Osnova izbornog programa povratnika u Bijelu kuću Donalda Trumpa, ako se izuzmi ‘zašećereni holivudski‘ sastojci poput ‘vraćanja američkog duha i sna‘ i ‘šerifovskog‘ obračuna s ilegalnom migracijom, temelji se na suzbijanju inflacije, povećanju životnog standarda Amerikanaca koji žive od svog rada i reindustrijalizaciji američke ekonomije. Štoviše, u Trumpovu programu čak su i zaustavljanje ratova diljem svijeta, reforma zakonodavstva i energetska politika poluge za smanjenje inflacije a ne ciljevi dovoljno važni sami za sebe.
- Pobijedit ćemo inflaciju, uhvatiti se u koštac s troškovima životne krize, poboljšati fiskalni racio, vratiti stabilnost cijena i brzo sniziti cijene. Inflacija je težak porez za američke obitelji. Povijest pokazuje da inflacija neće magično nestati ako će politike ostati iste. Obvezujemo se obuzdati rasipnu potrošnju, smanjiti pretjerane propise, osiguranje naših granica i vraćanje mira snagom - navodi se u programu novog-starog američkog predsjednika koji je u siječnju 2021. nakon gubitka predsjedničkih izbora od Joe Bidena, predao ‘uzde‘ američke ekonomije s stopom inflacije od 1,7 posto, a sada će ih preuzeti od Bidena s stopom inflacije od 2,4 posto.
Zazor od FED-a
Spomenuta inflacijska razlika se može činiti malom, ali samo u slučaju malih ekonomija. Za SAD gdje je svaka decimala u makroekonomskim pokazateljima ‘grudva‘ koja može zakotrljati ‘lavinu‘, spomenutih 0,7 posto inflacijskog rasta u Bidenovom mandatu izrazito je bitno. Osim toga, stope inflacije u protekle četiri godine u SAD-u dostizale su, primjerice, 9,1 posto (srpanj 2022.), a ispod pet posto pale su tek u travnju 2023.. Sve to ukazuje da se Bidenova administracija nije znala izboriti s rastom troškova života američkih građana, ali i rastom troškova poslovanja malih i srednjih poduzetnika.
Iako se inflacija suzbija združenim monetarno-fiskalnim mjerama, Trump u svom programu spominje samo fiskalne ili mjere usmjerene na poreze kao što je smanjenje poreznog opterećenja rada i povećanje osobnog odbitka, dok o monetarnim nema ni riječi. Istina, monetarna politika u rukama je Federalnih rezervi kao institucije nominalno nezavisne od izvršne vlasti, inače u vlasništvu privatnih, poslovnih banaka. Trumpov zazor u davanju prijedloga ili naredbi Federalnim rezervama što bi i kako bi trebali raditi na suzbijanju inflacije može se tumačiti njegovom, zacijelo točnom pretpostavkom, da mu sadašnja vladajuća garnitura u FED-u nije naklonjena i da ne treba otvarati front s njom.
Sve i kada bi Federalne rezerve podržale Trumpove mjere smanjivanja inflacije to ne bi nužno dovelo do obaranja stope, primjerice, ispod dva posto što je otprilike inflacijski pokazatelj američke ekonomije u drugoj polovici 20 stoljeća kada je ona postala globalni hegemon. Iz potonjeg je razvidno da slaba inflacija ne samo da nije loša za ekonomiju neke zemlje nego je i neophodna, što je tema za neku drugu analizu.
Varoufakisov poučak
Antiinflacijski program Trumpove administracije suočava se s ključnim problemom da se oko izvora sadašnje globalne inflacije, koju itekako osjećamo i mi u Hrvatskoj, razilaze mišljenja stručnjaka. Primjerice, vodeći hrvatski stručnjak za monetarno-kreditnu analizu Neven Vidaković u svojim člancima i analizama na You Tube kanalu dokazuje da FED klasičnim antiinflacijskim metodama kao što je dizanje referentne kamatne stope nije uspio spustiti stopu inflacije na razdoblje prije rata u Ukrajini koji je doveo do rasta cijena energenata, zavođenja sankcija Rusiji i kolapsa dijela opskrbnih lanaca. Yanis Varoufakis, bivši grčki ministar financija koji je u svojim knjigama ‘Globalni minotaur‘ i ‘Ima li ovdje odraslih‘ toliko precizno predvidio globalna ekonomska kretanja da ga sustavno ignoriraju i establishmenti i utjecajni mediji, smatra da uzroci aktualne globalne inflacije više uopće ne leže u realnim već ugrubo rečeno virtualnim tokovima ekonomije na koje središnje banke i vlade država više uopće nemaju ni kontrole ni poluge s kojima bi djelovale na smanjenje cijena, primjerice, ICT usluga koje su postale neizostavne.
