaju od istog, provjerenog proizvođača. Za tako veliki posao potrebna je i kvalitetna mehanizacija - njegova vrijedi oko 400 tisuća eura. Nedavno je Nikola kupio i najmoderniji kombajn za vađenje krumpira, koji su dotad brali ručno.
PROČITAJTE VIŠE Mladi Zagrepčanin napustio studij i svjetla metropole zbog recepta šukundida Ivana i odmaglio u Liku: ‘Vagao sam i odlučio!‘
- Jasno je koliko nas je kombajn ubrzao i olakšao posao, pritom kod vađenja nema oštećenja gomolja. Namjera nam je kroz tri godine udvostručiti nasad. Tržište zahtijeva da što prije krenemo s mladim krumpirom, a kako smo ga dosad vadili ručno, nismo stigli izvaditi potrebne količine. Kako se bavimo i proizvodnjom salatnog zelja, narudžbe imamo za obje kulture, pa zahvaljujući kombajnu stignemo ispoštovati narudžbe kupaca. Također, novom tehnologijom ispušta se manje štetnih plinova u okoliš - kaže Nikola Košić.
Iako ni od europskih ni domaćih fondova dosad nije dobio bespovratne poticaje, Nikola uspijeva održavati i širiti posao zahvaljujući vlastitim prihodima. Ima 50.000 eura kredita od Hamag-Bicra s sufinanciranim kamatama, što se za takvo gospodarstvo u ovakvim tržišnim uvjetima ne čini puno. I dok sve radi s voljom, jedan aspekt posla apsolutno mrzi. To je papirologija, koje je danas u poljoprivredi, a s čim se slažu svi poljoprivrednici - previše.
- Svakodnevno mi upisivanje što je točno toga dana odrađeno na polju, a imam ih 50, oduzima dva do tri sata vremena. To bih vrijeme, jer ga ionako kao i svi poljoprivrednici imam premalo, mogao iskoristiti za privatan život koji jedva uopće imam. Posao na zemlji nimalo mi nije težak, volim ga, ali nisam postao poljoprivrednik da bih na koncu sate provodio za radnim stolom - zaključuje Nikola Košić.
Da nema takve birokracije, moguće da bi mu, sad kad je krenuo, ostalo i vremena za još koji slobodan vikend pa da s partnericom Marijom nekamo i otputuje. Što je godišnji odmor - ne zna i sumnja da će ikad saznati.
Komentari
0