Ako su spomenute analize o izvorima inflacije barem dijelom točne, veliko je pitanje može li Trumpova administracija klasičnim metodama oboriti inflacijske tokove. A tu je i pitanje carina koje povratnik u Bijelu kuću kani uvesti za proizvode iz zemalja koje su, kako tvrdi, ugovorima o slobodnoj trgovini s SAD-om sebi napravili koristi a američkoj ekonomiji štetu.
- Tražimo poštene i recipročne trgovinske dogovore. Republikanci će nastaviti kovati trgovinsku politiku s Amerikom na prvom mjestu, suprotstavljajući se zemljama koje varaju i davanje prioriteta američkim proizvođačima nad stranim vanjskim suradnicima. Vratit ćemo naše ključne opskrbne lance kući – navodi se u spomenutome predizbornom programu.
Jaki dolar
Dizanje carina neizbježno dovodi do rasta cijena jer se žešće ocarinjena roba ne može preko noći zamijeniti domaćom robom, a to bi moglo poništiti sve što Trump pozitivno napravi na drugim stranama suzbijanja inflacije. Moguća opcija je da se carinski kurs zaoštri samo prema dijelu izvoznika u SAD, poput Kine i Njemačke, primjerice, a da se, radi zaštite cijena, popusti drugim izvoznicima koje Trumpova administracija ne smatra takvom konkurencijom, poput Japana i Indije.
Zanimljivo je da Trump u predizbornom programu jaki dolar spominje samo na jednom mjestu, a riječ je o osnovnoj prednosti, ali i problemu američke ekonomije. Naime, američko zalaganje za slobodnu trgovinu u proteklih osamdeset godina baziralo se na točnoj pretpostavci da će izvoznici u SAD dolare zarađene na američkom tržištu dijelom koristiti za daljnju svjetsku trgovinu, a dijelom ulagati u američke državne obveznice i američko tržište kapitala, na oba načina jačajući dolar. Poznato je, primjerice, da je Kina jedan od najvećih vlasnika američkog javnog duga koji postaje sve veći problem jer je premašio godišnji američki BDP od 26 tisuća milijardi dolara. Bidenova administracija nastavila je trend zaduživanja oslanjajući se na povjerenje investitora u američku ekonomiju i dolar, ali sve ima svoje granice. Osim toga, i američki građani sve su zaduženiji pa iako se Trump u izbornom programu izravno ne izjašnjava o potrebi smanjenja zaduživanja, jasno je da želi promijeniti sadašnji ekonomski model razvoja još uvijek najveće ekonomije svijeta.
Ako bi Trumpova administracija zauzela oštar kurs prema svome kineskom vjerovniku, to bi se odrazilo na status dolara kao glavne valute u međunarodnoj trgovini. U Trumpovom predizbornom programu, inače, kao trinaesta od ukupno 20 točaka programa navodi se imperativ ‘zadržavanja dolara kao rezervne svjetske valute‘ što značajno omeđuje prostor u kojem se može kretati njegova makroekonomska politika. Uz to, u programu se ne razrađuje potreba zadržavanja dolara kao rezervne svjetske valute.
Obrana Bitcoina
Budući su i kriptovalute našle mjesto u predizbornom programu povratnika u Bijelu kuću, a to nije bilo lako jer se radi o dokumentu od svega šesnaest stranica, u američkoj i svjetskoj javnosti pojavila su se i tumačenja da Trump zapravo nema namjeru braniti povlašteni status dolara po svaku cijenu te da će na regulatorni i svaki drugi način podržati jačanje kriptovaluta kao eventualni nadomjestak za drugačiju ulogu dolara u novim okolnostima.
- Republikanci će prekinuti nezakonito i neameričko slamanje kriptovalute od strane demokrata i usprotiviti se stvaranju središnje banke. Braniti ćemo pravo na rudarenje Bitcoina i osigurati da svaki Amerikanac ima pravo na vlastito skrbništvo. Digitalna imovina i obavljanje transakcije treba biti bez nadzora i kontrole vlade – navodi se u Trumpovu programu. U prilog procjenama da bi Trump mogao odustati od obrane dolara kao glavne valute u svjetskoj trgovini ide i dio programa u kojem se najavljuje pojačano istraživanje potencijalnih nalazišta zlata na teritoriju SAD-a. Amerika leži na zlatu, navodi Trump u svom stilu.
Zaokret u energetskoj politici kao jedna od poluga u antiiflacijskoj politici Trumpove administracije podrazumijeva, prema programu, povećano istraživanje mogućih nalazišta plina i nafte i povećanu preradu iz postojećih nalazišta a sva kako bi se povećala ponuda plina i nafte, smanjile cijene i troškovi poslovanja industrije. Budući su se SAD još prije prethodnog Trumpovog mandatu u Bijeloj kući uzdigle u status najvećeg proizvođača nafte na svijetu, spomenuti ciljevi čine se dohvatljivim, ali ne u kratkome roku. Za postavljanje nove bušotine za istraživanje ugljikovodika, primjerice, potrebno je i do pet godina, a za početak iskorištavanja utvrđenog nalazišta i do deset godina, računajući i razdoblje istraživanja.
Zbogom zelenima
Kada je u pitanju američka proizvodnja prirodnog plina, ona nakon nekoliko godina uzleta u 2024. prvi put bilježi pad zbog globalnog pada cijena plina. Strateški američki cilj da Europa jeftini ruski plin zamijeni skupljim ukapljenim prirodnim plinom (LNG) iz SAD ide svojim tokom, samo prošle godine iz američkih je terminala na Stari kontinent stigla otprilike polovica svog uvezenog LNG-ija u Europu. Drugim riječima, Trumpove najave novog investicijskog vala u energetiku dolaze na plodno tlo i dobro pripremljen teren.
Zelena tranzicija globalne ekonomije za Donalda Trumpa, sudeći prema njegovom pobjedničkom programu, ne postoji. Ne radi se samo o spomenutome povećanju proizvodnje fosilnih goriva, već i o električnim automobilima.
- Oživjeti američku automobilsku industriju poništavanjem štetnih propisa, otkazivanjem Bidenove inicijative za električna vozila, te sprječavanje uvoza kineskih vozila – piše u poglavlju Trumpovog programa posvećenom zaštiti američkog radnika i farmera od nepoštene trgovine. Američki predsjednički izbori prekinuli su zakonodavnu inicijativu Bidenove administracije koja bi dodatno zaoštrila obveze automobilske industrije u pogledu dopuštene emisije CO2 iz pogona vozila i, prema tvrdnjama Republikanske stranke, praktički uvela imperativ da se od 2032. na tržište mogu staviti samo električna vozila. Trump će sada to sve zaustaviti, a pritom je angažman vlasnika proizvođača električnih automobila Tesla Elona Muska u Trumpovoj predizbornoj kampanji i u budućoj administraciji otvorio gomilu upitnika.
Uloga Muska
Ako Trump misli ozbiljno s potporom američkoj automobilskoj industriji, a sve upućuje na to, onda će upravo Muskovi poslovni interesi u autoindustriji biti jedna od žrtava takve politike. Uz to, Tesla ima velike planove u Kini, pa ako Washington uvede visoke carine na kineske električne automobile i Peking odgovori istom mjerom, Muskovi poslovni interesi stradati će i u tom pogledu. S druge strane, budući je Trump u izbornom programu najavio povećanje potpore američkom svemirskom programu koji se praktički bazira na dostignućima Muskove kompanije SpaceX, moguće je da će povratnik u Bijelu kuću svome suradniku gubitke u autoindustriji kompenzirati na drugi način.
Za razliku od plodnog tla u energetici za investicijski zalet Trumpove administracije, zaokret u vanjskoj politici SAD kao Trumpova poluga smanjenja inflacije, vrlo je maglovita konstrukcija.
- Rat rađa inflaciju, dok geopolitička stabilnost donosi stabilnost cijena. Republikanci će prekinuti globalni kaos i obnoviti mir kroz snagu, smanjenje geopolitičkih rizika i snižavanje cijena roba – najavljuje se u Trumpovu programu. Zaustavljanje rata u Ukrajini, što Trump obećava, dovelo bi, prema svim procjenama, do smanjenja pritiska na globalne cijene nafte, naftnih derivata, plina, pšenice i brojnih drugih roba. S druge strane, Trump najavljuje punu potporu Izraelu u nastavku ratnih operacija na Bliskom istoku čime bi se eventualni mirovni učinci u Ukrajini znatnim dijelom devalvirali. Uz to, za razliku od Demokratske stranke koja najvećim američkim neprijateljem smatra Rusiju, za Republikansku stranku to je Kina, s otvorenom opcijom podrške Tajvanu ako bi Kina krenula vojnim putem rješavati neriješeno pitanje polaganja prava na Tajvan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....